Natječe se 180 filmova, od toga čak 36 igranih

ZAGREB - U vrijeme kad su nastali, trebali su biti središnji godišnji festival nacionalne filmske produkcije. Za Dane hrvatskog filma, međutim, povijest je otišla u drugom, nepovoljnijem smjeru.

Nedovoljno priznanje

Pula se pretvorila u nacionalni igranofilmski festival, dokumentaristi su dobili Zagreb Dox, a posljednji među filmašima koji su uspostavili svoj specijalistički nacionalni festival bili su animatori. Dani hrvatskog filma kao da su postali pretijesna kuća iz koje svatko malo netko bježi.

Unatoč tome, festival u zagrebačkom SC-u, koji je počeo 19. put, imao je i još uvijek ima važnost koju mu pokatkad nedovoljno priznaju. U ovih dvadeset godina, DHF su bili najvažniji, ako ne i jedini “stejdž” na kojem su se mogli predstaviti novi, nadolazeći autori. Cijeli niz danas uvaženih filmaša od Vinka Brešana do Zvonimira Jurića i Antonija Nuića karijeru su u pravom smislu počeli zapaženim ili nagrađivanim filmovima na Danima. Dani hrvatskog filma - jedini festival gdje se na okupu prikazuju kratki igrani, dokumentarni i animirani naslovi - bili su i ostali najbolji lakmus po kojem se prepoznaje kako stvari stoje u “prizemlju” filmske struke, ispod varljivog kišobrana igranofilmske produkcije.

Šest programa

Ovogodišnji Dani, raspoređeni su po tradiciji u šest programa: kratkih igranih filmova - koji je počeo jučer - te dokumentarnih, animiranih, eksperimentalnih filmova, reklama i glazbenog videa. Za malu kinematografiju poput hrvatske gotovo bizarno zvuči podatak da u službenim konkurencijama igra skoro 180 filmova, no za poznavatelje filma još je veće iznenađenje da u igranom segmentu igra čak 36 naslova, što je jedna od najopsežnijih konkurencija uopće dosad.

Animirana konkurencija

U igranom programu ove godine čak je pet naslova koji su izvorno bili dio omnibusa “Zagrebačke priče”, uključujući film “Inkasator” Igora Mirkovića. Tu je također i pobjednik programa Kockice Zagreb film festivala “Hladna fronta” Uroša Živanovića, te pobjednički film ovogodišnje Revije neprofesijskog filma u Splitu, “Kinkachoo” Daine Oniunas Pusić. Tu je i “Oslobođenje u 26 slika”, film koji su Ivan Ramljak i Marko Škobalj realizirali kroz program Sarajevo grad filma te dva filma zločestog dečka nove filmske generacije, “malog Almodovara” Ivana Livakovića.

U animiranoj konkurenciji pažnju svakako najviše skreću dva domaća filma koja su ušla u konkurenciju “Cannesa animacije”, festivala u Annecyju - to su “Nespavanje ne ubija” Marka Meštrovića, te “Moj put” Veljka Popovića. Osim njih, tu je i film Švicarke koja studira animaciju u Zagrebu Michaele Mueller “Miramare” koji je ušao u studentsku konkurenciju Anne-cyja te na Animafest.

Također, u programu su tri nova jednominutna filma iz ciklusa “Rudijev leksikon” veterana zagrebačke škole Nedeljka Dragića.

Kako DHF stižu nedugo nakon Zagreb Doxa, znatan dio najprovokativnijih naslova festivala već su prikazani na Doxu, uključujući “Mimara revisited” Darka Volarića, ili film o Ani Magaš “Znak na Kajinu” Ljiljane Šišmanović i Tihane Kopse. U programu je i film “Zajedno” Nenada Puhovskog o zabranjenim, međuetničkim ljubavima u bivšoj Jugoslaviji koji je igrao i na najistaknutijem svjetskom festivalu dokumentarca u Amsterdamu.

Hommage Šamanoviću

Festivalski žiri koji će odabrati nagrađene ove godine čine redatelj Arsen A. Ostojić, kritičar Dean Šoša i istaknuta kuratorica za dokumentarni film Rada Šešić, a osim njih nagrade će - tradicionalnog “Oktavijana” - anketnim ocjenjivanjem dodjeljivati i kritičari.

Nagrada za životno djelo festivala na večeri otvaranja dodijeljena je montažerki Radojki Tanhofer, a unutar festivala bit će i hommage rano preminulom snimatelju i autoru Vedranu Šamanoviću. Festivalske projekcije odvijaju se od utorka do nedjelje u SC-u.