FILM 'MLIJEKO TUGE'

Surovo peruansko klasno društvo bez mistifikcije

Zarazna formula kojom je Llosa zarobila žiri je upravo nizanje markesovskih kontrasta. Surovo klasno društvo u "Mlijeku tuge" susreće se s eskapizmom folklora, a siromaštvo s rasipništvom

ZAGREB - Legendarni Gabriel Garcia Marquez jednom je napisao kako je hispanoamerički barok umjetnost sirotinje koja je odlučila proćerdati zadnju paru.

Taj motiv krajnje bijede koja se sudara s kićenom prekomjernosti vizualno je i dramaturško polazište “Mlijeka tuge”, peruanskog filma 33-godišnje Claudie Llose koji je u veljači 2009. neočekivano osvojio Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu. Zarazna formula kojom je Llosa zarobila žiri je upravo nizanje takvih, markesovskih kontrasta.

Surovo klasno društvo u “Mlijeku tuge” susreće se s eskapizmom folklora, a siromaštvo s rasipništvom.

Strašne razlike

Izvorni naslov filma proizlazi iz vjerovanja peruanskih qechua kako u vrijeme ratova, užasa i nasilja žena koja doji “ustrašenom grudi” prenosi mlijekom strah na dojenče, koje će potom biti problematično cijeli život. Plod takve “ustrašene grudi” je i junakinja filma Fausta. Njezinu majku su početkom 80-ih u građanskom ratu silovali pripadnici maoističke gerile Sendero luminoso. Rodila je Faustu, koja je izrasla u povučenu djevojku koja kao sluškinja radi u jednoj bogataškoj kući u Limi. Faustina majka umire, a ona mora organizirati pogreb.

Istodobno, Faustino susjedstvo okupirano je jednom drugom vrstom društvenog obreda. Njezina teta ženi sina, i spremna je uložiti svu ušteđevinu u što raskošniji pučki pir.

Llosin film upečatljivo prikazuje strašne klasne razlike u peruanskom društvu, a ni na trenutak ne ustupa mjesto naivnoj idealizaciji “sretnih” i “plemenitih divljaka”.

Ljupki i nerazumni

Llosa svoj film snima distancirano i posve hladno, a pred njenom kamerom gledamo sirotinju koja se pokapa u jarkim ljesovima u bojama nogometnog kluba, žene koje kao urok protiv silovanja u vaginu stavljaju krumpir, te ljude koji su gladni, ali se razbacuju pripremajući svadbu iz snova. Taj svijet obreda, magije i terevenki Llosa ocrtava bez mistificiranja i predstavlja ga u svoj njegovoj maštovitoj ljupkosti, ali i nerazumnosti. To je taj fini osjećaj mjere, koji ovaj film čini posebnim.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 20:46