‘Neka uđe onaj pravi’: Anđeo vampir i užas švedske normalnosti

ZAGREB - Godine 2005. mormonska književnica iz Arizone Stephanie Meyer zarobila je maštu zapadnih tinejdžerica romanom “Sumrak” u kojem usamljenu adolescenticu Bellu Swan iz pubertetskog veltšmerca izbavi - vampir.

Godinu dana prije i na drugoj strani Atlantika, u Švedskoj, bivši ulični mađioničar i pisac debitant John Alvide Lindqvist objavio je jednu naizgled sličnu knjigu, u kojoj jedan drugi eterični vampir izbavlja junaka iz surovog realiteta adolescencije. Kako je Lindqvist bio ljubitelj The Smithsa, roman je naslovio po Morriseyevoj pjesmi - “Neka uđe onoj pravi”. Knjiga se pretvorila u jedan od najvećih nordijskih literarnih događaja.

Švedska 80-ih

Režiser Thomas Alfredson navodno je bio 46. po redu koji je piscu Lindqvistu došao s prijedlogom da ekranizira film. Lindqvist je pristao uz uvjet da sam napiše scenarij, a kreativni brainstorming redatelja i scenarista (navodno) je bio pun trzavica. Alfredson i Lindqvist tri su se godine svađali oko svakog zareza, no konačni rezultat nije odavao ni agoniju ni grč: naprotiv, film koji je pred nama jedan je od najfinijih, najnježnijih filmova strave u posljednjoj dekadi.

Smješten osamdesetih godina u stockholmsko radničko predgrađe Blackeberg, “Neka uđe onaj pravi” pripovijeda o tinejdžeru Oscaru (Kare Hederbrant), nježnom knjiškom moljcu koji jedva viđa roditelje, a u školi je žrtva svirepog zlostavljanja. Jedne večeri, u Oscarovu zgradu usele neobični stanari: postariji čovjek i tamnokosa djevojčica mediteranskog izgleda.

Savršeni svijet

Ona je Elli ( Lina Leandersson), a živi sa starim skrbnikom samcem. Oscar i Elli se zbliže, a Oscar s vremenom zaprepašteno otkriva da je curica hermafrodit, te da se - hrani krvlju. U međuvremenu, kvart je u panici zbog serije neobičnih ubojstava, Ellin skrbnik sve teže nabavlja krv, a Oscarov sukob sa školskim nasilnicima sve se više izoštrava.

I Oscar, kao i Meyeričina Bella Swan, adolescent je koji utočište nalazi u plemenitom, mudrom pokroviteljstvu vječnog vampira. No, dok kod konzervativne Sophie Meyer krhka cura u okrilje vampira bježi od slomljenog roditeljskog braka i raskorijenjene američke obitelji, u slučaju malog Oscara stvari stoje drukčije. Crnomanjasta Elli - anđeo s izgledom pakistanskog izbjeglice - Oscara ne izbavlja od “nenormalnog”, nego strašno, nepodnošljivo “normalnog” djetinjstva. Ta “normalnost” svagdan je nordijske socijalne države osamdesetih: bogata infrastruktura, bezuvjetan red, svi rade od jutra do sutra - no, naličje te priče je potpuna hladnoća, klimatska i emocionalna. U tom perfektnom svijetu Oscar odrasta potpuno sam, a izbavljenje mu - kao Belli Swan - nudi egzotični, marginalni “čefur”.

Moralna složenost

Priču koja se događa u svijetu koji je meteorološki i emocionalno smrznut režiser Alfredson je ispripovijedao filmskim jezikom iste takve stroge, ledene elegancije. Izbjegavajući sva loša opće mjesta žanra strave, Alfredson je napravio sjajan film koji teče polako i s preciznom jasnoćom, a jeza ne proizlazi iz redateljske manipulacije, nego iz atmosfere i slutnje. Istodobno, “Neka uđe onaj pravi” je i punokrvni socijalni film iz kojeg saznajete sve o jednom vremenu i mjestu, ali i film izuzetne moralne kompleksnosti koji problematizira pitanje opravdanosti nasilja, nužde i slobode, granica odmazde.