Televizijska urednica i njezina tinejdžerica, koja završava treći razred gimnazije, govore što ih spaja i zajedničkoj ljubavi prema čitanju te zašto, unatoč tome što se dobro slažu, nikad neće biti prijateljice.
SVE JE LAKO KAD SI MLAD, PA I MAJČINSTVO
LANA
Laru Bornu rodila sam s 26 godina i iz današnje perspektive mislim da je to sjajno vrijeme za majčinstvo. Imaš dovoljno energije za dijete jer kako pjesma kaže "sve je lako kad si mlad". Ti prvi zajednički trenuci bili su mi divni i ničega se nisam bojala. Provele smo ih u Budimpešti gdje smo živjele zbog posla Borninog oca Branimira. Budući da je on tada vodio svjetski uspješnu tvrtku neprestano je putovao, a nas dvije smo bile usmjerene jedna na drugu. Naravno da nisu svi dani bili savršeni, ali iz Splita bi nam tada u pomoć dolazila moja mama Marija. Povremeno bi mi navratile prijateljice iz Zagreba, no generalno to doba pamtim kao samo naše, uz puno nježnosti, šetnja i pjevanja. Borni sam, naime, neprestano pjevala i puno sam joj pričala jer sam u trudnoći pročitala da se tako kod beba potiče govor. Zapravo sam s njoj stalno razgovarala još od vremena dok je bila u trbuhu, a puštala sam joj i puno klasične te druge lijepe glazbe. Ne čudi stoga što je Borna progovorila prije vršnjaka, a brojeve i tiskana slova znala je već s dvije godine.
LARA BORNA
Kada razmišljam o odrastanju s mamom, sjećam se da smo u ranijem djetinjstvu često bile same pa ne mogu zaboraviti kako je mama stalno čitala. Ta je navika danas definitivno prešla na mene. Imam jedno specifično sjećanje vezano uz knjige koje je mama čitala. Tada su mi se činile ogromnima, kao da nemaju kraja. U tim trenucima pitala bih mamu zašto ne čita knjigu unatrag, odnosno prema strani knjige na kojoj je ostalo manje stranica. Svojim primjerom mama me tako naučila o važnosti učenja. Ne nužno u tradicionalnim oblicima, već u smislu da uvijek osjećam da bih se trebala upotpunjivati kao osoba i obogaćivati svoje znanje o raznim temama. To se odnosi na ono što me jako zanima, ali i na teme kojih bez čitanja ne bih bila svjesna.
NAŠ DOM - SIGURNO MJESTO ODRASTANJA
LANA
Zvučat će čudno kada kažem da s njom nije bilo nikakvih teškoća, ali na međuljudske odnose, pa tako i one roditelja i djece, gledam kao na proces učenja i o drugima i o sebi. Nikada nisam unaprijed zamišljala kakva će moja djeca biti, nisam maštala da imaju određene karakterne crte ili zacrtane životne puteve, već sam se radovala što na svijet donosim ljudsko biće koje ima pravo na posebnosti. Poštujem individualnost pa tako i individualnost svoje djece koju ne želim stavljati u zamišljene kalupe. Uživala sam i uživam u njihovim specifičnim karakterima, a Bornin je zaista poseban. Došao je do izražaja poglavito u mušičavim pubertetskim danima kada je često prevrtala očima i lupala vratima sobe, ali uz dosta strpljenja sve smo preživjele. Takav pristup usvojila sam od vlastitih roditelja. Naime, pokojni otac Siniša meni i bratu Dariju uvijek je govorio da što god u životu doživimo, bilo lijepo, ružno, neugodno, neprimjereno ili opasno, samo dođemo kući gdje sve možemo riješiti. Roditeljski dom bio je sigurno mjesto zbog čega sam izrasla u snažnu i samosvjesnu osobu pa mi je bilo važno da se i Borna tako osjeća u našem domu.
