Jadranka

Moja Matea bila je predivna djevojčica, i s osjećajem da ne povrijedi druge - proteklo je cijelo njezino odrastanje. Sjećam se njezine igre, školice i gumi-gumi. Nisam je željela pustiti na ulicu bez nadzora, a onda je ona došla i rekla: „Mama, izvoli kredu i nacrtaj mi krug u kojem se smijem igrati, a ja neću izlaziti iz njega, samo me pusti van.“. Već je i tada bila sklona kompromisu i dogovoru. U školi je bila odličan učenik. Nisam s njom morala učiti, nego sam se više igrala kad god je to bilo moguće. Učila je sama i odbijala je bilo kakvu pomoć i savjet (smijeh). Sjećam se kada sam jednom prolazila kraj školskog igrališta i vidjela zbor djece, njih dvadesetak u grupi. Matea je stajala na klupi okrenuta mi leđima, i dirigirala svome zboru jednu pjesmicu.

Nagrađivana glumica Jadranka Elezović nedavno je proslavila 50 godina karijere monodramom ‘Prvi muževi se bacaju u vodu‘

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Djeca su stajala mirno, ozbiljna i lijepo uglas pjevala. Sakrila sam se iza stabla i gledala ih. Nisam željela prekidati tu lijepu sliku. Voljela je biti vođa, ali uvijek je to radila na nenametljiv način, spremna pomoći svima i misleći na tuđe potrebe, kreativna i srčana kakva je i danas. Budući da imam četvero djece, nije bilo lako uskladiti privatne i poslovne obaveze, ali nekako se, uz pomoć, uspijevalo. Što se tiče našeg privatnog kazališta, tu su sva moja djeca bila involvirana, posebno kada su već bila starija, često su imala zadatke - netko je vodio zbor, netko glumio... Djecu sam uvijek vikendima vodila na sve predstave i matineje, a u Kerempuhu, gdje sam provela većinu radnog vijeka, pogledali su sve večernje izvedbe. Danas kada gledam Mateu, divim joj se kako samostalno i posvećeno vodi svoje kazalište ‘Hit Teatar‘, te uspijeva opstati u moru raznoraznog sadržaja, stand-upova, produkcija i glumaca.

Majka mi i danas govori stvari koje mi je govorila kad sam imala 15, kaže Matea

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Matea

Moja mama je žena koja gleda svijet kroz ružičaste naočale, čak i onda kada ga nitko (više) tako ne gleda. Sjećam se jednog velikog pljuska kada smo nas tri glumice pokisle do kože prije predstave. Kolegici i meni kiša je itekako pokvarila planove, a jedino je moja mama Jadranka pritom izjavila, sva zadovoljna: "Baš super što je pala kiša, imat ću bolju frizuru.". Ona je takva zaista u svemu. Sve gleda pozitivno i raduje se svemu što joj život nosi... svakoj predstavi, svakoj izvedbi, svakom danu...

Mala Matea u naručju mame Jadranke

PRIVATNI ALBUM

Takvo poštivanje svoga posla i kolega kakvo ona ima rijetko sam susretala. I kada sam najumornija, i kada mi je teško, sjetim se nje i idem dalje. Ako može ona, tko sam ja da kukam? Moja prva uloga bila je baš s mamom na pozornici, predstava je bila humanitarnog karaktera, a ja sam bila miš koji je morao ponavljati: ‘Ciu ciu‘. Zatim je uslijedila uloga rode u vrtićkoj predstavi, a potom su došle ipak malo bolje i veće uloge (smijeh). Isto tako, imala sam priliku dijeliti s njom pozornicu u komediji ‘Vlaška posla‘ gdje je s nama glumila i Ana Gruica-Uglešić.

Glumica Matea Elezović godinama ‘proizvodi‘ uspješne predstave u svom ‘Hit Teatru‘

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Ta gostovanja su iz današnje perspektive bila jako zabavna. Jadranka je tada na pozornici bila divna kolegica, a poslije predstave prava mama koja nam soli pamet: "Nemojte van, nemojte ništa piti, nemojte ovo, ono...". A Ana i ja u jeku snage i poznanstava s turneje na moru (smijeh). Danas, iako odavno ne živimo zajedno i vodimo svaka svoj život, svejedno mi ponavlja sve što mi je govorila i kad sam imala 15 godina. Uvijek je prisutna i uvijek tu za nas, brine kada treba i ne treba. Svoje djetinjstvo ne bih ni za što mijenjala. Iako smo tada živjeli skromno, kod nas je baš uvijek bilo zabavno.

Matea kaže da je njezina mama Jadranka jedna od najoptimističnijih osoba koje poznaje

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Otac pisac, mama glumica, dva brata, sestra i ja te hrpa životinja koje smo nasumično skupljali vani i donosili doma. Kako su moji roditelji izgurali nas četvero djece, zaista ni danas ne znam. Najdraže su mi uspomene iz djetinjstva, priče za laku noć o malom Jozici koje je tata izmišljao u ‘sto nastavaka‘ i radosni zajednički dani provedeni po parkovima i moru od jutra do navečer. Ne mogu se oteti dojmu da je sve bilo bezbrižnije nego sada. I još uvijek danas kada se vidimo i družimo na obiteljskim ručkovima, u jednom se trenutku obavezno kazalište nametne kao tema. Kazalište u kazalištu. To je najbolji opis moje obitelji (smijeh).