Amerikanka hrvatskih korijena bi ovdje voljela otvoriti pilates studio, a sin manekenke Rachel Hunter i glazbenika Roda Stewarta profesionalno igrati hokej.
Bezvremenska ljepota Dubrovnika oduvijek je privlačila svjetske zvijezde i zaljubljene parove, a nedavno se ondje desio savršen spoj jednog i drugog. U Gradu je 31. svibnja održano vjenčanje o kojem se i dalje priča - Nicole Artukovich (29) i Liama Stewarta (29). Ona je kći američkih Hrvata Tine i Marka Nickolasa Artukovicha, a on sin novozelandske manekenke Rachel Hunter i legendarnog britanskog glazbenika Roda Stewarta. O njihovoj svadbi su pisali brojni svjetski mediji, no samo je Gloria dobila ekskluzivni intervju s Nicole i Liamom, koji su se vjenčali u crkvi sv. Ignacija, zabavljali u tvrđavi Lovrijenac, a koktel dobrodošlice priredili u hotelu Excelsior. Ondje smo odradili i snimanje za Gloriju, na kojem su Nicole i Liam bili opušteni i savršeno raspoloženi pa je višesatno snimanje prošlo u trenu. Jednogodišnjeg sinčića Louieja čuvala je dadilja - jedino tada i na vjenčanju, jer Nicole i Liam žele biti maksimalno prisutni u njegovom odgoju. Ona iznad svega cijeni obiteljske vrijednosti i podrijetlo, što se dalo naslutiti i prema tradicionalnim konavoskim naušnicama koje nosi.
"Dijamanti su lijepi, ali nosim samo nakit koji mi nešto znači", kaže Nicole Artukovich Stewart, koja bi željela bolje znati jezik svojih predaka, no kad izgovara hrvatske riječi, čini to uz savršeni izgovor. U Hrvatskoj je sa suprugom i sinom ostala mjesec dana pa su u Dubrovniku proveli i medeni mjesec.
Kako se osjećate sad kad je sve prošlo?
LIAM: Umorno, ali ispunjeno jer na vjenčanje su došli svi članovi obitelji i prijatelji. Bilo je sjajno, uzbudljivo, puno ljubavi. Padala je kiša, ali nema veze. Sve je prošlo savršeno.
NICOLE: Došli su oni koje volimo i do kojih nam je stalo. Ljudi iz cijelog svijeta su doputovali u naš najdraži grad. Htjeli smo biti na toliko mjesta odjednom, a na dan našeg vjenčanja svi smo se okupili na jednom mjestu. Goste smo smjestili na tvrđavu pa smo se šalili kako nitko neće moći šmugnuti. Svi smo ondje "zaglavili". Ne bih rekla da sam nakon vjenčanja bila depresivna, ali trebala sam se malo ohladiti pa smo isključili telefone na nekoliko dana. Pobjegli smo u Konavle i izbjegavali bilo kakve vijesti. Svega nam je bilo previše osim ljubavi. Liam i ja smo trebali malo vremena i pažnje za sebe.
Svake godine dolazite u Hrvatsku?
NICOLE: Trudimo se doći svako ljeto na nekoliko tjedana. Jako sam povezana sa svojim korijenima, naslijeđem i kulturom. Hrvatska je među najljepšim zemljama na svijetu pa se i nije teško zaljubiti u nju. Posljednjih nekoliko godina smo u Londonu pa je lakše doputovati. Obično letimo do Splita, a prije nego što smo dobili bebu, obilazili smo i otoke - Hvar, Vis... Komiža je jedno od najčarobnijih mjesta na svijetu. Nakon toga bismo išli na Korčulu pa u Dubrovnik. Uvijek idemo u Molunat u Konavlima, odakle mi je obitelj. Nakon toga bismo se vratili u Split. Liam nikad nije bio u Istri pa ga moram odvesti iduće ljeto jer je senzacionalna. Toliko je različita od ostalih dijelova Hrvatske - ljudi, hrana, arhitektura... No, sada nam više nije važno samo istraživati i upoznavati nova mjesta. Ugodno nam je živjeti poput lokalaca.
