Splitska glumica Nadia Cvitanović prvi put govori o rijetkom poremećaju zbog kojeg je završila na operaciji i radikalno promijenila način života, a uz seriju "San snova" te predstavu "Mi tu samo spavamo" ponovno se našla u fokusu javnosti.
Kao klinka na zidove svoje sobe lijepila je postere Leonarda DiCaprija, bila je juniorska državna plesna prvakinja u hip-hop freestyleu, a za glumu se odlučila relativno kasno, tek kad je svoj prvi izbor studija na Ekonomskom fakultetu u Splitu privela gotovo do samog kraja. Plavokosu Splićanku sa zagrebačkom adresom, 35-godišnju Nadiju Cvitanović, danas gledamo u ulozi Sonje Herman, građevinske inženjerke, tatine mezimice i pripadnice zlatne mladeži u RTL-ovoj dnevnoj seriji "San snova". Paralelno s tim u kazalištu je zablistala u crnohumornoj hit predstavi Zdravka Odorčića o beskućnicima "Mi tu samo spavamo" u produkciji Teatra Erato. Jedva čeka da s kolegama Ksenijom Marinković, Duškom Valentićem i Robertom Kurbašom nakon uspješne zagrebačke premijere krene na gostovanja diljem Hrvatske, jer je od prve kave s njima sve štimalo, a svaki susret obilježen je dobrom atmosferom i smijehom.
Na razgovor za Gloriju došla je s mezimicom Gitom, 5-godišnjom mješankom border collieja i hrvatskog ovčara, koju je s dečkom Miroslavom Piškulićem, glazbenikom, dizajnerom i montažerom zvuka, udomila iz azila za napuštene životinje. Društvo im doma, kaže, pravi i mačak Ilija koji je prije tri godine, spletom okolnosti, završio kod njih, nakon što su ga Mirini sestra i nećak pronašli pregaženog na cesti, odveli na liječenje i tako mu spasili život.
"Ime mu je odabrao Miro, a Gita je bila baš ljubomorna kad je stigao k nama. I danas svaki put kad se Ilija dođe pomaziti Gita se nacrta s druge strane, pa sam tako u ljubavi razapeta između njih dvoje, tada je jedino mir u kući", kaže Nadia Cvitanović.
Odrasla je u Splitu - njezin otac Goran je umirovljeni pomorac daleke plovidbe, a majka Branka radila je na prijemu splitske bolnice, glumu je diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi Ermina Brave i Džane Pinjo, koji su je vodili i pratili njezin glumački razvoj od upisa do kraja studija - a korijenje je, kako kaže, na kraju pustila u Zagrebu, gdje radi i gdje je kupila stan u širem središtu grada. Uređenje doma za nju je trajni izazov i nikad do kraja svršeni posao, pa je tako prije nekoliko dana u dva ujutro preko interneta kupila vitrinu, a zapikirala je i jedan stol.
"Volim minimalistički stil koji vuče na dizajn sedamdesetih", govori Nadia, koja je nacionalnu popularnost stekla glavnom ulogom u seriji "Na granici". Zapažene uloge imala je u serijama "Novine" i "Oblak u službi zakona", a film "Osmi povjerenik" redatelja Ivana Salaja u kojem je odigrala glavnu žensku ulogu prije pet godina bio je hrvatski kandidat za Oscara.
Taj film za nju ima posebno značenje i zbog toga što je na njegovoj zagrebačkoj premijeri upoznala svog partnera Miroslava Piškulića, koji je u postprodukciji bio zadužen za montažu zvuka.
"U veljači nam je šesta godišnjica, a skenirala sam ga na prvi pogled i sama sebi rekla: ‘Ti si moj, samo to još ne znaš.‘ Ne mogu reći da se baš branio... Baš super funkcioniramo zajedno. Iako se ja popikavam preko njegovih devet gitara kojih ima svuda po kući, a on poludi na hrpe mojih torbi koje su mi fetiš...", smije se Nadia, koja se na snimanje i male ekrane vratila nakon dulje stanke zbog zdravstvenih problema.
"Imam ahalaziju, to je poremećaj koji se manifestira prilikom gutanja, zbog sužavanja jednjaka, a što onemogućava propuštanje hrane u želudac. To mi je jako narušilo kvalitetu života, a u najgoroj sam se fazi znala i gušiti u snu. Kako je riječ o rijetkom poremećaju, trebalo je mnogo pretraga i vremena da se postavi dijagnoza, a na kraju su se liječnici odlučili na operativni zahvat. Sad sam dobro, ali sam se zauvijek oprostila s obilnim obrocima, začinjenom i masnom hranom, cigaretama i alkoholom... A i stres bih trebala držati pod kontrolom, što u profesiji slobodne umjetnice nije nimalo jednostavan zadatak", govori Nadia. Da je dobila ulogu u "Snu snova" producenti su joj javili dok je vježbala na traci u fitness studiju.
"Srećom što sam hodala, a ne trčala, jer bih vjerojatno od uzbuđenja pala s trake", kaže Nadia, koja na setu najviše scena ima sa svojim televizijskim ocem Franom Lasićem.
