Prošlog petka uvečer u Alice City Hall, najvežu dvoranu njujorškog Lincoln centra, teško je bilo uži premda ima nešto preko tisuću mjesta. Razloge za gužvu bilo je lako shvatiti. U Lincoln centru održavao se tradicionalni New York Film Festival, koji u svoje 52 godine postojanja nikad nije stavio na program film u posljednji čas, nakon što je objavljena zvanična lista sudionika.
Ovaj put je napravljena iznimka. Čim se doznalo da će dokumentarni film “Građaninčetiri” nagrađivane redateljice Laure Poitras - u čijem je središtu Edward Snowden, bivši zaposlenik američke Nacionalne službe sigurnosti, koji je izazvao najveću političku aferu protekle sezone dozvolivši da The Guardian i The Washington Post objave strogo povjerljive podatke o neovlaštenom prisluškivanju i hackerskim upadima od strane te službe diljem svijeta - ipak biti dovršen na vrijeme, termin je rezerviran doslovno nekoliko dana prije projekcije, kada je festival već u punom pogonu.
Ovacije na premijeri
Svjetskoj premijeri prisustvovali su redateljica i njezini bliski suradnici Glenn Greenwald i Jeremy Scahill te Snowdenovi otac i maćeha, pomalo osupnuti ovacijama koje su uslijedile nakon skoro dvosatnog filma.
Reakcije na njega uglavnom su panegirične, po mnogima mu je nominacija za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma gotovo sigurna, a postoji i mogućnost da se probije na listu od deset filmova koji se natječu za glavnog Oscara, što bi bio prvi takav slučaj u povijesti Američke akademije. Za Lauru Poitras to je bila kruna projekta koji je pripremala i dovršavala punih pet godina. 52-godišnja Amerikanka dobila je nominaciju za Oscara za dokumentarac “Moja domovina, moja domovina” u kojem se bavila sudbinama običnih Iračana pod američkom okupacijom, a njezina “Zakletva”, čiji su protagonisti dva Jemenca na različite načine povezani sa Osamom bin Ladenom, nagrađena je u Sundanceu i obišla svjetske festivale.
Ta dva filma osigurala su joj iznimnu reputaciju ali i neželjenu pažnju američkih tajnih službi: izbrojala je da su je točno četrdeset puta zaustavljali u zračnim lukama, pretraživali joj prtljagu i opremu za snimanje i vodili na obavijesne razgovore (šikaniranja su prestala kako je o tome napisala kolumnu u online magazinu Salon.com).
Potaknuta tim incidentima još 2010. počela je pripremati projekt o ljudima koji se aktivno opiru ograničavanju njihovih građanskih prava i nalaze načina kako da doskoče prisluškivanju: trebao je to biti završni dio njezine trilogije o američkoj supremaciji nakon 11. rujna, u kojem je kao sugovornike odabrala Juliana Assangea (tada je tek izbila afera oko WikiLeaksa), Glenna Greenwalda, provokativnog kolumnista Salon.coma i suradnika The Guardiana (s njim je ove godine osnovala online publikaciju The Interceptor), Williama Binneya, nekadašnjeg visokopozicioniranog zaposlenika Nacionalne službe sigurnosti koji se početkom milenija prometnuo u zviždača, te Jacoba Appelbauma, istaknutog pobornika za pravo privatnosti na Internetu.
Redateljica se u jesen 2012. preselila u Berlin, procijenila je da joj tamošnje političko i intelektualno okružje puno više odgovara, ali njezin dokumentarac, osim što je snimala beskrajno puno materijala, nije bog zna kako napredovao, naprosto nije imao fokusa. A onda je u siječnju 2013. počela dobivati e-mailove potpisane s “građaninčetiri”, slala ih je osoba koja je očito dobro poznavala njezin rad i imala u nju povjerenja.
Susret u Hong Kongu
Ispostavilo se da je u pitanju netko tko radi u Nacionalnoj službi sigurnosti i spreman je riskirati mnogo toga jer ne odobrava poteze svoje ustanove. Prošli su mjeseci prije no što su uspostavili ozbiljan kontakt, Edward Snowden je naposljetku otkrio svoj identitet, a i dogovorili su se za susret u Hong Kongu - s kamerom kao svjedokom.
Poitrasica je sa sobom povela Glenna Greenwalda (koji će kasnije napisati bestseler “Nemaš se kamo sakriti” temeljen na Snowdenovoj ispovijedi) i novinara The Guardiana Ewena MacAskilla. U osam dana snimili su dvadeset sati video materijala.
Od lipnja te godine Greenwald je u The Guardianu počeo objavljivati Snowdenove materijale koji su uzburkali svijet, a ona je napravila kratki video u kojem se Snowden predstavio javnosti. Dakako, odmah je postao bjegunac od američkih vlasti, koje su tražile njegovo uhićenje zbog odavanja državnih tajni: uz pomoć WikiLeaksa završio je u Moskvi gdje je najprije dobio jednogodišnje a sada i trogodišnje pravo boravka.
S njim je i film “Građaninčetiri” napokon dobio protagonista, koji je nedostajao u prethodnom materijalu. Film koji traje 114 minuta podijeljen je u tri dijela. U prvom su razgovori koje je Poitrasica snimila prije no što ju je Snowden kontaktirao, Assange je zbog prevelike medijske eksponiranosti i afera koje su se plele oko njega gurnut u drugi plan, a u prvi su izbili William Binney, kao svojevrsna prethodnica Snowdena, i Jacob Appelbaum.
Središnji dio u kojem je Snowden glavni lik traje oko 60 minuta i predstavlja svojevrsni tour de force filma: nema tu bog zna čega, samo objašnjavanje jednog čovjeka kako je skupio hrabrosti za nesvakodnevan čin, no redateljica je napravila odličan potez kada se odrekla filmske pirotehnike u tom odjeljku.
Pulitzerova nagrada
Ona cijeni Michaela Moorea i njegove borbene dokumentarce, no sebe nikad ne stavlja u prvi plan: jedino je u uvodu odlučila pročitati e-mailove koje su njih dvoje razmjenjivali u samom početku, kako bi njegov glas sačuvala za trenutak u kojem je on i pojavljuje osobno pred kamerama.
Završni dio nabraja što se sve dogodilo nakon što su Snowdenovi materijali procurili u javnost. Redateljičin tim već je dobio posredno priznanje, Pulitzerovu nagradu za javnu službu dodijeljenu zajednički The Guardianu i The Washington Postu, no zapravo je “Građaninčetiri” veliki finale njihova pothvata.
Film će potkraj tjedna imati premijeru na London Film Festivalu, od 28. ovog mjeseca će u američku distribuciju, a zatim i posvuda po svijeta. U nas ćemo ga vjerojatno vidjeti na nekom od festivala poput ZagrebDoxa ili Human Rights Film Festivala, a ako ne ranije, onda svakako na kablovskom kanalu HBO, čiji je dokumentarni odjel jedan od distributera filma.
Najzanimljivije je u svemu tome kako je Laura Poitras izvela takav pothvat koji je uključivao trijumf nad sveobuhvatnom američkom elektronskom mrežom prisluškivanja. Njezin suradnik Jeremy Cahill, koga znamo po sjajnom dokumentarcu “Prljavi poslovi” - o tamnoj strani specijalaca zaslužnih za hvatanje Osame bin Ladena - kratko je to objasnio: “Ona je zapravo najopakiji redatelj na svijetu”.