POGLEDAJTE FOTOGALERIJU Filmski cirkus na brdu otvoren misom za korupciju i mito

Liturgijskim slavljem s propovijedi na temu mita i korupcije otvoren je jučer navečer 12. Motovun film festival. Monsignor Boris Dežulović i don Radko Polić svečanom misom i čitanjem evanđelja po Mateju slavili su mito i kurupciju, koje su i glavna tema ovogodišnjeg festivala, a zatim su, da sve bude u tom stilu, svi posjetitelji u zrak digli plave kuverte, dok se ostatak plavih kuverti na publiku bacao s motovunskog zvonika.

Otvarajući festival njegov izvršni direktor Igor Mirković kazao je kako će se narednih pet dana, do 30. srpnja, prikazati 94 filma, od čega 58 dugometražnih iz 34 zemlje sa šest kontinenata. Uz to, na Motovun film festivalu održat će se četiri izložbe, pet koncerata, 15 filmskih razgovora i oko 1000 susreta na motovunskim ulicma. Festival je pozdravio, i kako je najavljen, najkomotnije odjeven hrvatski političar, istarski župan Ivan Jakovčić.

Pojavio se, naravno, u kratkim hlačama, ali kako je kazao, od prvog dana to je obavezan dres code motovunskog festivala. Nakon kratkog i efektnog otvaranja prikazan je i prvi film, francuski “U početku”, nagrađen “potkupljivom” nagradom, za film koji najbolje tematizira problem korupcije. Prvi festivalski dan završen je projekcijom filma “Sedamdeset i dva dana” Danila Šerbedžije.

Među poznatima Motovun su pohodili saborski zastupnik SDP-a Šime Lučin, Rade Šerbedžija s kćerkama Vanjom i Milicom, Duško Ljuština, Dejan Aćimović, kao i županijski i lokalni istarski čelnici.

Ovogodišnji festival pohodit će i poznati filmski gosti: rumunjski scenarist Razvan Radulescu, i slavni montipejtonovac Terry Jones.

Filmski festival u Motovunu vjerojatno je najstresniji za vrijedne žitelje toga grubo istesanog, na brdu stiješnjenog, pomalo klaustrofobičnog istarskog gradića. Naime, oni od njega koliko imaju, toliko i nemaju koristi. Svatko od njih, lijepo ili makar mirno, živi i bez toga festivala: uzgajaju vinograde, vode vlastite firme, rade u državnoj službi. S druge strane, festival gradiću, uz neprospavane noći, ipak donese i nezanemariv profit.

Međutim, pitanje je žele li nasljednici legendarnog Velog Jože da im jednom godišnje mlađarija remeti stoljetni mir, tako što zaposjedne kamp u podnožju pa otamo buči...

U stvari, za svakog je taj filmski festival stresan. Možda je upravo zato i privlačan. Naime, stiješnjena arhitektura srednjovjekovnog grada, preobilan program, okomite zidine nad čijim rubovima vise grozdovi opijene mladeži, sparina, uski prolazi, sve to stvara stres.

Gotovo bi se moglo reći da je posjetitelju motovunskog festivala stres imanentan. Oni koji su došli samo zbog filmova, neće imati uvjete da ih u miru pogledaju, a oni koje filmovi uopće ne zanimaju, neće moći izbjeći projekcije.Bilo kako bilo, formula koju Motovun nudi nije istrošena, no budućnost festivala uvijek će ovisiti o nekoj neodređenoj “modi” koja ga uzdržava, a koja, kao i svaka moda, začas može pasti u zaborav.