Što vam se najviše sviđa u Hrvatskoj?
LIAM: Ćevapi. Jučer smo u Molunatu jeli i ribu ulovljenu toga jutra. Ja nisam otišao u ribolov jer sam propustio alarm u šest. Pili smo pivo i još se dvoumim je li mi bolje Karlovačko ili Ožujsko. Vjerojatno Karlovačko. Prije nego što smo dobili bebu odlazili smo na Hvar i do šest ujutro ostajali u Carpe Diemu. Sada kad imamo malog Louieja opuštamo se uz jutarnju kavu u Molunatu. Dubrovnik nam je najdraži grad. Fantastičan je osjećaj biti među njegovim zidinama.
NICOLE: Dva i pol tjedna prije vjenčanja smo došli u Sveti Jakov. Samo Liam, Louis i ja. Inače ne treniramo ovdje, ali tada smo triput dnevno hodali po stepenicama do plaže i grada. Bilo je teško, no zahvalni smo jer nam je to bila tjelovježba prije vjenčanja.
Koliko ste bili angažirani oko organizacije?
NICOLE: Znala sam točno što želim. Angažirala sam Dubrovnik Luxury Weddings, koji su nam bili božji dar. Živjela sam u Londonu, ali komunikacija je bila odlična. Vrlo sam izravna, organizirala sam evente i znam kako taj svijet funkcionira. Ovo je bilo besprijekorno.
Kad ste počeli s pripremama?
NICOLE: Nakon zaruka lani u lipnju. Bili smo na obiteljskom putovanju s Liamovim ocem, a nakon toga smo došli u Hrvatsku i šalili se kako ćemo se ovdje vjenčati. Oduvijek sam znala da to želim, no ovoga puta smo bili ozbiljni. Shvatili smo da moramo brzo planirati pa smo kontaktirali dva organizatora da vidimo koje su nam mogućnosti. Jedan je odgovorio u roku od dvadeset minuta i dogovorili smo sastanak u ponedjeljak. Gospođa je rekla da će nam pokazati neka mjesta, ali ja sam već znala što želim.
LIAM: Pozvali smo 240 ljudi, no kako je riječ o destinacijskom vjenčanju, neki moji prijatelji nisu mogli doći. Mislim da je na kraju bilo oko 185 uzvanika. Bilo je to veliko i zabavno vjenčanje.
Dokad je trajala zabava na Lovrijencu?
LIAM: Mislim da je DJ zadnju pjesmu pustio u 1:50. Htjeli smo da nam pusti još jednu pjesmu, ali radno vrijeme je do dva pa nije htio prekršiti pravilo. No, nakon toga smo otišli u klub Revelin na after party. Nicole i ja smo oko četiri ujutro shvatili kako je vrijeme da odemo kući.
NICOLE: Zapravo smo izašli kriomice. Rekla sam da idem u toalet i da se nađemo za tri minute.
LIAM: To se zove "irsko zbogom". Kad nitko ne zna da odlaziš, osim oni kojima kažete.
Imali ste različite nacionalne elemente na svadbi?
NICOLE: Svi već znaju koliko mi je hrvatska kultura važna. Ponosna sam Amerikanka, no imam hrvatsku krv. Dovoljno je bilo što sam ovdje pa nisam željela Liama i njegovu obitelj zatrpati hrvatskim elementima. To ne bi bilo fer. Htjela sam gusle i diple, ono što predstavlja Hercegovinu, ali na kraju sam na primanje dovela klapu Kaše.
A Petar Grašo?
