Protekla godina bila je burna za hrvatske brakove: među šturim podacima Državnog zavoda za statistiku mogli smo iščitati da se u Hrvatskoj raspada svaki treći brak, no kako se kod nas ljudi i dalje rijetko odlučuju na razvod, realno je stanje vjerojatno mnogo lošije od onoga što pokazuju službene statistike.
U doba naših baka, pa čak i majki, razvesti se je bilo puno teže - zbog osude okoline ili nemogućnosti žene da sama uzdržava djecu - no moderni životni stil donio je i neke druge navike, pa značaj braka u modernom društvu nema više onu težinu koju je imao prije pedesetak godina.
Dnevnički zapisi
U 60 posto raspadnutih brakova nalazi se jedno ili više djece, a upravo su djeca rastavljenih roditelja tema kojoj se posvetila mlada filmašica Kaja Šišmanović.
Naime, prošle se godine, tada još kao srednjoškolka, na nagovor prijateljice prijavila na Slobodnu zonu, kamp festivala angažiranog dokumentarnog filma u Beogradu, da bi snimila svoj prvi film.
Kaja se, naime, i sama našla u sličnoj situaciji: njeni roditelji odlučili su se razvesti nakon 20 godina braka, a film “Kak’ je doma”, koji je sinoć premijerno prikazan na ZagrebDoxu, nešto je poput Kajinih osobnih dnevničkih zapisa kojima propituje vlastite misli i osjećaje koji su joj se u toj situaciji nametnuli.
Kako su reagirali njeni ukućani kada je rekla da želi snimati film o rastavi roditelja?
Neugodni trenuci
- Proces rastave mojih roditelja počeo je paralelno s mojom prijavom na kamp, s time da je u početku to trebala biti priča o djeci razvedenih roditelja, no s vremenom se tema suzila na moju osobnu priču. Moji roditelji nisu imali ništa protiv da radim takav film, ali tata je rekao da on ne bi sudjelovao u njemu i govorio pred kamerom, dok je mama pristala. Tatu nisam nagovarala i poštovala sam njegovu odluku - kaže.
Kaja je svoju obitelj osim kamerom snimala i mobitelom i fotoaparatom, a iako je, kaže, autocenzura uvijek bila prisutna, nije ispuštala ni neugodne trenutke.
Iako sam film počinje obiteljskim slavljem, odnosno arhivskom snimkom proslave desete godišnjice braka Kajinih roditelja, u jednoj sceni kamera svjedoči i svađi između majke i oca, uz povišene tonove.
Film je, pod mentorstvom Nebojše Slijepčevića, dovršila godinu dana nakon prijave na beogradski kamp i tako je danas 19-godišnja studentica prve godine režije na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti postala najmlađa sudionica ovogodišnjeg ZagrebDoxa, na kojem se natječe u regionalnoj konkurenciji.
Na njenu odluku da se bavi filmom zasigurno je utjecalo i to što je odrastala uz roditelje koji su također iz filmske branše: otac Davor je scenarist, a majka Ljiljana urednica na HRT-u i redateljica nagrađivanih dokumentaraca kao što su “Posljednji zaljev Panonskog mora” i “Znak na Kajinu”.
- Bojala sam se da roditelje ne izložim previše, baš stoga što ih ljudi iz svijeta filma poznaju - priznaje Kaja te dodaje da ju je odluka o razvodu njenih roditelja zatekla, ali ni ona ni njena dvije godine mlađa sestra nisu ih pokušavale odgovoriti od razvoda ili spašavati obiteljsku situaciju.
Bez opravdavanja
- Ni sestra ni ja nismo imale osjećaj da gubimo obitelj; tata se odselio, ali i dalje imamo odlične odnose s njim, a njihovi odnosi s nama nemaju veze s njihovim međusobnim odnosima. To su nam i oni sami govorili, i baš zato sam i krenula u to jer u cijeloj priči nisam vidjela neku preveliku dramu. Oni su i dalje naši roditelji, bez obzira na to jesu li zajedno ili nisu - odlučno priča Kaja.
Priča Kajinih roditelja tipična je priča o razvodima: 20 godina imali su skladan brak i nitko nije mogao pomisliti da bi se jednoga dana mogli rastati.
Kao i u svakom braku, najteže je vjerojatno bilo donijeti odluku o rastavi, no mama je, kao što i sama kaže u filmu, jednoga dana shvatila da želi živjeti život kakav želi, a ne kakav mora. Kaja se ni tada, a ni dok je snimala film, nije petljala u tu odluku jer, kaže, nije smatrala da se roditelji njoj kao djetetu trebaju opravdavati.
Ispušni ventil
Iznimno duhovito Kaja je u filmu prikazala svoju baku, maminu mamu, koja nekoliko puta tijekom filma naglašava da se ona nije rastajala zbog djece i kako je zapravo čitav svoj život žrtvovala za druge.
U odluku Kajinih roditelja se ne miješa, ali kako pripadnica starije generacije kojoj je brak svetinja, vidi se da nije sretna zbog razvoja događaja. No, s vremenom je prihvatila činjenicu da je bolje razvesti se nego ostajati u lošem braku.
Ipak, bakina topla pojava i situacije u kojima svima kaže što ih ide prikazane su na vrlo humorističan način, pa nije ni čudo da su upravo scene s bakom izazvale najviše dobrohotnog smijeha u publici.
- Ovaj film dijelom je bio i moj ispušni ventil, da bih mogla preraditi događaj koji je promijenio moju obitelj. A možda sam mami i tati htjela poručiti nešto što bi na ovaj način bolje došlo do njih, da vide kako iz moje perspektive izgledaju neke stvari koje ja primjećujem u njima - kaže za kraj mlada autorica, koju se kao frišku redateljicu najviše dojmilo što je, kako veselo objašnjava, prvi put bila u situaciji da njeni suradnici čekaju da im kaže što trebaju raditi.