Jasmin Mekić otkriva zašto je umjesto studija medicine odabrao glumu, tko mu je predložio da se iz rodne Tuzle preseli u Rijeku, a otkriva i kako provodi slobodno vrijeme s obitelji i dva francuska buldoga.
On je prvak Drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, iza njega je više od 20 televizijskih i filmskih te preko 60 kazališnih uloga - među kojima i u glasovitim Shakespeareovim, Molièreovim i Čehovljevim dramama - ali čini se da će glumca Jasmina Mekića još dugo pratiti "Sjene prošlosti".
Zahvaljujući ulozi biznismena Šimuna Novaka u RTL-ovom hit-serijalu taj je 44-godišnji Tuzlak, koji od 2008. živi i radi u Hrvatskoj, popularan u cijeloj regiji. Razgovarali smo u pauzi snimanja u studiju Jadran filma u zagrebačkoj Dubravi dok je čekao prijevoz na drugu lokaciju, a raspoloženje mu je bilo na visini iako na setu dnevno provede dvanaest sati. Ustaje oko šest, natašte popije čašu vode i doručkuje ako stigne, a s radom završava oko sedam navečer. Uvjetno rečeno završava, jer kad dođe u unajmljeni zagrebački stan, gdje živi već pet mjeseci, otušira se i pripremi scene za idući dan. Pomažu mu vitaminski pripravci, no energiju, kako kaže, najviše crpi iz zahvalnosti što je tu gdje jest, što je dobio priliku pokazati koliko zna i što je okružen sjajnom ekipom.
"Velika je odgovornost igrati glavnu mušku ulogu, ali na to sam bio spreman. Uletio sam u vatru, kako se kaže, i objeručke prihvatio sve što takvi projekti donose. Pritom nikad nisam podcjenjivao ovaj žanr - iako "Sjene prošlosti" zbog kompleksnosti i slojevitosti scenarija i likova nisu klasična sapunica nego dramski serijal. Svaki dan je prilika da budem kreativan, da nešto naučim i da konstantno rastem. Zahvalan sam što mogu raditi i što me žele u vrijeme hiperprodukcije mladih glumaca", govori Jasmin, čija je mantra uvijek bila "Radi pošteno i predano i kad-tad će doći tvoj trenutak". A on radi sto na sat, jer dok snima "Sjene prošlosti", igra predstave u matičnom kazalištu. U prosjeku ih je osam mjesečno, a među njima je i "Glorija" Ranka Marinkovića, čija je premijera bila u svibnju. Riječ je o koprodukciji HNK iz Rijeke i Varaždina u režiji Senke Bulić, a Jasmin je u njoj don Zane.
"Produkciji unaprijed pošaljem datume predstava i uvijek mi iziđu ususret. Više si ne mogu dopustiti da kao nekad ujutro odradim kazališnu probu u Rijeci, dođem na snimanje serije u Zagreb, a onda se navečer vraćam u HNK odigrati predstavu", kaže glumac, koji obično ima dva slobodna dana u tjednu pa tada ili ode u Rijeku ili ga obitelj posjeti u Zagrebu. Jasmin je, naime, osam godina u vezi s diplomiranom pravnicom Annom Dumičić i s njom ima 4,5-godišnjeg sina Noela. Iako ona radi u Odjelu za kulturu Grada Rijeke, nije ih spojio posao. Jasmin ju je nekoliko puta zapazio u šetnji Korzom, a sudbonosni susret dogodio se u - Životu.
"Tako se zove riječki noćni klub glazbenika Zorana Badurine iz grupe Jonathan, gdje sam 2016. slavio rođendan. Moj datum rođenja je 9. veljače, no kako je tada bio radni dan, odlučio sam ga proslaviti baš na petak 13. Otišao sam u Život i ondje ugledao Annu. Prišao sam joj nakon ponoći pa smo se zapravo upoznali na Valentinovo. I tako je krenula ljubavna priča koja traje do danas", govori Jasmin, koji se s Annom i Noelom, ali i dva francuska buldoga (Pablo je udomljen, a Viskija su kupili), skrasio u riječkoj četvrti Krnjevo. Uživaju u šetnjama po lungomare od Voloskog do Lovrana, a Jasmin, koji je u međuvremenu dobio hrvatsko državljanstvo, u slobodno vrijeme posjećuje i obitelj u Bosni. Odrastao je u Tuzli, zbog rata je dio školovanja proveo u podrumu, a osim gimnazije je zahvaljujući stipendiji pohađao i srednju školu Deptford u New Jerseyju. U SAD je otišao 1997., ondje ostao godinu dana i u tom se periodu zaljubio u glumu. Privučen magijom kazališta, prijavio se na audiciju za glavnu ulogu u školskom mjuziklu "Briljantin", ali nije prošao. Osjećao se loše zbog toga, no i nakon povratka u Tuzlu svoju je budućnost vidio na sceni. Najprije kroz suvremeni ples s kojim ga je upoznao jedan prijatelj.