NICOLE: On je bio iznenađenje. Prije dvije godine sam sjedila na kauču najbolje prijateljice Ele Bokavšek, vlasnice splitske Bokerije i Bokamorre, kad ju je nazvao Petar Grašo. Bila sam iznenađena što ga poznaje, a ona što znam za njega. Pustila je njegovu pjesmu, snimila me kako je pjevam i pretpostavljam da je od tog trenutka znala kako će me jednog dana iznenaditi njegovim dolaskom. Kad sam joj poslala poruku da Grašo ima koncert u Los Angelesu na koji ne mogu doći, jer se moram vratiti u London, došla je na ideju da ga dovede na moje vjenčanje. Poslala mu je video u kojem pjevam njegov hit "Ako te pitaju", a on je rekao da će doći bude li slobodan. Zbog te pjesme mi naviru suze na oči. Nakon što je moj otac 2019. preminuo, mami i meni je ta pjesma mnogo značila. Zato je mama na vjenčanju došla na podij i pjevala s nama. Zgrabila je hrvatsku zastavu i mahala njome, a onda je Liamovoj majci rekla da uzme novozelandsku pa su zajedno vitlale nasred plesnog podija. Skupa su i pjevale - Bon Jovijev hit "Livin‘ on a Prayer". Kako je Liamov tata ponosni Škot, nastupali su i škotski gajdaši.
Je li Rod Stewart pjevao na vjenčanju?
NICOLE: Nije, ali jest Liamova sestra Ruby Stewart s klapom Kaše i Lukom Šerićem, kojeg poznajem cijeli život. Povezala sam Luku iz Dubrovnika i Ruby iz Teksasa pa su šest mjeseci kontaktirali kako bi on naučio sve pjesme koje je trebao. Noć prije našeg vjenčanja su odradili tonsku probu i ispalo je sjajno. Jedan od najljepših trenutaka večeri bio je kad je Ruby s Lukom otpjevala pjesmu za naš prvi ples. Bila je to "Sweet Symphony", koju inače izvode Joy Oladokun i Chris Stapleton.
Što je bilo na jelovniku?
NICOLE: Bilo je i hrvatskih specijaliteta poput brancina, i janjećih kotleta, što je tipično za Novi Zeland. Na after partyju smo jeli ćevape.
LIAM: Pola večeri sam jeo samo ćevape nakon previše "shotsa" rakije.
NICOLE: Mislim da sam tijekom noći popila samo dvije čaše vina, a onda sam otišla za bar i nastavila s rakijama.
Haljinu ste kupili kod hrvatske dizajnerice Aleksandre Dojčinović?
NICOLE: Da, u njenom predivnom dućanu Le Concept by Alex. Bila je to haljina Vere Wang koju je nabavila posebno za mene. Alex je nevjerojatna, zaista ne znam što bih bez nje. Njena prisutnost me umirivala.
A svadbeno odijelo?
LIAM: Večer prije svadbe sam nosio odijelo kupljeno u Zari u Splitu, a na dan vjenčanja ono marke Suitsupply.
Gdje ste kupili prstenje?
NICOLE: Živjeli smo u gradu Milton Keynes nedaleko od Londona i ondje sam ugledala zlatarnicu Barovic Jewellers. Zvučalo mi je hrvatski pa sam ušla, a birajući prstenje saznala sam da vlasnici doista jesu Hrvati, ali iz Južnoafričke Republike. Nisam se šalila kad sam im rekla da je podrijetlo glavni razlog što ćemo kod njih kupiti prstenje od žutog zlata.
Kamo putujete nakon Hrvatske?
LIAM: U kalifornijski grad Long Beach gdje i živimo.
NICOLE: No, najprije ćemo stati u Londonu i pokupiti zimsku odjeću koju smo ondje ostavili.
Što ćete raditi kad se vratite?
LIAM: Vratit ću se treninzima hokeja na ledu, oprati rublje, vidjeti se s nekim prijateljima koji nisu mogli doći na vjenčanje... Uživat ću i u tamošnjem ljetu.
NICOLE: Ja sam instruktorica pilatesa pa se vraćam toj rutini. Uzbuđena sam što ću ponovno podučavati. Ući ću ponovno i u svijet marketinga i organizacije događanja jer sam se time prije bavila.
