IZLOŽBA STUDENATA

'Za nekoliko godina, ovi fotografi vladat će umjetničkim svijetom'

 Biljana Gaurina / CROPIX

ZAGREB - Bilježenje odrastanja djeteta, ironijski pogled na medij fotografije, kritika stvarnosti i društvenih pojava - tek neke su od tema radova koji će se moći pogledati na “Novim imenima”, izložbi fotografije studenata Akademije dramske umjetnosti koja se otvara u utorak u Galeriji ULUPUH-a.

Manifestacija će obuhvatiti radove 25 fotografa koji stvaraju u zanimljivom razdoblju u povijesti fotografije. Pojedine fotografije postižu astronomske iznose, dostupnost tehnologije bitno je utjecala na to da se tim medijem bave mnogi zbog čega se jako teško nametnuti kao autor. Paralelno, iako fotografija još nije izborila status koji zaslužuje, od novih generacija sve se više očekuje ne samo da uhvate trenutak nego i da pomno razrade teoretsku podlogu cijele ideje, pa je tako ponekad dosta teško razlučiti gdje prestaje granica između fotografije i konceptualne umjetnosti.

Sve to vidljivo je i na radovima uključenim u ovu izložbu, a mladi fotografi se u odgovorima na ta pitanja dosta razilaze.

Ono što im je zajednička jest strast prema mediju, ali i to što ih sve odbija višak marketinga i mehanizmi koji odlučuju što će biti proglašeno umjetnošću. Izvan toga, zajednički nazivnik teško bi im se mogao naći. Zanimljivo je i da su uglavnom svi teoretski dobro potkovani. Sirovi talent koji je fotografiju doveo u muzeje izgleda više nije dovoljan. To ne znači da ga nema.

Psihička stanja

Na studij fotografije dospjeli su različitim putevima.

Nagrađivana autorica Petra Mrša Akademiju je upisala nakon završenog studija sociologije i filozofije. - Zanimala su me pitanja kojima se sociologija bavi, ali umjesto kroz ankete i analize, otkrila sam da je fotografija moj medij za bavljenje tim temama - bez mistificiranja objašnjava razloge upisivanje još jednog studija.

Nije trebalo dugo da dobije prvo priznanje, pa je na Festivalu Rovinj Photodays 2010. godine dobila nagradu u kategoriji Akt, a sljedeće godine posebno priznanje za mlade autore. Na izložbi u ULUPUH-u predstavlja se intimnim ciklusom “Nova škola”, serijom fotografija na kojima su njezin trogodišnji nećak Lovru i njegova mama Ivu, nastojeći zabilježiti razotkrivanje psihičkih stanja malih bića, ali i njihov odnos s najbližima.

U međuvremenu je radila na različitim projektima, ali nije napustila ovaj ciklus.

Ironija kao maska

- Pokušala sam iste te emocije prenijeti i kroz seriju apstraktnih fotografija - objašnjava. Nerado govori o uzorima, dodajući kako ih ima previše. - Puno toga utječe na moj rad; okidač mi mogu biti kako radovi drugih, tako i razgovor s nekim tko nema direktne veze s mojom strukom - napominje.

Njezin kolega, 25-godišnjak Luka Kedžo, u razgovoru o uzorima, ipak, izdvaja jednog i to zanimljivo, hrvatskog umjetnika - Željka Jermana.

- Otkrio mi je što se sve s fotografijom može postići u njezinu elementarnom obliku, kao objektom - dodaje. Izložit će rad “Život dva sa dva”, “duhovitu definiciju odnosa dvoje ljudi”. Ironija u tom radu nije slučajna jer se tim postupkom redovito služi. - Nije tu stvar samo u dosjetki, ta ironija služi kao neka vrsta maske, dobro skriva druge slojeve, ali te i štiti od toga da budeš pretenciozan - napominje Kedžo, dobitnik nagrada za mladog umjetnika na prošlogodišnjem Zagrebačkom salonu. Baš kao ni Petra Mrša, ni Marko Miščević nije odmah upisao Akademiju.

- Oduvijek sam to htio, ali prvo sam upisao studij matematike na PMF-u jer mi se činilo da je pragmatičniji izbor ujedno i bolji. Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim da to nije ono čime se želim baviti - dodaje Miščević koji će se predstaviti radom naziva “Places”, naslovljenom po opciji koja nudi korisnicima mobilnih uređaja uslugu da na svojoj Facebook stranici objave mjesto na kojem se trenutačno nalaze, a informacija potom stiže drugima. Miščević je za svoj rad na kojem je radio godinu dana odabrao šest ljudi te potom snimao lokacije na kojima su bili, a zatim tim fotografijama dodao i one s Facebooka.

Ima iskustva s novinskom fotografijom. Koja je razlika? - Dnevna fotografija najčešće traje jedan dan, do izlaska idućeg izdanje. Dok je za umjetnički koncept potrebno više vremena kako bi se osmislio i nastao. Potrebno je i to za novinsku, ali namjere su, ipak, različite. Ukratko, zahtijevaju različite pristupe i tip koncentracije.

Nikola Zelmanović, pak, nije imao dvojbe oko studija. - Premišljao sam se doduše neko kratko vrijeme između fotografije i dizajna, ali pobijedila je fotografija - objašnjava Zelmanović. Za rad iz ciklusa “Životinje 2” kojim se predstavlja na izložbi u ULUPUH-u već je dobio i nagradu Erste fragmenti za mlade umjetnike, a rad iz serijala prošao mu je na i na Bijenalu u Santoriniju koji se odražava pod temom temom: Prošlost; povijest, sjećanje, vrijeme, nostalgija.

- Fotografija je medij kojim mogu realizirati svoje ideje, baš kao što drugi to rade slikarstvo, poeziju, glazbu ili nešto drugo - kaže Zelmanović. Slijediti svoju poetiku i unutarnji poriv htjeli bi svi, no nemaju puno iluzija da je to moguće u zemlji kao što je Hrvatska.

Društvu u inat

- Shvatite to kad počnu stizati prvi računi i da nema baš puno smisla vječno tražiti novac od roditelja. Tad nekako postaje glupo tvrditi: ja to nikad ne bih radio. Takav stav nikud ne vodi. Sasvim drugo su kompromisi u onome što radite zbog nekog unutarnjeg poriva - objašnava Kedžo. Likovni postav izložbe u ULUPUH-u potpisuju profesori s Katedre za fotografiju Sandra Vitaljić, Jelena Blagović i Darije Petković. Pišući o radovima Iva Prosoli ističe: “Danas, kada su se pobune, štrajkovi, čak i blokade pokazale kao prevladan oblik bunta, naivno je izložbu smatrati čak i apelom. Umjetnost, naravno, ne mijenja društvo. Pa neka onda njezina kvaliteta bude barem društvu u inat”. To nije jedini razlog zbog kojeg treba pogledati ovu izložbu. Ako ništo drugo, medij fotografije još istražuje sve svoje mogućnosti i zanimljivi su pogledi novih generacija.

Ili, kako to kaže, Luka Kedžo: - Dobra stvar s fotografijom, bez obzira na njezinu demokratičnost, jest to što se to još uvijek uvelike vodi pod primijenjenu umjetnost. Tako mi, primjerice, imamo kolegij umjetničke fotografije, a ne postoji, primjerice, umjetničko slikarstvo ili umjetničko kiparstvo. Ta pozicija ispod radara zapravo jest jako ugodna jer se ostavlja dovoljno prostora za provociranje i ispitivanja granica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 15:17