EDVIN KALIć
anila gajević

Najutjecajnija agentica regije: "Naši su glumci disciplinirani i šarmantni"

Goran Navojec, Toni Gojanović, Anica Dobra, Igor Kovač samo su neka od velikih imena agencije Zona čije su karijere dobile nove dimenzije. Razgovarali smo s njezinom vlasnicom.

Goran Navojec, Toni Gojanović, Anica Dobra, Igor Kovač samo su neka od velikih imena agencije Zona čije su karijere dobile nove dimenzije. Razgovarali smo s njezinom vlasnicom.

Anila Gajević, rođena Sarajka, nakon što je kao novinarka i urednica za kulturu u vodećim bosanskohercegovačkim medijima kao što su Federalna televizija i Dnevni avaz provela šest godina novinarske karijere, prije 15 godina napravila je prekretnicu u karijeri i osnovala Zonu, prvu talent agenciju u BiH. Danas je to respektabilna agencija u jugoistočnoj Europi i šire, a Anila je dobitnica brojnih nagrada za svoj rad, 2016. je uvrštena u lidere u filmskoj industriji (časopis Screen International) te je članica Europske filmske akademije i Udruženja filmskih radnika u BiH. Kao glumačka agentica radila je na filmovima i TV serijama kao što su "Mission Impossible: Ghost Protocol", "Snowpiercer", "A Hidden Life, "Zero Chill", "Papillon", "Child 44", "Jack Ryan", "Skyfall", "The Last Christmas", "Gangs of London", "Strike Back", "Before We Die" i mnogim drugima...

Sreli smo se je na hvalevrijednom projektu "ReActing as a Star" prilagođenom industrijskom programu posvećenom iskusnim regionalnim glumcima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije i Slovenije koji je proširen na alumnije sudionike CineLink IndustryDays programa obuke i vještina. Okruženje našeg razgovora bio je Bled, kao savršena filmska priča u priči o filmu...

Volio bih da nam ispričate kako ste se pronašli u ovom zanimanju?

- Kao vrlo mlada osoba, s 18 godina sam ušla u novinarstvo gdje sam se zadržala 10 godina. Radeći posao koji bi, po mom mišljenju mogao zaslužiti i beneficirani radni staž, bez normalnog radnog vremena, uz svakodnevni stres i što naprosto živite novinarstvo, jer ne možete privatno ne biti novinar, ja sam unatoč mojoj velikoj ljubavi ka novinarstvu, odlučila probati naći možda malo mirniji posao, ali i novi izazov. Kako su moje velike ljubavi bile kazalište i film, jer sam i željela upisati režiju ali te godine nisu primali studente nego tek naredne, upisala sam književnost, pisanje kao i kazalište bilo je moj svijet. Privatno i poslovno poznavala sam skoro sve naše glumce i došla na ideju da bih voljela raditi s njima. Glumcima koji su bili i moji prijatelji Miraju Grbiću i Erminu Sijamiji sam iznijela ideju o osnivanju agencije i njima se jako dopala. I tako je počelo. Prvo sam istraživala, ostvarivala kontakte, pravila bazu glumaca da bih danas, 15 godina kasnije "Zona" postala moj život. Nisam dobila mirniji posao, ali sam dobila uzbudljivu tinejdžerku, koliko bi bilo dijete da sam ga dobila prije 15 godina.

Sjećate li se prvih kontakata i suradnji?

