Nenad Polimac o 'Atlasu Oblaka'

Godine 2004. britanski pisac David Mitchell objavio je knjigu neobična naslova “Atlas oblaka” i još neobičnije strukture: priča je počinjala u 19. stoljeću, prekinula se, nastavila se tridesetih godina prošlog stoljeća, ali s novim protagonistima i tako još u nekoliko navrata, sve do daleke budućnosti, kada je počelo putovanje unatrag i svaka od naizgled nepovezanih zgoda počela se zaokruživati.

Knjiga je 2008. objavljena i u nas, a nedugo zatim doznalo se da su Andy i Lana (svojedobno Larry) Wachowski otkupili prava za njezinu ekranizaciju i počeli pisati scenarij s njemačkim redateljem Tomom Tykwerom.

Iznimna reputacija

Činilo se to poput sraza superfilmaša: Wachowski i danas uživaju u Hollywoodu iznimnu reputaciju zahvaljujući trilogiji “Matrix”, pustolovni fantasy triler “O za osvetu” u njihovoj produkciji postao je zaštitni znak grupacija koje se bore za slobodno skidanje sadržaja s interneta, dok je Tykwer poznat po kultnom filmu “Lola trči” te visokobudžetnim ekstravagancijama “Parfem priča o ubojstvu” i “International”.

Kako je rad na projektu napredovao, odlučeno je da ga sve troje režiraju, što nije bio osobit problem: od šest segmenata Wachowski su se pobrinuli za prvi i dva posljednja, dok su Tykweru prepuštena ona tri u sredini. Scenarij se nije držao strukture romana, nije bilo povratka unatrag u završnom djelu, ali su se segmenti tako isprepleli da su tvorili organsku cjelinu: čas bi se radnja odigravala u 19., čas u 21. stoljeću.

Najskuplji u Europi

Veći je problem bio kako smognuti sredstva za tako skup film. “Atlas oblaka” financiran je uglavnom njemačkim novcem, a ukupni budžet iznosio je 100 milijuna dolara, čime je taj projekt postao najskupljim u Europi - i to svih vremena! Wachowski su čak uložili 7 milijuna dolara svog novca, no film vjerojatno ne bi bio do danas snimljen da nije bilo entuzijazma Toma Hanksa, koji je došao na snimanje unatoč tome što se znalo da ukupan budžet još nije osiguran, a njegov su primjer slijedili Halle Berry i Hugh Grant.

Kao i u romanu, radnja počinje sredinom 19. stoljeća na južnom Pacifiku, gdje mladi odvjetnik ( Jim Sturgess) pomaže odbjeglom robu ( David Gyasi) da se sakrije na brodu. Odmah potom pratimo nedaće talentiranog skladatelja ( Ben Whishaw) koji tridesetih godina prošlog stoljeća u Engleskoj radi za ocvalog majstora tog posla ( Jim Broadbent), sklonog prisvajanju tuđih ideja.

Selimo se zatim u sedamdesete, gdje američka novinarka ( Hale Berry) riskira život kako bi razotkrila skandal s nuklearkom, a u današnje doba pratimo pomalo komične zgode izdavača (opet Jim Broadbent) koji je prisiljen skrivati se u staračkom domu. U 22. stoljeću replikantica iz Koreje ( Doona Bae) otkriva kako je postala simbol revolucionarnog pokreta, dok u 24. stoljeću, kada je apokalipsa zbrisala civilizaciju, preživjeli pripadnik domorodačkog plemena ( Tom Hanks) mora donijeti važnu odluku.

Gubitak već u startu

Kako je već navedeno, nijedan segment nije izložen u cijelosti nego se razmjerno proizvoljno ispresjeca s drugima, a većina glavnih glumaca pojavljuje se u svakom od njih, igrajući različite likove različitih dobi: majstori maske imali su poprilično posla da dočaraju Toma Hanksa kao starca ili da Halle Berry naprave svijetlu put.

Što to sve skupa znači? Najpoznatiji američki kritičar Rogert Ebert iskreno je priznao da ne zna, ali da je film otišao pogledati i drugi put, a to po svoj prilici neće biti i posljednji: prihvatio ga je na intuitivnoj razini i nije osjetio osobitu potrebu za racionalizacijom. Plijenio ga je impresivan vizualni stil, kako u dijelovima koje su režirali Wachowski, tako i Tykwer, osebujan ugođaj i ambicioznost kojom su autori proželi film. Njegov povoljan utisak nije bio usamljeni sud: nakon jesenske premijere na prestižnom Toronto Film Festivalu, prisutna publika je 10-minutnim ovacijama ispratila film.

Po svoj prilici “Atlas oblaka” neće povratiti uložena sredstva. U Americi je dosad zaradio tek malo više od 25 milijuna dolara bruto, a prikazuje se već mjesec dana, što nije ni čudno jer široka publika baš ne hrli na trosatni film bez očite dramske poante. Ipak, nema zbora da će ga mnogi staviti na svoju listu najboljih ostvarenja godine.