Imate li vlastiti pilates studio?
NICOLE: Još ne, pokušavamo odlučiti gdje ćemo ga otvoriti. Los Angeles je nekad bio savršeno mjesto za to, ali sada je tržište prezasićeno. Zato razmišljamo čak i o Splitu. Mislim da bi on bio idealan.
Znači li to da ćete se preseliti u Hrvatsku?
NICOLE: Želimo živjeti u Hrvatskoj nekoliko godina, dok Louie ne krene u školu. Čini nam se da je sigurnija i da je stil života bolji.
LIAM: Čuo sam da u Sisku postoji klub koji je dio Alpske hokejaške lige, čije su članice Hrvatska, Slovenija, Austrija i Italija. Vidjet ćemo što će biti s tim. Ako ne bude ništa, uvijek se mogu vratiti u Englesku, a imam i nekoliko drugih opcija.
Zašto ste odabrali baš hokej?
LIAM: S tri-četiri godine sam s roditeljima bio na utakmici New York Rangersa, a idući dan sam otišao na malo klizalište u Rockefeller Center. Veliku ulogu je imala moja mama koja me vodila na sve treninge i utakmice kad sam bio mali. Ustajao sam u pet ujutro i odlazio trenirati. Sada imam priliku igrati u Europi i SAD-u, ali mislim da je u Europi zabavnije. Stabilnije je, a i mogu više putovati. Posljednjih pet godina sam bio u klubu u Milton Keynesu. Sjajni su to momci, uvijek su bili dobri prema meni, no mislim da treba iskoristiti različite prilike, promijeniti sredinu i vidjeti što će se dogoditi.
Volite li još neke sportove?
LIAM: Da nisam hokejaš, vjerojatno bih bio nogometaš. Mislim da bi i moj tata bio mnogo sretniji. Kad sam prvi put došao u Hrvatsku, igrao sam mali nogomet u Konavlima, a uživam i u gledanju utakmica. Dolazi Euro, ali, nažalost, ne mogu navijati za Hrvatsku jer sudjeluje i Škotska. Navijat ću za Hrvatsku ako Škotska izgubi. Nadam se da će Nicole navijati za Škotsku ako Hrvatska izgubi.
NICOLE: Naravno da hoću.
LIAM: Ali Hrvatska nikad ne gubi. Pogotovo ne u izvođenju penala.
NICOLE: Ja gledam samo hrvatski nogomet.
LIAM: Nicole se navukla i na Celtic, najdraži klub mog tate. Bila je na nekoliko utakmica, što je iznenađujuće.
NICOLE: Josip Juranović je nekad igrao za taj klub...
LIAM: Nekoliko hrvatskih igrača je igralo za Celtic. Nogomet je popularan u našim obiteljima. Nadamo se da će Louie biti nogometaš.
Gdje ste se vas dvoje upoznali?
NICOLE: Na srednjoškolskoj zabavi. Bilo mi je šesnaest godina kad me prijatelj iz druge srednje škole pozvao na party u Longu Beachu. Igrali smo "beer pong" jedno protiv drugoga. Ja sam pobijedila. Toga ljeta smo prohodali, a onda četiri godine održavali vezu na daljinu. Liam je igrao hokej u Washingtonu, a ja sam pohađala koledž u Kaliforniji. Bilo je teško, ali barem sam se mogla fokusirati na školu.
Što vas je privuklo jedno drugome?
LIAM: Nicole je lijepa, pametna, obiteljski orijentirana. U Hrvatskoj je obitelj velika stvar, a njena me sjajno prihvatila. No, vratimo se Nicole. Voli da je se sluša, katkad je tvrdoglava, ali prelijepa je i zabavna. Super se slažemo.