Vjerujem da je baš to doprinijelo da je Lara Borna danas odgovorna mlada žena koju krasi empatija, široki pogled na svijet i solidarnost s onima koji ne žive dobro kao mi. Ne dijeli ljude prema vjeri, naciji ili drugim pripadnostima, već se zalaže za mir i uključivo društvo. Jako joj je važno obrazovanje, poglavito ono cjeloživotno. Čita knjige koje teško mogu razumjeti i puno stariji od nje, gleda sjajne filmove, putuje na međunarodne edukacije. Upravo me to čini najsretnijom jer sam joj od malena ukazivala na činjenicu da je znanje moć te da obrazovana žena može osvojiti svijet.
PRVE ASOCIJACIJE
LANA
Volim toliko toga što ona jest. Sjajna je sestra 10 godina mlađoj Iris Luciji i 11 godina mlađem Marku Aureliju koje sam dobila u braku sa suprugom Markom, a raduje me i što je, unatoč velikoj razlici u godinama, povezana sa 17 godina starijim bratom Ivanom kojeg ima po ocu. Uživam u njezinoj mudrosti, u činjenici da je samostalno i slobodnomisleće biće, kao što uživam u njezinom specifičnom smislu za humor. Često joj šaljem sarkastične mimove i skečeve kojima se zajedno smijemo. Kako zbog posla dosta izbivam iz kuće, nekad je ne vidim koliko bih htjela, ali sve to riješimo dugim zagrljajem kojim jedna drugoj znamo ispričati više nego hrpom riječi.
LARA BORNA
Prva asocijacija na mamu mi je njezina duga, plava kosa. Smatram da ima spremnost i volju na naporan rad kada su u pitanju stvari koje su joj bitne. Odlučna je i zna da ako nešto zaista želi, to može ostvariti. Nerijetko želim biti usmjerena na cilj poput nje. No ne bih rekla da imamo odnos poput prijateljica i zapravo mi je drago što imamo više tradicionalan odnos majke i kćeri. Znam da joj sve mogu povjeriti, ali vjerujem da je isto tako vrijedno imati sustav podrške koji ne uključuje isključivo roditelje ili obitelji. U svakom slučaju, ona je netko za koga znam da će me braniti u javnosti, ali ispraviti nasamo, a to jako cijenim.
LJUBAV NA PRVOM MJESTU
LANA
Za majčinstvo ne postoji čaroban recept, ali kada bih morala vratiti vrijeme sve bih učinila isto. To ne znači da sam svaki roditeljski zadatak odradila savršeno, ali vjerujem da sam joj uvijek jasno pokazala da je beskrajno volim. A s iskrenom ljubavlju, posebno onom bezuvjetnom, majčinskom, nikada ne možete pogriješiti.
LARA BORNA
Mislim da je najljepše u našem odnosu to što imam osjećaj da mi mama vjeruje i što mi daje određenu vrstu slobode, pogotovo posljednjih godina. Također volim što nije tip roditelja koji misli da zato što mi je mama ja moram biti njezina mini verzija. Dopušta mi da budem tko uistinu jesam bez da mi nameće svoje želje ili putem mene ostvaruje svoje potencijale. Što se tiče njezinog roditeljskog stila ne bih rekla da je u potpunosti stroga, mislim da je više zaštitnički nastrojena i zabrinuta za mene. Ona ima prilično jedinstven stil roditeljstva; ne kontrolira niti jako nadzire nijedno od svoje djece i dopušta nam da budemo neovisni ljudi. Također osjećam da ima raznolik skup iskustava, gotovo kao da je proživjela više života, stoga ima mnogo sjajnih savjeta koje bi mali broj drugih ljudi mogli imati. Iskreno rečeno sada mi je drago da mi određene stvari nije dopuštala, osobito u ranom tinejdžerstvu. No s vremenom mi je davala sve više slobode, a ja sam joj to vratila tako što sam postajala sve odgovornija. Također, oduvijek su me više zanimale humanističke znanosti, nego STEM koji je danas jako popularan. Zbog moje mame sam ponosna na tu moju karakteristiku i zahvaljujući njoj znam da se oni kojima je stalo do povijesti, sociologije i književnosti ne trebaju osjećati manje vrijednima od onih koje zanimaju prirodne znanost.