Švedska kao zemlja blagostanja nestala je kada je Palme ubijen

Ovogodišnji ciklus švedskog filma u kinu Tuškanac otvorio je nagrađivani dokumentarac “Palme” autorica Kristine Lindström i Maud Nycander.

Najgledaniji film prošle godine u Švedskoj, portret je premijera Olofa Palmea koji je 1986. ubijen u Stockholmu, na povratku iz kina.

- Potraga za ubojicom, koji do dan-danas nije nađen, zasjenila je lik Olofa Palmea, tako da se nismo htjele baviti ubojstvom, već smo odlučile predstaviti Palmea kao osobu, kao političara, ali i prikazati Švedsku kakva je bila u njegovo vrijeme - rekla je redateljica Kristine Lindström koja je prisustvovala premijeri.

Politički talent

I upravo je dio koji prikazuje Švedsku, od njenog poslijeratnog uspona do urušavanja države blagostanja, ujedno i najzanimljiviji dio filma, a takva Švedska, smatra Lindström, nestala je onoga dana kada je Palme ubijen.

Palme je studirao na Kenyon koledžu u Ohiu, a boravak u Americi, koju je po završetku studija u tri mjeseca obišao autostopom, rasne nejednakosti i siromaštvo Juga približili su ga ideji socijaldemokracije. Već sa 26 godina slovio je za najveći politički talent Švedske. Uspoređivali su ga s J. F. Kennedyjem, a njegova strast bila je u suprotnosti s onom švedskih političara: protivio se američkom bombardiranju Vijetnama, a to i diplomatska intervencija u Čileu 1973. potkopali su, kako su govorili njegovi politički oponenti, švedsku politiku neutralnosti.

- Kada smo odrastali, Palme je bio netko o kome je svatko u Švedskoj imao mišljenje - ističe Lindström i upozorava da cilj nije bio prikazati Palmea samo u pozitivnom svjetlu, pa je tako obrađena i njegova uloga u aferi IB, kada su dvojica novinara otkrili djelovanje tajne službe kojom su iz sjene ravnali tadašnji ministar obrane i Palme osobno.

Privatni filmovi

U filmu se prvi put pojavljuju i Palmeova supruga Lisbet i tri sina, a obitelj je redateljicama ustupila i 58 filmskih rola na kojima je premijer snimljen tijekom obiteljskih ljetovanja. Između ostalih, pojavljuju se i Fidel Castro, Ingmar Bergman, bivši američki državni tajnik Henry Kissinger i spisateljica Astrid Lindgren, a glazbu za film skladao je Benny Andersson, nekadašnji član Abbe.