"Frano je legenda, baš mi je drago što radimo skupa. A urnebes je nastao kad sam mu jednog jutra donijela njegovu ploču ‘Volim te, budalo mala‘ da mi je potpiše. Miro i ja nabavili smo je na buvljaku. Na omotu je Frano ispod neke volte u dvije varijante: svečanoj u smokingu s leptir mašnom sjetno zagledan u daljinu, a na drugoj u baloneru s dignutom kragnom pali cigaretu i probada vas pogledom... Jednom riječju - neodoljiv", govori Nadia i prepričava anegdotu koju joj je tom prilikom ispričao Frano na setu. Na aerodromu ga je, naime, prepoznala mlada djevojka i zamolila autogram, a kad ju je pitao za njezino ime da joj napiše posvetu, rekla mu je da je potpis za baku, koja je njegova velika obožavateljica.
U jedinstvena iskustva rada na setu "Sna snova" ubraja i snimanje sa svojim prvim učiteljem glume, splitskim glumcem Elvisom Bošnjakom, voditeljem kazališta PlayDrama u kojem je stekla svoja prva scenska iskustva.
"Tada sam skužila da me gluma stvarno zanima i odlučila oprobati sreću: prijavila sam se u Novi Sad, Sarajevo i Zagreb... I prošla u Sarajevu, legla sam ja njima, oni meni, i to je bilo to", kaže Nadia, čiji su neprikosnoveni glumački uzori Cate Blanchett i Kate Winslet, a slijede ih Juliette Binoche, Florence Pugh, Ksenija Marinković, Jasna Đuričić...
"Mogla bih nabrajati još, ima ih mnogo izvrsnih, ali one su mi baš inspiracija i uzor. Obožavam i Gretu Gerwig, glumicu i redateljicu koja je posljednje napravila film ‘Barbie‘: gledala sam ga u kinu i stvarno uživala", nastavlja Nadia koja gledatelje oduševljava neodoljivim šarmom i majstorskim transformacijama pred kamerom, a kolege maksimalnom posvećenošću profesiji.
"Svaki projekt u kojem sudjelujem za mene je najvažniji, radim ga kao da mi je prvi i posljednji, a tako će, vjerujem, i ostati. Za mene je to jedini način, ne znam drukčije", govori Nadia. Njezin pristup poslu vjerojatno je zaslužan za to da uloga Sonje Herman, koja je u početku zamišljena kao sporedna, stalno raste i razvija se, a novi urnebesni zapleti tek slijede.
Privatno si u idućoj godini želi više putovanja s Mirom, a prvi na njihovoj listi trenutačno su Peru i Japan. Što se posla tiče da joj scenarij, čiji je radni naziv "Dva monologa i recitacija", prođe na natječaju za razvoj Hrvatskog audiovizualnog centra. Koncipirala ga je tijekom svoje borbe s ahalazijom, a u njemu se kao teme pojavljuju bolest, ljubav, traume... No, zapravo je riječ o pravoj ženskoj priči i pokušaju emancipacije od predrasuda i problema s kojima se žene suočavaju u patrijarhalnom društvu.
"Programirane smo i naučene na pasivnost i trpljenje, što se svjesno ili nesvjesno provlači kroz gotovo sve životne situacije i naša iskustva. A prvi korak je da tu poziciju osvijestimo kao problem i krenemo u traženje rješenja, zato ta priča i zato taj scenarij. Gluma je moja ljubav i strast, ali imam volje za učenje i razvoj i u drugim pravcima, a pisanje mi sigurno pomaže da napredujem kao glumica, jer detaljno analiziram sva stanja i situacije u kojima se moji likovi nalaze", zaključuje Nadia Cvitanović.
7 BRZOPOTEZNIH MISLI
Kad ne radim...
... gledam filmove i serije, imamo kod kuće sve moguće pretplate na streaming servise, čitam, slušam muziku, uživam u tišini i kavama s prijateljima. Kad ulovim više vremena, posjećujem prijatelje u Splitu i Sarajevu te roditelje u Igranama. Dok ih sve obiđem...
Trebala sam se zvati...
... Anamarija, ali je mama u visokoj trudnoći pozvala svoju frendicu na kupanje i nazvala me po njoj. Tako sam postala Nadia.
Na frajerima prvo primijetim...
Ruke, volim kad su duge i po mogućnosti - žilave.
Najdraži splitski glazbenik...
... Vojko V. Pratim ga još od ‘Dječaka‘ pa do ‘Dvojka‘, obožavam taj humor i apsolutno razumijem njegov autorski mentalitet.
Formu održavam...
... uz jogu, koja mi je najbolja za fokus i koncentraciju, a inače idem u teretanu kad stignem.
O djeci i majčinstvu...
Želim djecu. Mama i tata stalno pitaju za unuke, a odgovor je uvijek isti - kad dođe vrijeme za to. Da rodim u pauzi za ručak, između predstave i snimanja...? Sve dođe u svoje vrijeme, nisam tip koji ikad išta pretjerano planira.
Najdraža plaža je...
... na Proizdu, nenaseljenom otočiću u blizini Vela Luke. To je moj raj, često ga sanjam.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....