- Baš 2008. godine dok sam istraživala i učila što je zapravo posao agenta, naletjela sam na E-talentu, platformu za agente, casting direktore i glumce te napravila profil agencije tamo. Jako brzo sam dobila informaciju o castingu za seriju "Philantropist" za NBC, u kojoj traže glumce iz Srbije i Kosova. Poslala email casting direktorici Nancy Bishop koja je bila odmah zainteresirana da vidi selftapeove naših glumaca. Tad su uloge dobili Visar Vishka i Nikolina Jelisavac a ja dobila prvi deal memo i ugovor za njih. Nakon toga Nancy je došla u Sarajevo na filmski festival i tad je radila casting za "Mission Impossible". Goran Navojec i Miraj Grbić dobili su uloge i to je zapravo bila prekretnica za Zonu. Uvijek kažem da su Nancy i splet okolnosti, pa i to da sam imala više sreće nego pameti ili znanja, utjecali na više nego uspješan start agencije. Posao i kontakti su se nakon toga samo širili a svaki novi projekt bio je preporuka za naredni. Naši glumci su ozbiljni, disciplinirani, šarmantni i naprosto otvaraju vrata, kako sebi tako i drugim kolegama iz regije.

image
Edvin Kalić

Siguran sam da je bilo puno duhovitih anegdota na tom putu...

- Bilo ih je zaista jako puno. S Goranom je uvijek smiješno, način na koji dobije uloge, onda kako ih realiziramo jer je on uvijek zauzet pa moramo manevrirati njegovim terminima. Upravo sad sam imala na dva različita projekta smiješne situacije. Toni Gojanović je pozvan na callback samo na osnovu showreela, a da nije ni bio na castingu pa je sve vrijeme bio zbunjen. Na kraju je i dobio ulogu. Jedan drugi mladi sarajevski glumac također je dobio ulogu u jednoj seriji, a nije ni izašao na casting. Kaže, sve vrijeme misli da je neka skrivena kamera. Puno je bilo anegdota i s glumcima koji dobiju uloge na stranom jeziku koji ne govore. Tarik Filipović koji je spremio kompletnu ulogu na španjolskom za film "42 sekunde", Semir Krivić koji je igrao na ruskom u seriji "Strike Back" pa su mu stalno donosili nove replike, mlada Merjem Šiljak koja je igrala na turskom kao i Slavko Sobin, Klara Mucci na njemačkom, Tarik Filipović i Izudin Bajrović na bugarskom. Fedja Štukan i Slavko Sobin koji nekad snime casting bez ikakvih očekivanja i redovno dobiju uloge pa kažu, što sad, moramo raditi iako su iznenađeni. Neki su mi glumci poput Josipa Ledine privatno toliko zabavni da je s njima uvijek sve anegdota.

Koliko do sada u svojoj agenciji imate klijenata?

- Na samom početku bili smo otvoreni za sve. Većina glumaca iz regije od nas je dobila barem jedan casting. S vremenom se naša baza iskristalizirala, u Zoni su danas glumci s kojima ja volim raditi i družiti se. Mi smo danas u poziciji da smanjujemo bazu jer ne možemo obećati svima angažmane ili se naprosto ne možemo posvetiti svima onako kako zaslužuju. U tom smislu smatram iznimno važnim i pozitivnim pojavljivanje novih agencija u regiji jer svaki glumac zaslužuje agenta, priliku da izađe na casting izvan svoje zemlje i bude primijećen na međunarodnoj sceni. No, to ne znači da će Zona biti mala ili ekskluzivna agencija, mi i dalje radimo s više od 100 glumaca i to ne samo iz regije, nego i iz Turske, Rumunjske, Mađarske, Bugarske pa čak i Amerike. Mi odnedavno za Europu zastupamo Johna Jamesa, glumca kojeg svi pamte po ulozi Jeffa Colbya iz popularne "Dinastije". Recimo da su glumci koje mi zastupamo danas glumci s kojima radimo od samog početka ili oni za koje mislim da imaju potencijal na međunarodnoj sceni, dobro govore strane jezike, ili glumci koje iznimno cijenim kao profesionalce i želim ih zastupati.

image
Edvin Kalić

Kako i kada se odlučuju zatražiti suradnju s vama?

