Film "Njegove tri kćeri" počinje dugim kadrom-sekvencom koja sažeto naviješta kakav ćemo film gledati. U toj prvoj sceni vidimo jednu od tri naslovne sestre, Katie (Carrie Coon). U kadru je sama i obraća se sugovornicima koje ne vidimo. Tim sugovornicima - ispostavit će se, sestrama - kaže da je situacija takva kakva jest, da imaju povijest neslaganja i razmirica, ali da su u ovome što slijedi zajedno i da bi bilo dobro da ih do daljnjeg stave na stranu.
To "što slijedi" u filmu redatelja Azazela Jacobsa jest smrt oca. Katien otac terminalno je bolestan i u susjednoj se sobi gasi. Katie te njene dvije sestre Rachel i Christina okupile su se u očevom bruklinskom stanu da s njim provedu posljednje dane ili, u najboljem slučaju, tjedne. Bolesnika obilazi patronažna sestra, tu je i bolničar palijativne skrbi, no tri kćeri svejedno uz krevet bdiju naizmjenice, a ostatak se vremena moraju trpjeti u uskom, malograđanskom stanu. "Trpjeti" je pri tom podesna riječ. Jer najstarija Katie stroga je, zahtjevna i voli šefovati. Posebno joj živce kida najmlađa sestra Rachel (Natasha Lyonne). I nije da je to čudo jer je Rachel ovisnica o travi i sportskom klađenju, bez posla i karijere, neurednog života. Rachel se, međutim, prije no što su stvari došle do kraja godinama brinula o ocu. A opet, imat će i koristi od toga. Otac je, naime, nositelj ugovora sa zaštićenim najmom koji će Rachel kao sustanarka naslijediti. Katie se grozi Rachelina životnog stila, a ktomu je još smatra barem napola profiterkom. A dok između dvije sestre frcaju iskre, kao jastuk se između njih postavlja treća. To je Christina (Elisabeth Olsen), mlada majka koja je doputovala s drugog kraja zemlje, a kako film teče shvatite da je i ona zaglavila u život drukčiji od onog kakav je zamišljala. Ako "Njegove tri kćeri" imaju naslov s čehovljevskom aluzijom, Christina je od svih likova u filmu najviše čehovljevski.
"Njegove tri kćeri" rad je redatelja Azazela Jacobsa. On je sin slavnog eksperimentalnog režisera Kena Jacobsa, pripadnika druge avangarde koji se generacijski približno poklapa s našim Martincem ili Tomom Gotovcem. Prije "Njegovih triju kćeri" Jacobs mlađi je imao nekoliko ne jako zapaženih filmova. "Njegove tri kćeri" su, međutim, nakon premijere prošle jeseni na festivalu u Torontu primljene s ushitom, pa ih je hitno zgrabio Netflix. Ne bez razloga - jer film je prekrasan.
Najzanimljivija redateljeva odluka bila je ta da ne prikazuje oca. Umirući patrijarh najveći je dio filma ondje iza vrata, kao odsutni pokretač, a kad se konačno pojavi (Jay O. Sanders), to se dogodi u sceni koju ne smijemo spojlati jer je najneobičnija u filmu. Ostatak filma svodi se na dijaloške prizore u staračkom stanu i jednom ciglenom dvorištu. Jacobs sestre najčešće kadrira same u bliskom planu, rjeđe ih prikazuje u grupi, kao da želi i vizualno naglasiti koliko su svjetovi za sebe. A opet, iz tih nagruvanih samoća u nekom trenutku u filmu počinje prštati emocija. Film se pretvara u melodramu, i to melodramu s nemalim začinom humora.
Baš dobar film ne bi bio toliko dobar da Jacobs nije imao prilike raditi s tri briljantne glumice. Bivša dječja glumica Lyonne sjajna je u ulozi koja je u biti čisto komičarska, Coon se ovom ulogom kvalificira za kakvu diznijevsku ledenu maćehu, a Olsen je dirljivo lomna. "Njegove tri kćeri" su slatkiš za probirljive.
NJEGOVE TRI KĆERI (His Three Daughters, SAD 2023), režija: Azazel Jacobs, uloge: Natasha Lyonne, Carrie Coon, Elisabeth Olsen, Jay O. Sanders, Jovan Adepo, Netflix
Ocjena: 4 i pol
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....