DIVNA ŽENA

Ovako bih željela ostariti, kao žena na ovoj fotografiji u Zagrebu

David Díaz

 Damir Krajac/Cropix
Fotografija Davida Díaza u Etnografskom muzeju podsjetila me, po osjećaju slobode, na pjesmu Szymborske: ‘Kad ostarim, nosit ću haljinu boje purpura/i crveni šešir koji mi ni ne pristaje ni ne stoji...‘
Fotografija Davida Díaza u Etnografskom muzeju podsjetila me, po osjećaju slobode, na pjesmu Szymborske: ‘Kad ostarim, nosit ću haljinu boje purpura/i crveni šešir koji mi ni ne pristaje ni ne stoji...‘

Fotografija je crno-bijela. Žena u svečanoj haljini, s nekoliko ogrlica nanizanih oko vrata, bosa, sjedi u nekom vanjskom prostoru, teško ga je definirati, niti je, rekla bih, to važno za ovaj kontekst. Sjedi, nogu nehajno ispruženih i prekriženih jednu preko druge, bosa je. I gleda izravno prema promatraču fotografije. Postarija je žena, no duge, tamne kose. Svaka joj se bora na licu vidi. Ona je opuštena, zadovoljna, smješka se; teško da će mariti za to što drugi o njoj misle. Ima energiju gotovo pa djevojčice, gotovo pa da s te fotografije zrači. Potpisano je i njezino ime i prezime, Manuela Fernandez Mayanas (Yanasita), piše i profesija, da je obrtnica, te piše i da je „zaslužna osoba u kulturi“. To je žena koja je zadovoljna sobom, neopterećena, a koja i dalje u sebi ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. srpanj 2026 09:09