- Glumci koji imaju želju raditi izvan granica svoje zemlje, uglavnom dolaze nama. To je slučaj s turskim zvijezdama koji su na svome tržištu već dokazani ali imaju želju raditi i na širem tržištu. Veliki broj glumaca iz raznih europskih zemalja javio nam se u doba korone jer sam ja često sudjelovala na Zoom panelima pa su tako dobili informacije o radu agencije i shvatili da nije bitno što nam je sjedište u Sarajevu jer imamo pristup svim većim produkcijama u Europi. Tako da često dobivamo upite o reprezentaciji iz Španjolske, Njemačke, pa i Engleske, iz zemalja koje imaju dugu tradiciju agenture. Ipak, Zona se pozicionirala kao agencija koja zastupa glumce iz jugoistočne Europe, tako da najviše njegujemo taj imidž, ali nam casting direktori jako često šalju breakdowne i za glumce čiji maternji jezik nije bosanski/srpski/hrvatski/crnogorski. Nedavno smo zastupali španjolskog glumca u seriji "Jack Ryan" koji je igrao Meksikanca tako da mi je bio zanimljiv i taj profil uloga, iako nije blizak mom kulturološkom backgroundu.

Što vam se čini da je "najizazovniji" a što pak – zabavniji dio vašeg posla?

- Nekad kažem da bi moja profesija trebala biti 1. Ili 2. AD (asistent redatelja), jer jako često glumcima koji puno snimaju, moram usuglasiti termine sa svim produkcijama. Nedavno sam, da bi Boris Isaković bio na snimanju u Pragu, morala komunicirati s čak tri produkcije jer je istovremeno snimao sva tri projekta. Najteže mi je raditi s glumcima koji igraju u kazalištu pa nekad komuniciram i s producentima iz njihovih kuća. A najzabavniji dio posla mi je upravo kada u procesu slanja selftapeova glumaca i gledanja njihovih materijala zaključim tko bi mogao upasti na "short listu" i onda čekam feedback od casting direktora, redatelja i produkcije. Radujem se castinzima nekih glumaca jer su uvijek kreativni i onda sam sretna kad se svide i profesionalcima koji odlučuju o ulogama. Zabavno mi je raditi i s djecom. Baš krajem ove godine očekuje nas premijera serije "Romancero" za španjolski Amazon u kojem igra tinejdžerica iz BiH, Elena Matić. Ona je ulogu dobila na castingu na koji je izašlo čak 500 djevojčica iz cijele Europe i na taj sam projekt posebno ponosna.

Kako naša regionalna "industrija" reagira na vašu ponudu?

- Regionalne produkcije se sve više otvaraju kako za casting direktore tako i za agente. U Bosni i Hercegovini jako uspješno radi Timka Grin, u Hrvatskoj Sanja Drakulić, Martina Subašić i Casting "Koke", a u Srbiji casting agencija "Pajper" i Nenad Pavlović. Ranije su usluge castinga najviše koristile marketinške agencije i jako često angažirale naturščike, što je za bh. tržište također naš važan segment poslovanja, rad na reklama, filmovima i serijama sa statistima, no danas nekoliko produkcija kao što je sarajevska "Pro.ba" zaista poštuje ove, za naše zemlje, nove profesije i koristi usluge kako casting direktora tako i agencija. Moja prva velika suradnja u regiji bila je baš prije petnaestak godina na filmu "Shanghai Gypsy" slovenskog redatelja Marka Naberšnika koji je upravo tad castao puno naših glumaca. Ovogodišnji film "Smrt djevojčice sa žigicama" čiji su koproducent Mirsad Purivatra i redatelj Goran Kulenović pokazali su ogroman sluh za bosanske glumce i izabrali Admira Šehovića i Elmu Juković baš putem selftapea. Imam i dugogodišnju uspješnu suradnju s Novom TV, kao i sa slovenskom produkcijom Bastard.

image
Edvin Kalić

Kod nas redatelji i drugi filmski autori nerijetko ne prepoznaju relevantnost vašeg zanimanja i funkcije – zašto je tome tako?

