Ponajbolji svjetski hrvač završio je karijeru, ali odbacuje tranziciju u MMA: ‘Pronašao sam nešto što me uzbuđuje‘

Jedan od najvećih šokova tijekom raznoraznih američkih kvalifikacija za Olimpijske igre, definitivno se dogodio u hrvanju. Preciziramo li, iznenađenje se dogodilo u kategoriji do 86 kilograma.

David Taylor III čekao je rasplet kvalifikacija, a kao osvajač zlata na prošlim Igrama, Taylor je imao zagarantirano mjesto u finalu. Aaron Brooks na koncu je bio taj koji je dogurao do finala. Iako je 24-godišnji Brooks odličan hrvač, ipak nije bio smatran spremnim za poraziti Taylora. No, ispostavilo se da griješe svi oni koji su tako mislili.

Brooks je slavio u prva dva finalna meča i nije bilo ni potrebe za eventualnom trećom borbom. Nešto manje od godinu dana nakon dva poraza od Taylora tokom kvalifikacija za SP, Brooks se uspio osvetiti na vrlo bolan način. Taylor se silno nadao prilici za još jedno olimpijsko zlato i na taj način vjerojatno je htio okončati uspješnu hrvačku karijeru, ali na kraju se nije ni kvalificirao u Pariz.

Špekuliralo se kako bi 33-godišnji Taylor mogao napraviti tranziciju u MMA nakon vrlo uspješne hrvačke karijere u kojoj je tri puta postajao svjetskim prvakom i jedanput olimpijskim. Taylor je još 2022. godine govorio o toj temi i razmatrao je prelazak u MMA. Nije bio pretjerano uvjeren da je to nešto što želi, ali intrigirala ga je ta mogućnost.

‘‘Ako je to korak koji želim napraviti, moram biti spreman što me čeka. Ljudi se time bave cijeli život i to nije šala. Radi se o životnoj profesiji. Moglo bi to biti nešto što je stvarno uzbudljivo, ali radi se o drukčijem svijetu. Puno je rizika uključeno, ali i nagrada je dobra. Iz perspektive borilačkih sportova, hrvači mogu jako dobro napraviti tranziciju. Ali radi se o posve drukčijem sportu. Morate razumjeti da kad borci ulaze u arenu, neki će nakon borbe slaviti sa svojom obitelji, a oni drugi će završiti u bolnici. U hrvanju to nije slučaj. Najgori mogući scenarij jeste da budete srušeni i da izgubite meč. Niste prebijeni. Ego vas boli, frustrirani ste, ali brzo se konsolidirate i već sljedeći dan možete hrvati. MMA je drukčiji svijet po tom pitanju i zahtjeva drukčiji mentalitet i jasnu namjeru od strane onih koji se odluče ići tom rutom.‘‘, pojasnio je tada Taylor.

Mnoštvo je nekoć elitnih hrvača (Henry Cejudo, Bo Nickal, Daniel Cormier, Bo Nickal...) koji su se u nekoj fazi svoje karijere otisnuli u MMA. Bo Nickal jedan je od svježijih primjera i na temelju svoje hrvačke karijere, Nickal uživa veliku popularnost već na početku MMA karijere. Nešto slično mogao bi i Taylor proživljavati ako se odluči za MMA, a u korist mu ide i podatak da je dvaput porazio Nickala u hrvačkim mečevima. No, čini se kako Taylor ipak neće kročiti u kavez. Američki hrvač pojasnio je za MMA Fighting kako je izgubio strast za natjecanjem.

‘‘Uvijek sam govorio da ću se natjecati dok bude vatri u meni. Ove godine ta vatra počela se gasiti. Postigao sam sve što sam htio postići u svojoj karijeri. Kada započinjete, želite biti dobar hrvač. Nakon toga postavljate neke ciljeve, a ja sam imao najviši mogući cilj - postati osvajačem olimpijskog zlata. Bio sam državni prvak, svjetski prvak i osvajač zlata na Olimpijskim igrama. Teško je zadržati strast iz godine u godinu nakon svega toga. Ja sam 33-godišnjak i postigao sam doslovno sve što sam htio.‘‘, započo je Taylor, a zatim je otkrio kako je osjetio gubitak natjecateljskog žara tijekom kvalifikacija za Igre u Parizu.

‘‘Kad sam se natjecao na ‘trialsima‘ za OI, nisam imao istu strast koju sam uvijek imao. Bio sam tužan i frustriran zbog poraza, jer to nije nešto na što sam pretjerano naviknut. Ali, istovremeno sam shvatio kako je možda došao kraj mojoj natjecateljskoj karijeri.‘‘, dodao je David.

Vrlo brzo nakon što je ostao bez plasmana na OI, Tayloru je Oklahoma State koledž ponudio mjesto glavnog trenera njihovog hrvačkog programa. Taylora je zaintrigirala ponuda škole s bogatom hrvačkom povijesti, ali shvaćao je kako takav trenerski posao iziskuje maksimalnu posvećenost. Stoga je Taylor odlučio definitivno okončati svoju natjecateljsku karijeru i prihvatio je posao trenera.

‘‘Mislim da se puno toga u životu temelji na tajmingu, a ja sam bio na prekretnici gdje moram odlučiti što je sljedeće. Možda nije najispravnije reći da sam razmišljao što slijedi, jer ja sam oduvijek imao plan i znao sam što slijedi. Moj život na koledžu, moja supruga i ja, mi smo pokrenuli nekoliko biznisa i uspješan hrvački klub. Sve to nije bilo vezano samo za moju hrvačku karijeru. Hrvanje i natjecanje nešto je što sam volio raditi, ali puno je toga što sam također činio kako bih uzdržavao i podupirao svoju obitelj. Dakle, nisam se našao u dilemi da ne znam čime ću se baviti u nastavku svog života. Bila je to situacija gdje sam samo birao između više mogućih opcija. Kad se ovaj posao otvorio, gledao sam na to kao odličnu priliku da radim jednu stvar, umjesto tri ili četiri različite stvari. Ovo je posao koji iziskuje puno vremena i energije, ali vjerujem da sam poslan na ovaj planet kako bih trenirao i mentorirao ljude, a svoju karijeru mogu koristiti kao primjer. I dalje je čudnovat osjećaj znati da se više neću natjecati kao sportaš, ali kad sam ušao u prostorije kluba kao trener, dobio sam nalet energije i uzbuđenja koji se izgubio nekoliko mjeseci prije nego sam završio sa svojom karijerom hrvača.‘‘, detaljno je objasnio Taylor.

Mnogi vrhunski sportaši doslovno se izgube po završetku karijere. Njihov život bio je fokusiran isključivo na karijeru i sportske uspjehe, ali premalo su razmišljali o životu nakon sporta. Dođu trenuci kada se teško pomiriti s činjenicom da je karijera gotova, ali David Taylor ekspresno se pronašao u novoj ulozi i nije izgubio smisao života.

‘‘Nikada nisam radio nešto u svom životu da bih bio drugi ili samo sudjelovao. Oduvijek pokušavam biti na najvišem mogućem nivou. Ne postoji natjecanje za najboljeg trenera, ali natjecanje se odvija tako da pokušava dati najbolje od sebe svojim učenicima i da im pomognem da postanu najbolja verzija sebe. Drukčiji je ovo oblik natjecanja. Miran sam po pitanju svoje sportske karijere i nemam potrebu ispunjavati neke svoje želje preko drugih sportaša. Imam mir jer sam prošao sve i sada je na meni da pomažem drugima.‘‘, zaključio je Taylor.