Riječka novinarka i pjevačica Inka Večerina Perušić, članica grupe LELEK, nastupila je na međunarodnom festivalu One World One Family i posjetila gradove Muddenahalli i Bangalore, gdje su je osvojili kontrasti, gostoprimstvo i tihi unutarnji mir.
Da smo same birale destinaciju za nastup i prvo zajedničko putovanje, vjerojatno bismo, vođene razumom koji teži zoni ugode, odabrale neku bližu destinaciju. No, srećom, život ponekad otvori vrata u nepoznato, a još se jednom pokazalo da nepoznato nikada ne razočara i da se najvrednija iskustva doživljavaju izvan poznate zone. Kad je stigao poziv da kao grupa LELEK predstavljamo Hrvatsku na međunarodnom festivalu One World One Family u indijskom Muddenahalliju, vladala je mješavina uzbuđenja i suptilnog straha od tako dalekog puta. Mislim da nam je do zadnjeg časa bilo nevjerojatno da uopće idemo onamo. No, kako se radi o festivalu koji u sto dana okuplja umjetnike iz cijelog svijeta slaveći raznolikost, kulturu i zajedništvo svijeta, bile smo počašćene pozivom. Tako je naša misija vrlo brzo postala naučiti repertoar kako bismo hrvatsku kulturu i tradiciju što bolje predstavile kroz glazbu te smo uzbuđeno čekale na tih pet, ispostavit će se, nezaboravnih dana.
Skromnost i zahvalnost
S nama su na predstavljanje Hrvatske u Indiju krenuli i sjajni tamburaši KUD-a Osijek. Pred brojnom ekipom bio je let od oko pet sati do Dohe, pa još toliko do Bangalorea. Dočekao nas je najljepši aerodrom koji smo ikad vidjele (mislile smo da je tu titulu nekoliko sati ranije ponijela Doha), ali Bangalore je doslovno zlatan. Mnogo više podsjeća na botanički vrt nego na zračnu luku i s razlogom je proglašen najljepšim u Indiji. No odmaknimo se od estetike. Sjele smo u autobus, koji je sjajno dočaravao gdje se zapravo nalazimo, i kroz narančaste zavjesice na putu do Muddenahallija gledale smo u nju u svoj svojoj punini. Indiju koja ne pokušava biti uredna i ne skriva svoje kontradikcije. Na samo pet minuta udaljenosti jedno od drugoga, koegzistiraju trošne kućice i goleme uređene zgrade. Kroz sigurnost malenih prozora ponizno gledamo u skromnost koja nas je tako brzo pozvala na zahvalnost.
Ovdje ništa nije savršeno, ali sve ima svoje mjesto. Brojni majmuni tu žive poput naših mačaka i mogu se vidjeti na svakom koraku. Dok im se uzbuđeno pokušavamo približiti, mještani upozoravaju: "Rešetke ovdje držimo na prozorima kako nam ne bi ulazili u domove i krali." No, s obzirom na to da smo ovdje samo nekoliko dana, odlučujemo dražesnim lopovima udijeliti jabuke. Samim dolaskom ovdje, indijskim gostoprimstvom i nadahnućem našeg divnog organizatora i vodiča Borne, strah nas je već odavno bio napustio.
Ljubav u svakom zalogaju
U ašramu, odnosno njihovom samostanu gdje smo nastupale, postoji nekoliko kuhinja. Plemeniti ljudi koji u njima svakodnevno pripremaju hranu i provode misiju "Let no child go to school hungry, ever!" (Neka nijedno dijete nikada ne ide u školu gladno!), spremali su je i za nas. Stalo im je da osjetite ljubav utkanu u svaki zalogaj. Naši mediteranski pupoljci različito su reagirali na snažne arome curryja i začina kojima ne znamo imena. Ali ovdje se sve različitosti prigrljuju. Naše zvijezde na tanjuru bile su tortilje od nana koje planiram potražiti i u Zagrebu.
Prije puta popila sam kuru probiotika, a u Indiji pazila da ne pijem vodu iz slavine (zaobilazila sam i led u pićima) i nitko od brojnih putnika nije imao smetnje. Kako se u Indiji općenito ne konzumira kravlje meso, u restoranima - uz vegetarijanska - najčešće prevladavaju jela s piletinom. Mjesta čine ljudi, a oni su nas ovdje razoružali zahvalnošću koju smo osjetile ponajprije u gostoprimstvu, a potom u riječima koliko su oduševljeni što smo prevalile tolik put da bismo pjevale u njihovoj zemlji. Jedna takva, prekrasna obitelj koju smo upoznale odvela nas je u lokalni lanac coffee shopova gdje smo popile najbolju kavu u životu. Ljudi su ovdje otvorena srca, promatraju te s iskrenim zanimanjem, žele te upoznati i slikati se. Fotografije su im, kako doznajemo, važan dio povezivanja.
Grad koji diše bojama
Od svih mjesta koja smo posjetile Bangalore nas je potpuno osvojio. Šaroliki grad koji ima više od 12 milijuna stanovnika i u sebi nosi svu raznolikost Indije ne pokušava odabrati stranu između starog i novog. Neboderi i hramovi stoje jedni uz druge, a žene u prelijepim šarenim sarijima prolaze kraj poslovnih ljudi u odijelima. Sve koegzistira i sve ima pravo postojati. S jedne strane hektika prometa (pokušavali smo shvatiti koje prometno pravilo nalaže stalno trubljenje, ali nismo saznali), a s druge mir i lagan tempo, koji te obuzima dok hodaš njihovim ulicama.
Zbog tog smo unutarnjeg spokoja koji ovdje doživiš prijateljica Marina i ja često pustile suzu. Bangalore je i tehnološko središte zemlje i dom tisućama start-upova i inženjera te se ubrzano razvija. No, tehnologija ovdje nije nadjačala dušu pa šetnja njegovim ulicama, iako užurbanim, djeluje meditativno. Naša nova indijska prijateljica provela nas je kroz šarmantne dućane s tradicionalnim, ručno rađenim maramama. Zahvaljujući njenoj vrhunskoj vještini cjenkanja svugdje smo odlično prošli - iako je u Indiji i bez toga sve znatno jeftinije nego kod nas. Tako smo za manje od jednog eura kupile i ručno oslikane kutijice s esencijama parfema.
Život bez filtera
Naše je putovanje trajalo samo pet dana - premalo za tako veliku zemlju, ali dovoljno da se u nju poželiš vratiti. Ondje shvatiš koliko je svijet prijateljsko mjesto ako mu pristupiš otvorena srca. Indija te ogoli od očekivanja. U njoj vidiš pulsiranje života u punom spektru bez filtera. U toj ogoljenosti sve postane jednostavnije i istinitije. Posebnosti i ljepoti ovog putovanja pridonosilo je i to što smo na njega krenule zajedno, vesele kao i sama Indija, otvorene jedna za drugu u jednostavnosti. Znamo da s tom tihom snagom zajedništva i povezanosti krećemo dalje u uzbuđenja koja nam slijede - bogatije i zahvalnije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....