PETRA MRŠA 'Snimam vlastitu obitelj jer nas želim razgoliti do kraja'

Kažu da ne možeš postati pravi umjetnik dok do kraja ne ogoliš sebe i sve oko sebe, dok svima i posve ne predaš svoju intimu. Time se vode i fotografi mlađe generacije. Jelena Blagović fotografirala je intimna pisma koja je njezina majka dobivala prije udaje za njezina oca, Davor Konjikušić tematizirao je obiteljsku tragediju, smrt sestre i selidbu iz Bosne tijekom rata. Na tom je tragu i fotografija Petre Mrše.

Mlada Riječanka, rođena 1985. godine, ovih dana odlazi u britansku prijestolnicu gdje je dobila stipendiju u galeriji Hoxton.

- Galerija se nalazi u jednom od najzanimljivijih dijelova Londona po pitanju umjetnosti i suvremenih trendova - kaže.

Sociologija i psihologija

Upoznali smo njezin fotografski rukopis kada je osvojila nekoliko nagrada u raznim kategorijama na rovinjskim Photodaysima. Izlagala je i na talijanskom festivalu fotografije Savignano Immagini. Budući da je tamo dobila i nagradu za najbolji portofolio u međunarodnoj kategoriji, u Italiji su i izdali njezinu prvu knjigu.

Prije studija fotografije završila je sociologiju i psihologiju: - Neka su mi znanja koja sam dobila tijekom studija, naravno, bila nova i zanimljiva, druga su, pak, suzila moj pogled, ukalupila ga. Nakon diplome, promijenio se moj pogled na svijet, no upala sam u isto vrijeme u krizu. Roditelji su, s druge strane, neprestano isticali da se u životu moram baviti nečim što volim, da ništa drugo nema smisla. Fotografijom sam se u tom trenutku bavila tek amaterski. No, odlučila sam se povesti za tim osjećajem prema fotografiji intuitivno, kao kad se zaljubiš.

Na prijemni na Akademiju dramske umjetnosti došla je, kaže, sa šarenom mapom i nekvalitetnim fotografijama.

Fotografije intimnog karaktera u seriji “Nova škola” do sada su privukle najviše pažnje javnosti. Mlada umjetnica od rođenja fotografira sina svoje sestre. On sada ima već šest godina, a proces tog fotografiranja neprekidan je i nastavlja se do daljneg. Gledamo ga u različitim situacijama, zamotanog u plahtu kako vrišti u kupaonici, ili zamišljenog ispred djedove prikolice na selu, ili okrenutog prema zidu u kutu sobe.

Knjige o odgoju

Ono što ove fotografije razdvaja od klasičnih obiteljskih, osim, naravno, velikog vizualnog talenta, jest i priča koja stoji u pozadini: - Nekad sam čak zavidna kolegama koje inspirira nešto što nije iz njihove neposredne okoline. Smatram da jedino baveći se temama koje su mi intimno, direktno iz prve ruke poznate, mogu zagrabiti nekakvu višeslojnost. Ciklus je započeo kad je moja sestra s kojom sam jako vezana, postala mama. I to otprilike u istom trenutku kada sam se ja sve više počela kretati po galerijama. Vodile smo različite živote. Sve mi je to bio šok, njezina nesebičnost prema djetetu. Osjećala sam se egoistično, suvišno, malo sam joj se divila, malo čudila. Krenula sam proučavati knjige o odgoju. Ta nova škola daje potpunu slobodu u odgoju, a krajnosti nisu nikada dobre. Postoje djeca koja djelomice trebaju kontrolu i pravila, i sama sam bila takvo dijete.

Diplomski rad

Da li se taj njezin čvrsti stav o odgoju vidi i na fotografijama dječaka? - Vidi se ta njegova starmalost, često djeluje odsutno na fotografijama, ima puno zamišljenih poza. Pitanje je koliko je to zbog spomenutog pristupa da se s njim razgovara kao s odraslim čovjekom, a koliko zbog njegovog karaktera - kaže.

Novi, diplomski rad, ponovno uključuje njezinu cijelu obitelj; mamu, tatu, sestru i brata. Odvela ih je na izlet, u prirodu, i postavljali su jedni druge u neobične, za njih do tada nove situacije: - Zanimalo me razbijanje predrasuda u intimnim odnosima, pokušavala sam nas sve dovesti u situaciju da proširimo viđenja jedni o drugima. Vodila sam se teorijama Judith Bulter i Michela Foucaulta da jedino direktnim iskustvom možemo mijenjati znanje.