ZAGREB - U jednoj sceni filma “Un Prophete” (Prorok) Jacquesa Audiarda , u ćeliji marsejskog zatvora zajedno se nađu mladi Arapin Malik ( Tarak Rahim) i Luciani ( Niels Arestrup), vođa korzikanske mafije. Malik je nepismeni Arapin koji za Lucianija obavlja sitne i manje sitne zadatke, uključujući ubojstva.
Čovjek koji sve zna
U jednom trenutku, kad su ostali nasamo, Malik se obrati Lucianiju i iznenada progovori na čistom korzikanskom. Stari gangster problijedi od prepasti: onaj za kojeg je mislio da je tek mutavi autsajder, ispostavi se kao čovjek koji sve zna i sve može naučiti.
Taj prizor možda ponajbolje ilustrira kakav je film “Prorok” Jacquesa Audiarda. Ova fascinantna gangsterska saga - dobitnik grand prixa u Cannesu i devet francuskih nagrada Cesar - vodi nas u golemu, višeetničku kaznionicu u blizini Marseillea.
U škripcu
Tu kaznionicu film prikazuje kao bolno presličnu Balkanu. Stanovništvo je strogo etnički odijeljeno, za prevlast se bore Arapi, Korzikanci i Rusi, ubojstvo naručite kao pizzu, a sustav je do te mjere korumpiran da vođa ganga može srediti premještaj ili degradiranje pojedinog čuvara. Taj zatvor je Babilon jezika i klanova itom da biste preživjeli morate brzo učiti, znati jezike i misliti poput šahista.
U Audiardovom filmu u takav zatvor dospije Malik El Djebena (Tarik Rahim), nepismeni Arapin koji francuski govori kao rašpom, i kojeg je francuski sud jedva čekao strpati u buksu zbog sitne krađe auta. Čim uđe u kaznionicu, Tarik se nađe u škripcu: Korzikanci mu nalože da ubije svog cimera svjedoka, ili će sam biti ubijen. U iznimno okrutnom prizoru Tarik zakolje nesretnog zemljaka, postaje otpadnik od “svojih” Arapa i mora ropski služiti starom, okrutnom Lucianiju. No, neobičan odnos mladog Arapina i starog Korzikanca - odnos koji stalno klizi između sadizma i očinstva - završit će u neočekivano kad se Malik počne osamostaljivati.
Društveno podnožje
“Proroka” je francuska kritika nazvala “Scarfaceom banlieua” (predgrađa), a usporedba s Hawksovim nepoderivim klasikom odlično stoji Audiardovom filmu. Kao i Hawksovi filmovi, i “Prorok” je posve mačo film, potpuno fiksiran na “muške” opsesije hijerarhijom, klanom, čašću i dominacijom. Kao i Hawks, Audiard je pripovjedač koji priča o inteligentnim herojima, a bistri Malik - koji se digne s dna do vrha jer je sposoban učiti - najpametniji je heroj žanrovskog filma posljednjih godina. Kao i Hawks, Audiard je kristalno točan i čelično logičan pripovjedač, a “Prorok” nema ni truna afektirane proizvoljnosti koja je kvarila neke njegove filmove, pa - po meni - i hvaljeni “Otkucaj koji je moje srce preskočilo”.
Uz sve te vrline, “Prorok” je sjajan i kao socijalna freska, film koji prikazuje kako izgleda francusko društveno podnožje, klasni prostor tako daleko od ubavih građanskih đardina filmova s Catherine Deneuve.
Audriard, društveni šoker
Prezime Audiard poznato je u francuskom filmu. Otac redatelja “Proroka” Michel Audiard , bio je najpopularniji scenarist francuskog filma prije Novog vala, i jedan od onih koje su novovalovci napadali zbog literarnost i zastarjele manire.
Jacques Audiard u film je ušao pišući scenarije s ocem od kojeg se kasnije ogradio. Samostalnu redateljsku karijeru počinje filmom ceste “Pogledaj ljude kako padaju” 1994. za koji je dobio Cesara za debitantski film. Pravi je šok izazvao 1996., filmom “Diskretni heroj” u kojem je otvorio temu jako zanimljivu i nama: fenomen lažnih veterana Pokreta otpora u Francuskoj. Najveći inozemni uspjeh doživio je Audriardov film“Otkucaj koji je moje srce preskočilo” remake američkog krimića “Prsti” Jamesa Tobacka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....