- Pa mislim da je to zbog toga što su filmovi u našoj regiji najčešće autorski. Redatelji su i scenaristi i oni već imaju neku svoju željenu podjelu. S druge strane, pretpostavljam i da poznaju osobno većinu glumaca pa smatraju da im baš i ne treba posrednik. Redatelji koji režiraju TV serije trebali bi pak biti puno otvoreniji za casting, kako zbog činjenice da se tu pojavljuje puno veći broj uloga, ali i regionalnim otvaranjem upoznaju glumce koje možda do jučer nisu imali priliku vidjeti u predstavama ili na ekranima.

Volim kad glumci uživaju u ulogama koje rade, kad dobiju uloge zahvaljujući svojim drugim talentima, jezicima, vještinama, ulaganje u sebe

Je li naša filmska, regionalna "industrija" isuviše "incestuozna" za tu vrst podjele posla?

- Pa da, upravo ste dobro rekli, filmska industrija, ne toliko TV industrija. Mislim da filmski redatelji u regiji posežu za castingom samo onda kad imaju problem s nekim ulogama, bilo da je u pitanju određeni akcent, neka vještina ili određeni profil uloge. Nerijetko tad odu na web-site agencije pa im se netko učini zanimljivim a nisu ga znali prije toga. Ili potraže pomoć od casting direktora. U većini slučajeva, a bila sam u komisijama Fondacije za kinematografiju, dobijete scenarije s već predloženim glumcima i ne vidite uopće u budžetu stavku za casting. Kada naši redatelji shvate da su njihovi najbliži suradnici casting direktori, kao što je to slučaj u svakom europskom ili američkom filmu, a producenti da im agenti nisu neprijatelji koji su tu samo da pregovaraju bolje uvjete za glumce, nego da upravo pomognu da glumac bude na setu u određenom terminu, jer snima npr. paralelno nekoliko projekata. Mislite da Paolo Sorrentino nema svoje omiljene glumce, ali on nijedan film ili TV seriju nije napravio bez casting direktorice iz Rima koja se nerijetko javi nama i predloži mu i naše glumce. Naši glumci su radili s najvećim redateljima današnjice, od Pawela Pawlikowskog, Thomasa Winterberga do Terrencea Malicka i Danisa Tanovića pa ne vidim zašto ne bi imali priliku raditi i s ostalim redateljima iz regije. Nijedna strana produkcija ne radi bez casting direktora i agenata, pa ako to shvate i naše produkcije, redatelji, ali i glumci, onda ćemo i mi, u tom smislu, postati ozbiljno filmsko tržište.

Što vidite kao svoj najveći poraz a što kao pobjedu unutar svog posla?

- Nosim gorčinu zbog nekoliko projekata u kojima su producenti odlučili da recastaju glumce. U jednom slučaju su zamijenili glumicu jer je, ni kriva ni dužna, optužena za rasizam, jer je u jednom TV showu imitirala i pripadnike crne rase. Iako joj je to bio glumački zadatak, ova platforma je bila nemila i nije se uopće željela baviti okolnostima i njenom namjerom. Nemoćni smo bili i ona i ja jer je produkcija bila pokrivena ugovorom i moralnom klauzulom. Dogodilo mi se i da su zamijenili glumca zbog akcenta, a i to da smo glumac i ja morali odbiti izvrstan projekt zbog termina. Ipak, puno je više pobjeda u ovom poslu. Mnogo je sreće kad glumci dobiju uloge u velikim produkcijama koje su vidjele stotine glumaca sa svih strana. Moram naglasiti i to da ja nikad nisam trčala za novcem, ali jesam za kvalitetnim projektima i ulogama koje će našim glumcima mijenjati karijere.

Na koga ste posebno ponosni?