NICOLE: Liam mi se nije svidio na prvu zbog sramežljivosti. Bio je u drugoj sobi jer ne voli veliko društvo. Pomislila sam: "Što si umišlja?" A onda se "otoplio", konačno izašao iz sobe i počeo pokazivati svoju osobnost. Duhovit je i čvrsto stoji na zemlji. Privukao me i visinom, brončanom puti i dugom kosom. Bio je jako sladak. Kad sam ga bolje upoznala, zavoljela sam i njegovu sramežljivost.
Jeste li znali da je sin Roda Stewarta?
NICOLE: Netko je to spomenuo, ali tada nisam znala tko je Rod Stewart. Sjećam se da sam se vozila s mamom i rekla joj da imam dečka. Nikad se nije petljala u moj život, no zanimalo ju je tko je on. Upitala sam je zna li nekoga po imenu Rod Stewart i rekla da je to njegov sin. Iznenađeno me pogledala, upitala jesam li ozbiljna i pustila njegov CD, koji joj je uvijek bio u automobilu. Osjećala sam se glupo što tada nisam znala tko je Rod Stewart, no bilo mi je šesnaest godina, a Liam nikad nije ni bio netko tko bi se hvalio roditeljima. Upravo suprotno, sam želi izgraditi svoj život i svoje ime.
Jesu li vam poznati roditelji bili teret?
LIAM: Nisu. Za mene su oni samo moji roditelji. Moja mama je "Kiwi", a oni čvrsto stoje na zemlji. Bila je opuštena u vezi s time tko jest, više joj je bilo stalo do drugih stvari. Isto kao i mom tati. Volio je svoje otmjene automobile i otmjenu odjeću, ali kad ga upoznate, shvatite da je u srcu samo Škot. Bio sam sretan što mogu putovati s njime na svjetske turneje, no nikad se nisam smatrao drugačijim od druge djece.
Jeste li talentirani za pjevanje?
LIAM: Da znam pjevati, ne bih igrao hokej. Pokušao sam svirati gitaru kad je Engleska bila u lockdownu, no to je trajalo samo dva tjedna. Katkad pjevam pod tušem pa mi Nicole kaže da prestanem. I to je sve. Želio bih biti muzikalan, ali nemam to u sebi.
NICOLE: Ne govorim to zato što je moj suprug, no Liam je najbolji atleta kojeg sam vidjela. Dajte mu loptu i igrat će sve - od tenisa do košarke. Kao da je rođen za sport. Skače, trči...
LIAM: Da, moja mama je trčala u školi i plesala balet. Uvijek je bila snažna. A tata je volio igrati nogomet. Srećom da sam atletski dio naslijedio od njih.
Koja vam je najdraža pjesma Roda Stewarta?
NICOLE: "Sailing", jer me podsjeća na Hrvatsku. Rasplačem se svaki put kad je čujem.
LIAM: Meni je "Ooh La La", iz vremena kad je bio član benda Faces, a samo njegova "Baby Jane".
Koliko vas je roditeljstvo promijenilo?
LIAM: Rekao bih da smo to prilično dobro prihvatili. Kao da nismo prestali raditi ono što radimo inače. Kad je Louie rođen, zaključili smo kako nas to ne smije spriječiti da uživamo sami, odemo na večeru, viđamo prijatelje.
NICOLE: Naravno da se moraš prilagoditi djetetu, no mi smo željeli i da se ono prilagodi našim životima. Liam i ja smo vrlo otvoreni ljudi, volimo se družiti s prijateljima i obitelji, odlaziti na ručak i provoditi dane na plaži. Nismo htjeli da se to promijeni. Svatko prolazi kroz različita iskustva, ali Liamu i meni je bilo jako važno ostati vjerni onome što jesmo kao par. I roditelji su mi uvijek govorili da prije svega moramo biti par, jer će to oblikovati naše dijete. To je važno i zbog njega i zbog nas.
Kad i gdje je Louie rođen?
