IZLOŽBA U HDLU

Tuymansove filmske slike niske rezolucije lucidne su umjetničke fantazme

ZAGREB - Pune su dvije godine prošle otkako je belgijski slikar svjetske reputacije Luc Tuymans posjetio Hrvatsku i pristao izlagati u jednoj od kulturnih institucija.

Zahvaljujući upornosti Branka Franceschija (Institut za istraživanje avangarde) to se i obistinilo. Meštrovićev se paviljon pokazao idealnim prostorom za projekt u početku radnog naslova “Večera” koji se tijekom dugotrajnih priprema izložbe promijenio u “Allo!”.

Novi naslov

Naslov se prilagodio novom ciklusu slika-prizora preuzetih iz filma “The Moon and Sixpence” (1942, redatelj Albert Lewin). Tuymans kaže da je preslikao šest prizora koji se pojavljuju u Tehnikoloru pred kraj inače crno-bijelog filma. Filmski se scenarij temelji na noveli Somerseta Maughama, prema biografskom uzorku života slikara Paula Gauguina, svojevrsnoj priči o umjetničkom bijegu iz europske civilizacije.

Tuymansova intencija, dakako, nije bila bježati iz okrilja europskog modernizma. Štoviše, preslikavanjem lažnog Gauguina, stvorenog u hollywoodskom studiju, nastavio je odrađivati svoj slikarski program “krivotvorina”. U njemu već puna dva desetljeća dijagnosticira društvene anomalije, u rasponu od belgijskih kolonijalnih pretenzija u Kongu pa sve do nakaradnih društvenih igara tipa Big Brother. U slikarskom smislu, prizori su zamućeni i nerazgovjetni, ili filmskim žargonom - riječ je o prizorima niske rezolucije.

Zagrebačko je gostovanje rezultat njegova dugogodišnjeg dijaloga s medijem pokretnih slika koje drastično mijenjaju percepciju svakodnevice.

Izazov za umjetnika

Kružni se paviljon pokazao pravim izazovom za umjetnika koji je svoje dosadašnje nastupe uglavnom rješavao na tradicionalan način. Zagrebački se može opisati kao dijalog s povijesnim naslijeđem i fenomenom kružnog paviljona. Povijesna se komponenta dotiče Meštrovićeve paradigme, lažnog Gauguina i 5 zidnih slika tanjura proizvedenih u doba socijalizma iz okolice Zagreba (Zaprešić) koji su dio Tuymansove privatne zbirke. S druge strane, sadržajem i formom izložaka slikar je naglasio nešto što je svakome od posjetitelja bjelodano i jasno.

Kružna instalacija

Stoga se njegov zagrebački nastup može opisati kao kružna instalacija niske rezolucije. U njoj dominiraju fantazme ili figure ispuhana sadržaja - prazni tanjuri ili Gauguin iz treće ruke. Kada javno govori o svojim uzorima, Tuymans rijetko ili nikako ne spominje dva imena koja su također, svaki na svoj način, konceptualizirali fantazme.

Oba su belgijski brendovi iz prošloga stoljeća i nezaobilazni su dio svjetske umjetničke baštine. René Magritte je vrlo rano slikarskim sredstvima “krivotvorio” stvarnost, dok je krajem šezdesetih njegov sunarodnjak Marcel Broodthaers konceptualizirao ideju nepostojećeg muzeja (“Muzej orlova”). Tuymans je treća belgijska karika u lancu proizvodnje umjetničkih krivotvorina. On je tu intrigantnu ideju u medijskom smislu dotjerao na rub raspoznatljivosti, na razinu niske rezolucije.

Taj je slikarski obrazac preko noći postao popularan jer je krojen u pravo vrijeme - u samim počecima internetske optike i razvoja nanotehnologije. Pritom svakako treba napomenuti da je na početku vrtoglave karijere naslikao zapaženu seriju portreta koristeći medicinski priručnik (serija “Dijagnostički pogled”). Na zagrebačkoj izložbi u prizorima preuzetim iz hollywoodskog filma pojavljuje se figura liječnika koji promatra Gauguinove slike prije nego što će ih progutati vatra.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 20:29