Anderson Silva ponovno je napravio ono što prkosi zdravom razumu. U pedesetoj godini života ušao je u boksački ring bez potrebe da ikome išta dokazuje, a izašao s tehničkim nokautom nad Tyronom Woodleyjem, bivšim UFC-ovim prvakom koji je ovaj put jasno osjetio razliku između atleticizma i boksačkog instinkta. Dok smo čekali na i dalje većini nepojmljivi i neukusan sraz između Anthonyja Joshue i Jakea Paula, priredba u Miamiju ponudila je i ovo intrigantno uparivanje.
Bivši UFC-ov prvak u srednjoj kategoriji s najdužim stažom prvaka od svih UFC-ovih boraca ikada (2,457 dana) upalio je svoj "radar iz mladosti", ali ono što je najimpresivnije - kalibrirao ga je na način koji je podsjetio na njegove slavne dane.
Borba je od prve sekunde imala naglašeno taktički ton. Woodley je pokušavao uspostaviti fizičku prisutnost i ritam, prvi je posegnuo kratkom desnicom u tijelo i nekoliko puta pokušao eksplozivno ući u sredinu. Silva, međutim, nije reagirao panično niti refleksno. Kretao se na nogama, mijenjao kutove, radio sitne finte ramenima i glavom te gotovo isključivo promatrao. Nije tražio razmjenu, nije punio udarce, imali smo dojam da je puštao Woodleyja da se otvara. Jedina konkretna ofenziva s njegove strane u toj fazi bio je kontrolirani udarac u tijelo, više kao mjera nego napad. Pokušaj Woodleyja da skrati distancu završio je kratkim klinčem uz konopce, što je samo dodatno naglasilo koliko je prva runda bila štedljiva i odmjerena.
Pravi meč počeo je u drugoj rundi. Woodley je zauzeo sredinu ringa i pokušao nametnuti tempo, ali Silva je tada već imao očitanu matricu kretanja. Prvo je sjeo čvrst udarac u tijelo, a odmah zatim desni aperkat iz blizine, udarac koji je promijenio cijeli tijek borbe. Woodley je ostao aktivan, ali hendikep u rasponu ruku i tajmingu postajao je sve izraženiji. Silva je počeo "ispipavati“ lijevim direktom, bez žurbe, gotovo nehajno, sve dok jedan takav udarac nije sjeo ravno i vidljivo uzdrmao Woodleyja. Bivši UFC-ov prvak posrnuo je prema naprijed, izgubio ravnotežu i pao, više instinktivno nego kao posljedica jednog jedinog razornog udarca.
Sudac je prišao, ali već je bilo jasno da Woodley nije pri sebi. Njegov kut reagirao je bez oklijevanja i signalizirao prekid prije nego što bi nastavak borbe imao ikakvog smisla. Meč je prekinut na samoj polovici druge runde.
– Imao sam vremena. To je najvažnije. Uzeo sam distancu, slušao ritam borbe i čekao pravi trenutak, rekao je Anderson Silva nakon pobjede.
– Imam malu djecu koja me svakodnevno guraju naprijed, imam odličan tim u Brazilu i radim ono što volim. Ovo nije kraj.
Silva je potom iznenadio najavom da planira upisati policijsku akademiju u Beverly Hillsu, ali je istovremeno jasno dao do znanja da mu boksačka karijera još nije završena. Štoviše, odmah je prozvao ime koje mu i dalje stoji duboko u osobnoj povijesti.
– Moj "otrov" je Chris Weidman. Čekat ću da se oporavi i napravimo taj meč. Pokažimo kako bivši UFC borci mogu raditi pravi boks, poručio je Silva, referirajući se upravo na Weidmana.
Woodley, iako vidno razočaran, nije tražio izgovore.
– Vikao sam na trenera, ali donijeli su ispravnu odluku. Imao sam potpuno drugačiji plan, očekivao sam nokaut. Ovo nije bilo to, ali nisam gotov, rekao je Tyron Woodley, dodavši kako želi nastavak karijere, ali uz pravi kamp i dovoljno vremena za pripremu.
U konačnici, borba je trajala kratko, ali je ponudila vrlo jasnu sliku. Woodley je pokušavao ostati konkurentan snagom i aktivnošću, dok je Silva radio ono što radi cijeli život, čitao, mjerio i kažnjavao grešku kad se pojavi. Nije bilo žurbe, nije bilo divljanja. Samo preciznost, tajming i osjećaj za trenutak. I još jednom potvrda da, čak i u pedesetoj, Anderson Silva i dalje zna točno kada i kako završiti borbu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....