29 bisera ruske avangarde iz ostavštine činovnika iz Osijeka

Gajo Vernački bio je činovnik, ljubitelj dobrih filmova, ali i strastveni kolekicionar umjetnina. Među najvrednijim djelima koje je kupio u životu bila je zbirka od 29 crteža autora ruske avangarde . Djela je slučajno pronašao na jednom putovanju sedamdesetih godina po Italiji. U to vrijeme djela ruske avangarde nisu postizala tako visoku cijenu kao danas, pa si je ovaj ljubitelj umjetnosti mogao priuštiti zbirku tih crteža. Dopali su mu se na prvi pogled.

Prvo izlaganje

Gajo Vernački umro je 1985. U zbirici koju je ostavio za sobom ovi mali crteži na papiru definitivno su najvažniji. Njegov sin Duško Vernački bio je u tom trenutku premlad da bi mogao znati za važnost tih umjetnina. “Unatoč tome, cijelu sam priču smatrao čarolijom. Očeva ljubav prema umjetninama utjecala je na mene i na to da otvorim galeriju Vernissage u Osijeku”, objašnjava danas Duško Vernački.

Dvadeset devet najvrednijih crteža iz zbirke njegova oca imat ćemo prilike vidjeti na izložbi pod nazivom “Ruska avangarda” koja se sutra otvara u zagrebačkoj galerije Futura. Vernački do sada nije javno izlagao ova djela na papiru, koja su jako osjetljiva, i pažljivo ih čuva doma, u posebnoj mapi. Prvi put ih je ipak javnosti odlučio izložiti u Zagrebu, a vlasnik galerije Futur Branko Spajić oduševio se kada je vidio što njegov kolega ima.

U zbirci su i djela najvećih ruskih avangardista, Kazimira Maljeviča i Vladimira Tatljina. Ne treba očekivati Crvenu konjicu, niti Spomenik Trećoj internacionali. No, često privatne kolekcije kriju male bisere, karike koje nedostaju.

Dok razgovaramo, Spajić mi pokazuje i katalog izložbe “Blago Rusije. Majstori ruske umjetnosti” iz Palazzo Monte u Padovi, a na kojoj su bila mnoga djela usporediva s ovima koji će se sutra izložiti. Riječ je upravo o djelima iz privatnih ruskih zbirki, a u uvodniku piše kako se “drugo lice ruske umjetnosti sastoji od velikih privatnih kolekcija”. I ova zbirka je, također, mali doprinos.

“Djela iz ove zbirke pravi su mali biseri. Osobno smatram da pravo vrijeme ruske avangarde tek dolazi”, kaže povjesničar umjetnosti Želimir Koščević.

Kako je ova zbirka od 29 crteža stigla u Italiju, ne zna se, no zato je lako pretpostaviti zašto je stigla: kako bi bila spašena. Naime, djela datiraju u dvadesete godine prošlog stoljeća, a upravo je u to doba, nakon Revolucije 1917., država kontrolirala ne samo umjetnike nego i privatne kolekcije. Tada je i samo kupovanje “drugačije”, neslužbene umjetnosti bio čin hrabrosti.

Mornari s djevojkama

Na naslovnici spomenute izložbe u Padovi bio je rad Vladimira Lebedeva, čijih je djela najviše i u osječkoj privatnoj zbirci, a, osim toga, galeristu Vernačkom su i najmilija. Riječ je veselim prizorima mornara i njihovih djevojaka, portretiranih kako plešu charleston ili se zabavljaju po ulicama. Ćirilićni natpisi česti su na ovim crtežima, likovna igra ovim pismom važna je za rusku avangardu.

Sva su djela, inače, crtana na papirima koje bi umjetnici u ilegali negdje pronašli. Najviše je crteža nastalo na starim kartama Carske Rusije.

“Žuti akt” Kazimira Maljeviča među upečatljivijim je radovima u zbirci. U pozadini geometrijski oblikovanog akta, linije su horizonta koje se smanjuju (žuta, plava, siva, crvena), ali i muškarci u narodnoj nošnji.

Pogubljena Ermolajeva

Crtež s potpisom Vere M. Ermolajeve (također ženski akt i muška figura u narodnoj nošnji), pokazuje snažan i direktan utjecaj njezina učitelja Maljeviča. A životopis ove umjetnice svjedoči o teškim vremenima u kojima su se bili našli, često protjerivani i na rubu egzistencije. Ona je, naposljetku, i pogubljena.

Vladimira Tatlina je zastupljen s dva sjajna konstruktivistička crteža. Njegova se mnoga djela smatraju izgubljenima jer su spaljena tijekom Revolucije.

Nekoliko godina nakon što je gospodin Vernački kupio ova djela, 1979., u pariškom Centru Pompidou održana je izložba “Pariz - Moskva” , koja je nakon niza revalorizacija započetih šezdesetih godina postavila djela ruske avangarde na pijedestal koja ona i zaslužuju.