PRIČE IZ ATELJEA

Kristian Kožul: Želim karijeru voajera, a ne kritičara društva

 Nenad Dugi/CROPIX

Kada bi lopov slučajno provalio u atelje umjetnika Kristiana Kožula u novozagrebačkom naselju Dugave, po svojoj bi prilici pobjegao glavom bez obzira. Prema izgledu Kožulova ateljea, moglo bi se činiti da u tom stanu živi neki američki psiho iz predgrađa. No, riječ je samo o radovima za umjetnikov novi ciklus: neke dovršava, na drugima je upravo počeo raditi.

Zavjetne sličice

U kupaonici, na mjestu gdje je kada, nalaze se brojne skulpture Bogorodice, a uz te skulpture još su na tisuće zavjetnih sličica koje su povješane na kvačicama. Podsjetimo kako mu ovo nije prvi put da je tema njegova rada religija: svojedobno je imao vrlo provokativnu izložbu u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar kada je izložio skulpturu Gospe u koju je ugradio pumpicu koja je proizvodila lažne suze. U dnevnom boravku su, pak, na dva zida umjesto tapeta polijepljeni letci iz svih vodećih trgovačkih lanaca, što je podloga za drugi rad. Na trećem su stare fotografije s vjenčanja njemu nepoznatih ljudi koje je ovaj umjetnik pronašao na Hreliću. Sve su to setovi za buduće fotografije. Naime, umjetnik je odlučio nakon skulptura i instalacija izraziti se u mediju fotografije. Za sebe kaže da ga više zanima karijera društvenog voajera nego kritičara, a poznajemo ga po radovima u kojima kombinira nespojivo: invalidska kolica i šljokice, ustaški šljem i licitare, dječju kolijevku i crnu kožu i zakovice.

Povratak iz New Yorka

Posljednjih šest godina nismo ga viđali, živio je i izlagao u New Yorku, kamo je otišao sa suprugom, kustosicom Željkom Himbele, no odlučio se vratiti u Zagreb. Velika mu je promjena nakon života na njujorškim ulicama, no Zagreb je, kaže, puno životniji i bogatiji kulturnim događanjima nego prije njegova odlaska. - U New Yorku postoje cijeli neboderi koji se iznajmljuju isključivo kao umjetnički studiji. U zgradi u kojoj sam ja radio bilo je 12 katova, tamo bi po svoj prilici stala cijela naša umjetnička scena - kaže Kožul.

Budući da je nedavno stigao, kavu pijemo na izvrnutim kutijama, okruženi, dakle, novim radovima.

plus 5 pitanja:

Slike Gospe u kupaonici tu su jer stvaram religijsko čudo

Koliko je na vašu umjetnost utjecao rad u New Yorku, koliko rad u Zagrebu?

- Na mene osobno neminovno utječe kontekst iz kojega dolazim u istoj mjeri koliko i okruženje u kojem trenutno boravim. Neminovno se zasitiš jednog mjesta i ne možeš stalno ponavljati iste priče. U Americi sam se počeo baviti američkom ikonografijom, koja me jako zanimala, u moju su umjetnost ušle Americana, vožnja na mehaničkom biku, ukrašena sedla... Uostalom, važno je mijenjati sredine, neke stvari s vremenom prestaneš percipirati kao apsurd i prihvatiš ih kao dio svakodnevice, što čak i za umjetnika nije dobro. Čudni se mitovi postavljaju danas na razinu stvarnosti i mi to moramo biti u mogućnosti prepoznati.

Vaša je umjetnost dosta provokativna. Koliko su Amerikanci tolerantni prema toj vrsti provokacije ako je riječ o njihovu naslijeđu?

- Izuzetno su tolerantni, njihova je umjetnička scena živa i imao sam priliku izlagati u mnogim galerijama. Ako vas privlači pop-kultura, Amerika vam nudi jako šarolik izbor. A i došao sam u zlatno doba tržišta umjetnina i bilo je vrlo jednostavno izlagati, sve su galerije tražile mlade umjetnike.

Možete li pojasniti ove nove radove koji se nalaze u vašem ateljeu?

- Ova priča u kupaonici sa zavjetnim sličicama svojevrsni je kabinet apsurda. Priča je to o čovjeku koji si u vlastitom intimnom prostoru - kupaonici - gradi religijsko čudo. O nepresušnoj želji za svjedočenjem nadnaravnom, o opsjednutošću, o čovjekovoj želji za fantazijom koja mijenja stvarnost, ali i o poslovnim potencijalima koji proizlaze iz religije.

Soba s promotivnim letcima je početak interijera u kojem “živi” osoba čija se paradigma poimanja vlastite individualnosti promijenila. Od osobe koja vlastitu vrijednost unutar društva ostvaruje sudjelovanjem u proizvodnji, on postaje definiran količinom stvari koje posjeduje ili može posjedovati.

Dakle, svaki od ovih radova bavi se određenim suvremenim mitom ili devijacijom povijesne uloge određenih pojedinaca. Svaki gradi napušteni interijer koji sadrži specifičnu priču koja će biti predstavljena u formi fotografije.

Ivan Kožarić u svojem stanu ima vaš rad, ‘Rog obilja’ koji je kupio jer mu se svidio, a nedavno je i bila izložba koja govori o poveznici između vaša dva opusa?

- Kad bih tražio poveznicu između ovog rada Kožarića, koji izuzetno cijenim, i svog rada, to bi prije svega bila sklonost ka humoru.

Studirali ste u Düsseldorfu, kamo ste otišli sa zagrebačke Likovne akademije u klasu Janisa Konneliusa. Zašto?

- Bio sam traumatiziran izgledom modela na crtanju akta (smijeh)..., a osim toga, želio sam nešto i naučiti na Akademiji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 19:45