LIAM: Rođen je 12. svibnja prošle godine u Long Beachu. Nicole je cijelu trudnoću bila u Londonu i Milton Keynesu, a onda je mjesec-dva prije završetka moje sezone otputovala u Sjedinjene Države. Kad mi je sezona završila, i ja sam odletio u SAD, a dva tjedna kasnije rodio se Louie.
Kako ste mu odabrali ime?
NICOLE: Najprije sam željela da se zove kao i njegov tata, no Liam to nije želio za prvo dijete. Onda sam željela da bude Luka, ali Liam je zaključio da je postalo prečesto u Americi. Znala sam da želim neko ime na "L" i da ima iste inicijale kao Liam. Njegovo puno ime je Liam McAllister Roderick Stewart, a sinovo Louie Mark Roderick Stewart. Moj pokojni otac se zove Mark pa Louie ima i njegovo ime i ime Liamovog tate Roda.
Gdje ste ga krstili?
NICOLE: U katoličkoj crkvi sv. Antuna u Los Angelesu. Prvi rođendan je proslavio u Dubrovniku, odnosno u Svetom Jakovu, bili smo samo nas troje.
Koje vrijednosti mu želite usaditi?
NICOLE: Meni je obitelj najvažnija stvar na svijetu. Kao i ljubav, integritet i poštovanje. Želim da Louie bude jaka i moralna osoba i da poznaje hrvatsku, škotsku i novozelandsku kulturu. Kultura mijenja osobu i ako je nemaš, mislim da se osjećaš pomalo izgubljeno. Nadam se da će ga to oblikovati da bude zaokružen, snažan i sretan dječak.
I vi ste slično odgajani?
NICOLE: Moj tata je uvijek govorio da si bez obitelji i kulture ništa. Uvijek je pazio da budemo dio hrvatske katoličke crkve i tamošnji ljudi doista jesu najviše uz mene. Pogotovo nakon smrti mog oca. Amerika je velika zemlja i mislim da se mnoge stvari vrednuju na pogrešan način. Može te progutati i možeš se izgubiti, a to što imam svoju kulturu i religiju oblikovalo me u stabilniju osobu. Uvijek imam nešto čemu se mogu vratiti i ljude na koje se mogu osloniti. I u teškim, i u dobrim vremenima.
Kad je vaša obitelj stigla u Ameriku?
NICOLE: Djed i baka s mamine strane su stigli 50-ih iz Konavala. A tatini baka i djed iz Konavala i Klobuka u Hercegovini. U Los Angelesu su imali građevinsku tvrtku koja se bavila konstrukcijom cjevovoda. Ja sam rođena u Pasadeni i najmlađa sam među šestero djece. Imam jednog brata i četiri sestre. Svi žive u Americi, ali moja sestra Andrea Artukovich je jednu godinu u Zagrebu profesionalno igrala vaterpolo. Brat ga je pak trenirao u Americi, a ljeti ga je dolazio igrati u Dubrovnik. Imam mnoge rodbine u Hrvatskoj, a rođaci u trećem ili četvrtom koljenu se ponašaju kao da su mi prvi rod. Žele se družiti sa mnom, voditi me na ručkove i večere.
LIAM: Moja obitelj je drugačija. Imamo istog tatu i različite mame, no smatramo se velikom složnom obitelji. Ne viđamo se često kao Nicoleina obitelj jer smo udaljeni, ali kad se nađemo uvijek je zabavno i nestašno. Imamo grupni obiteljski chat i pokušavamo ostati u kontaktu koliko god možemo.
Kako provodite vrijeme kad ste sami?
LIAM: Volimo kuhati. Nicole priprema odličan orzo, punjenu papriku, bolonjez... Svađamo se je li bolji recept njenog tate ili moje mame. Rado degustiramo i vina. Ja preferiram crno, a Nicole bijelo.
NICOLE: Ne znam što mi je, obično ne pijem bijelo vino, ali obožavam konavosku malvasiju.
Šminka i frizura Studio Marcela
Odjeća Leilou by Aleksandra Dojčinović
Snimljeno u hotelu Exclesior, Dubrovnik