'LICE SLIKE' LOVRE ARTUKOVIĆA Priča o emocijama jedne žene kao priča o slikarstvu

Kroz lice Karin, glumice iz Berlina, i kist Lovre Artukovića, slikara iz istog grada, prikazuje se raspon od dvanaest emocija, od posve jasnih kao što su strah, tuga ili bijes, do slika koje portretiraju teže definirane osjećaje, stanja “između”.

Izložbi je naziv “Lice slike” i može se pogledati u Laubi. Dio ovih slika već smo mogli vidjeti na umjetnikovim prethodnim izložbama, dio je nov.

Nastajale su u posljednjih sedam godina. Te su godine bile ispunjene različitim emocijama.

Svaki detalj

Sve su slike postavljene u Laubi u jednom nizu. Na svima je lice jedne žene naslikane u veličini gotovo ljudske figure, sve su istog formata. Vidljiv je svaki detalj, svaka nesavršenost na njezinom licu. U postavu je intenzitet njezinih emocija raspoređen ravnomjerno, pa će vas, nakon osjećaja ravnodušnosti (bljedunjavo lice) ili zamišljenosti, zateći kako se, primjerice, raspukne od nemoći pred vama: lice joj je suzno, crveno, usnice drhte, grče se od boli. Drugo nas lice gleda, pak, s gađenjem.

Kad je riječ o suprotnoj emociji, o sreći, nema je u tako snažnom intenzitetu. Sreća je na Artukovićevim slikama tiha, osjećaj unutarnjeg zadovoljstva, pogled usmjeren prema samome sebi.

Omiljeni model

Glumica Karin omiljeni je Artukovićev model, vidjeli smo je na još nekoliko njegovih slika (Pietŕ). U ovom slučaju, pozirala mu je u njegovom ateljeu, umjetnik joj je rekao koja stanja želi naslikati, zatim ju je fotografirao. Ona je profesionalni model, slikar ju je slučajno ugledao na jednoj predstavi, no već je i prije na isti način portretirao i svoje prijatelje.

Ne krije i kako je nelagoda uvijek prisutna: “Kad dvoje ljudi stoji sučelice jedan drugome, i kad im se pogledi susretnu, pojavi se osjećaj izvjesne nelagode”. Taj osjećaj prenosi i na sliku: šarenice su u takvim bojama da i promatrač, kada se susretne s tim licima, osjeti bar mali dio tog osjećaja iz ateljea.

Ono što Artukovića zanima, treba reći, jest život slike, a ne život osobe koju portretira.

Ovaj se ciklus s vremenom razvio u posve drugom pravcu od izvorno zamišljenog: “Prva je ideja je bila da napravim seriju koja bi prikazivala osjećaje, iz razloga što se to u vremenu dominacije moderne smatralo nepriličnim, malograđanskim”.