ZAGREB - Atelje Baneta Milenkovića smješten je u dvorišnom prostoru u Gundulićevoj ulici, unutra je jako puno umjetnikovih slika, na većini je more. Budući da u ateljeu nema prozora, ako se dulje zadržite, kad izlazite imat ćete osjećaj da će vas vani dočekati prizor s dalmatinske obale i zbunit ćete se kada ugledate zagrebački asfalt.
Užurbani ritam
Otkud toliko mora na slikama, pitamo umjetnika koji je rođen u Novom Sadu, gdje je proveo i djetinjstvo, a potom došao živjeti u Zagreb, gdje je diplomirao na Likovnoj akademiji.
- U početku nisam birao motive već sam slikao podsvjesno i očito me se pejsaž najviše dojmio. No, u Vojvodini sam odrastao opčinjen horizontom. A budući da sam slikar kolorita, kasnije su iz mojih slika progovorile boje, okusi i mirisi Mediterana.
Jedan dan u tjednu predaje studentima na riječkoj Primijenjenoj akademiji, ostatak je tjedna posvećen svojoj umjetnosti. Ipak, neprekidno je u žurbi, stalno mu zvone telefoni... S takvom užurbanošću na prvi pogled izgleda kao da je broker.
- Kontinuitet i radna navika su važni i u našem poslu. Jednostavno mi odgovara takav radni ritam. Na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt izložio je 33 slike, sve su istog, velikog formata, no raspoloženja su posve različita:
- Moje slike prate moj unutrašnji kod, raspoloženje. Motivi variraju od razigranih, do onih posve reduciranih, kada mi je i samo raspoloženje meditativnije.
Na pitanje što bi iz sadašnje perspektive savjetovao sebi kao studentu, odgovara:
- Prije su moje slike bile koloristički crtačke, sad je više riječ o čistom slikarstvu. No, vidljiv je kontinuitet i da nema naglih rezova.
Pozitivan feedback
Njegovih slika nema u postavu Muzeja suvremene umjetnosti, no na to pitanje kratko odgovara:
- Odabir je uvijek stvar osobnog ukusa kustosa.
Zato publika jako dobro prihvaća njegovu umjetnost, pa ga pitamo utječe li recesija na prodaju slika:
- Svatko tko iskreno kreće u avanturu slikarstva, ne može uvijek računati na materijalnu sigurnost. U našoj je branši ključna iskrenost, da ne izdamo sebe. Sretna je okolnost da radim iz užitka, a kod publike nailazim na pozitivan feedback. Ljudi vole emotivne slikarske cjeline koje mogu prepoznati. Važno im je da neka slika isijava ili ne.
Postoji li u umjetnosti opasnost od hiperprodukcije, odgovara:
- Hiperprodukcija ovisi od autora do autora i pojam je određen mogućnostima pojedinog umjetnika.
Pohranjena iskustva
Brojna putovanja po svijetu, među kojima su mu ostala najupečatljvija ona na Tajland i Kubu, također su utjecala na njegov rad, no ne direktno:
- Sva putovanja pohranim kao iskustva u memoriju, iz koje stvaram.
Kao pravi slikar, ulogom slike danas previše se ne opterećuje: - Slika je u modi, nije u modi... Što se tiče pravih slikara, to uopće nije važno, to je zanemariv faktor. Slikar jesi ili nisi, nema tu međuprostora.
Bane Milenković poznat je i kao izvrstan kuhar, a i kuhanje smatra umjetnošću:
- I to je druga strana mojeg ateljea. Važna mi je tradicija druženja, njegujem svoja prijateljstva.