"Nikad nisam podcjenjivao tu vrstu umjetnosti, jer i ona nosi određenu poruku, ali bila mi je to samo stepenica prema klasičnoj glumi. Moj tata je, međutim, imao ideju da bih trebao biti liječnik i tako sam 1998. po inerciji upisao studij medicine u Tuzli. No, potajno sam sanjao o glumi i kad se u Tuzli otvorila Akademija dramskih umjetnosti, bježao sam s predavanja na medicini i odlazio na otvorena predavanja na ADU. Na kraju godine sam uzeo papire s Medicinskog fakulteta i prijavio se na studij glume. Nisam imao rezervnu opciju, ali snažno sam vjerovao da ću proći prijemni. Kao da je za mene postojao neki tajni plan", prisjeća se Jasmin, koji je prošao iz prve i tada rekao roditeljima što je napravio. Mama Mladenka i tata Bahto nisu dobro primili tu vijest, jer su kao diplomirani ekonomisti vjerovali da gluma nije nešto od čega se može živjeti, no kasnije su prihvatili njegovu odluku i sada su ponosni. Baš kao i Jasminovi godinu dana mlađi sestra i brat, blizanci koji se bave različitim zanimanjima. Mirna je novinarka i PR stručnjakinja, a Nermin bivši košarkaš koji sada vodi tvrtku za prodaju uredskog namještaja i uređenje interijera. Jasmin je bio izvrstan student pa je dobio Zlatnu plaketu Univerziteta u Tuzli, koju od osamnaest tisuća studenata dobije samo njih desetero, a nakon diplome 2003. zahvaljujući odličnim ocjenama postao je viši asistent na Akademiji. Četiri godine kasnije ponovno odlazi u SAD, ali na California State University u Longu Beachu, gdje je dobio stipendiju u sklopu programa Junior Faculty Development.
"Njime američka vlada stipendira ljude s područja Euroazije i Balkana da završe edukacije iz različitih područja, pa tako i glume, i nakon toga u svojim državama pokrenu katedru ili semestar kojih dotad nije bilo. Tako sam ja na Akademiji dramske umjetnosti u Tuzli prvi pokrenuo predmet filmska gluma", ističe Jasmin, čiji se profesionalni smjer promijenio kad je saznao da se u Sarajevu održava casting za golemu produkciju međunarodnog kazališnog festivala MESS. Bila je riječ o Strindbergovoj drami "Gospođica Julija", redatelja Damira Zlatara Freya i dramaturginje Mani Gotovac. Jasmin Mekić i Mona Muratović dobili su glavne uloge, no tijekom radnog procesa su se razboljeli pa više nisu mogli sudjelovati u tom projektu. Frey je, međutim, predložio Mekiću da dođe u Rijeku, smatrajući da bi to bio grad po njegovoj mjeri.
"I tako sam u drugom mjesecu 2008. autobusom iz Tuzle došao u Rijeku. Bilo je to vrijeme karnevala, padala je kiša, a grad mi je i po takvom vremenu bio predivan. No, grad ne čine zgrade, nego ljudi i zbog njih sam ostao. Ovo mi je šesnaesta kazališna sezona i imam najviše premijera, više od šezdeset", govori Jasmin, koji je osvojio i dva važna priznanja riječkog HNK. U sezoni 2012./2013. dobio je nagradu "Raniero Brumini" za ulogu Figara u "Figarovom piru", a 2015./2016. nagradu "Galiano Pahor" za ulogu Panteja u predstavi "Kasandra". Jasmin voli sve žanrove, pa i progresivni teatar Olivera Frljića, koji ga je angažirao u predstavama "Turbofolk", "Bakhe" i "Hrvatsko glumište". Pritom mu se nije bio problem razodjenuti na sceni, jer je to smatrao konceptualno opravdanim. Jasmin je glumio i u mnogim popularnim hrvatskim serijalima kao što su "Pod sretnom zvijezdom", "Larin izbor", "Zora dubrovačka" i "Gora" te filmovima "Kosac", "Sigurno mjesto", "Ne gledaj mi u pijat" i "Smrt djevojčice sa žigicama". Pritom za njega ne postoje velike i male uloge, već samo veliki i mali glumci. A mali su, smatra, oni koji ništa ne znaju cijeniti i podmeću nogu kolegama jer ih smatraju konkurencijom.
"Svaki glumac ima svoj pečat i ako redatelj na castingu želi tvoje lice, tvoj način govora i tvoj senzibilitet, dobit ćeš ulogu. I ja se nemam pravo ljutiti, jer možda me čeka nešto drugo. Vjerujem u divnu bosansku izreku koja kaže da nitko neće oduzeti tvoju nafaku, to jest sudbinu. Sve je negdje zapisano", zaključuje Jasmin Mekić, čija je nafaka bila da na audiciji dobije ulogu u "Sjenama prošlosti" koje će mu, možda, odrediti budućnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....