- Zaista je puno divnih, uspješnih i talentiranih glumaca u Zoni i teško mi je izdvojiti nekoliko njih. Volim kad glumci uživaju u ulogama koje rade, kad dobiju uloge zahvaljujući svojim drugim talentima, jezicima, vještinama, ulaganju u sebe. Ali ako moram nekoga izdvojiti onda bih se samo osvrnula na ovu godinu, upravo dok montiramo reel za naš ZONA party na Sarajevo Film Festivalu. Volim koliko su talentirani za jezike Toni Gojanović, Arben Bajraktaraj, Maja Jurić, Marko Capor, Nika Rozman, Igor Kovač, Marinko Prga, Rok Vihar, Jurij Drevenšek, Maja Zećo; Amila Terzimehić koja je ulogu u "November Manu" dobila zahvaljujući i ritmičkoj gimnastici kojom se godinama bavila. Mladi zagrebački glumac Igor Jurinić nedavno je igrao u belgijskom filmu "The Chapel" čija je tema klavirsko natjecanje, a on je sam završio muzičku školu i familijarno mu je bliska tema. Ponosna sam i na Tarika Filipovića koji je savršeno savladao španjolski, kao i na Elenu koju sam ranije spomenula. Glumac s kojim sam puno godina i s kojim sam u svakodnevnom kontaktu Slavko Sobin primjer je discipliniranog glumca koji točno zna što želi od karijere. Jako pažljivo radi na sebi i svojim ulogama. Strastveni i karizmatični su i Aleksandar Dimitrijević, Florist Bajgora i Dino Bajrović, Alban Ukaj koji je ozbiljno ime europske kinematografije ili Feđa Štukan koji dominira ekranom u bilo kojoj ulozi da je. Selma Alispahić je pak glumica od jednog tejka i sjećam se njenog castinga za "Jack Ryan". Ono što smo vidjeli na castingu vidimo i u konačnom proizvodu. Glumac koji se nikad ni na što ne žali, Ermin Sijamija, zadovoljstvo mi je raditi s njim. I naravno, Goran Navojec koji ima ogroman niz međunarodnih uloga, ali koji u posljednjih nekoliko godina gradi sjajnu karijeru u Hrvatskoj da naprosto ne stiže prihvatiti pola ponuda koje dobivamo za njega.

Što vam se čini da je budućnost, u tom smislu, regionalne filmske priče?

- Nadam se, neminovno otvaranje ka glumcima. Sarajevo Film Festival njeguje glumca već godinama tako što je domaćin uvijek glumac ili glumica, potom Sarajevo Talents po uzoru na Berlinale Talents i dva iznimno važna programa na Ponta Lopud Film Festivalu i "ReActing as a Star" u Sloveniji šansa su za promociju etabliranih glumaca ali i novih talenata.

Hoćemo li se moći maknuti u skoroj budućnosti od naših manje ili više čestih narativa, slične tematike: rat i/ili posljedice istog? Je li umjetnost do sada uspjela preodgojiti barem mali dio zajednice?

- Mislim da još ne. I dalje je rat važna tema za redatelje iz regije. Imala sam priliku pročitati puno scenarija bh. redatelja i to je i dalje dominantna tema. Mnogo manje, ali i dalje imamo primjere stranih autora koji se također bave raspadom Jugoslavije. Mislim da su neki filmovi poput "Quo Vadis, Aida" Jasmile Žbanić potrebni i važni kao i film "Najsretniji čovjek na svijetu" scenaristice Elme Tataragić i redateljice Teone Mitevske, koji se bavi posljedicama rata. Iako ne nosim isto iskustvo ranjavanja, na nekim drugim nivoima sam se poistovjetila s glavnom junakinjom. Ako biste mene pitali kakve filmove bih voljela gledati u regiji, onda su to sigurno filmovi poput "Zbornice", "Vikenda sa ćaletom" ili više komedija. Istina je da nam treba više suvremenih tema ili žanrovskih filmova, ali mislim da ima pomaka i u tom smislu.

Linker
22. studeni 2024 20:16