Dalibor Barić: U filmu prikazujem sablasan svijet koji postoji iza naše prividne stvarnost

"Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa", dugometražni animirani film Dalibora Barića, posebno je gledateljsko iskustvo. Ima tu svega, noira, eksperimentalnog filma, kolaža. U jednom trenutku čujemo naratora kako kaže: "Kada ovaj film završi, nitko neće ostati u dvorani". Teško se lovi narativna struktura, no film je u svim segmentima fascinantan - pogotovo kada se vidi da režiju, scenarij, animaciju i glazbu potpisuje jedan autor - 47-godišnji Barić.

"U 'Slučajnoj raskoši', kao i u kvantnoj fizici, ishod promatranja, odnosno priča nastala u procesu gledanja filma, ovisi o pitanjima koja postavlja promatrač odnosno gledatelj. Iza čvrste, linearne, svakodnevne stvarnosti zidova, gradova i autocesta koju vidimo, a za koju nam kvantni teoretičari kažu da je ionako privid, iako ustrajan, postoji sablasni svijet koji u filmu opisujem", kaže ovaj animator, koji je u žižu interesa dospio nakon što je njegov film ušao na širu listu dugometražnih animiranih filmova kandidata za nominaciju za Oscara i nakon odlične kritike u najvažnijem svjetskom filmskom glasilu, Varietyju.

Oscar se dodjeljuje u nedjelju, a Barićev film ipak je ostao bez nominacije. U utrci za nagradu ipak su konvencionalniji filmovi, poput "Soula" i "Farmagedona". Pitamo Barića ima li možda nekog animiranog favorita? "Nemam. To nije moj svijet, nešto što mene zanima u animaciji i filmu", kaže Barić, iza kojeg je niz kratkih animiranih i eksperimentalnih filmova i videospotova.

U filmu se spominju Cronenberg i Tarkovski, vidimo naslovnicu knjige Ursule Le Guin, no svijet kojem svjedočimo djeluje kao da je iscurio iz glave Phillipa K. Dicka. "Ima tu ponešto Dickova solipsizma i paranoje. Kao autor, mogu sagledati svijet iz tog rakursa iako sam po prirodi optimističniji od Dickovih svjetova nemira i dvojbi. Kod mene su taj mrak i težina neka vrsta egzorcizma, održavanje mentalne higijene", kaže Barić.
"Slučajnu raskoš prozirnog vodenog rebusa" pogledala sam jednog ranog jutra. Nakon takve psihodelične kontemplacije svijet sam neko vrijeme ipak gledala drukčijim očima.