Živimo u zlatnom dobu teorija zavjere

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Pozive s nepoznatog broja mogli bi upućivati prevaranti, a e-mailovi bi mogli biti phishing prijevare. Fragmentirane linije prljavog novca povezuju korumpirane zapadnjake s neprijateljskim silama. Kada naoružani muškarac pokuša upasti na predsjedničku večeru, pola interneta misli da je riječ o lažiranom napadu. Čini se kao da se više ni u što i nikome ne može vjerovati kako ni u stvarnosti, tako ni u današnjim televizijskim serijama.

Živimo u zlatnom dobu teorija zavjere, pa se može očekivati i da televizijska produkcija odražava razmišljanja i strahove naše ere. Negativci u kriminalističkim serijama i trilerima nekada su bili teroristi, mafijaši i serijski ubojice. Danas su to najčešće pokvareni policajci, dvostruki agenti i korumpirani političari. Opasnost dolazi iznutra, iz kuće, često iz Bijele kuće. Strah koji takve priče prikazuju nema više izvor u poremećenoj psihi usamljenog luđaka, već u pokvarenom sustavu koji je izmaknuo kontroli.

Krtice

"Secret Service" donosi novu priču o izdaji unutar britanskog državnog aparata. Šefica ruskog odjela MI6-a, koju glumi Gemma Arterton, posumnja da Kremlj ima krticu u samom vrhu britanske vlasti. Serija snažno podsjeća na "The Night Manager" (po raskošnim mediteranskim lokacijama, kao i po zapletu u kojem se agent ubacuje u obitelj svoje mete). Dijalozi su, međutim, prilično generički i zvuče kao da su preuzeti iz bilo koje špijunske serije. "Svi možemo lagati nekome koga volimo", izgovara jedan šef obavještajne službe gotovo preko volje.

Odmetnuti špijuni iz "The Night Managera" nisu nikakva iznimka. Čak ni naslov nije originalan: tu je i "The Night Agent", još jedna višesezonska priča, ovaj put o insceniranom bombaškom napadu, izdajnicima iz CIA-e i, pogađate, krticama u vrhu vlasti. Danas je, zapravo, gotovo svatko na televiziji tko obnaša javnu dužnost potencijalni izdajnik. U seriji "Zero Day" tajna skupina izaziva cyber-katastrofu, "The Madness" spaja bjelačke ekstremiste, dezinformacije i korporativne makinacije. Uskoro stižu i nove slične serije.

Ovo je drugi najmoćniji čovjek Kine

Na ekranima, baš kao i u stvarnosti, teorije zavjere dolaze u valovima. Nakon atentata šezdesetih godina i afere Watergate, sredina sedamdesetih bila je razdoblje političke paranoje koje je iznjedrilo filmove poput "Kineske četvrti" i "The Parallax View" (op. a. hrvatski prijevod filma s Robertom Redfordom je "Ubojice i svjedoci"). Današnje stvarne prijetnje, ali i najčešći motivi takvih serija uključuju strano miješanje u zapadnu politiku, sveprisutni nadzor te golem utjecaj skrivenih algoritama i umjetne inteligencije. "The Capture", jedna od kvalitetnijih serija o zavjerama, bavi se državnom zloupotrebom deepfake tehnologije.

Društvene mreže, još jedna relativno nova tehnologija, danas su glavni kanal širenja teorija zavjere, čineći ljude koji beskrajno skrolaju kroz loše vijesti podložnima pričama o "mandžurijskim kandidatima" i lažnim operacijama pod tuđom zastavom. Istodobno, odnos prema autoritetima postao je izrazito otrovan. Istraživanja pokazuju da je povjerenje u vladu u Britaniji i Americi palo na povijesno niske razine.

Što ljudi (ne)vjeruju

Amerikanci su izgubili povjerenje i u znanost, velike kompanije, policiju i medije, dok 27 posto Britanaca vjeruje da protiv njih osobno postoji neka zavjera. Dio problema leži u sve većoj polarizaciji: ako omraženi politički protivnici pobijede na izborima, mnogi odmah pretpostavljaju da su morali varati. Uvijek se sumnja da iza svega stoji neka mutna igra.

U takvom kontekstu serije o zavjerama, baš poput teorija zavjere, nude i određenu utjehu. Istina, prikazuju mračan svijet kojim upravljaju skrivene sile. No gledatelji, baš kao i sljedbenici QAnona ili protivnici cjepiva, pritom dobivaju zadovoljavajući osjećaj da posjeduju tajno znanje i da "vide istinu". Uostalom, zavjere su kao objašnjenje svjetskih problema često gledatelju više prihvatljive od toga da su političari zapravo nesposobni, a pravi vladar svijeta je kaos.

Ratovi ih nisu ni takli: pogledajte kineske brojke

No taj žanr ima i mane. Jedan televizijski redatelj priznaje da je teško prikazati zavjeru na uvjerljiv način, dok su mogućnosti kombiniranja negativaca i zviždača prilično ograničene, što se primijeti i u seriji "Secret Service". Izdajnici iz državnog vrha, ljudi s oružjem i šokantni obrati na kraju epizoda postali su gotovo obavezni elementi. Još je ozbiljnije to što takve serije, osim što odražavaju rašireno uvjerenje da su moćnici korumpirani, mogu dodatno poticati nepovjerenje prema institucijama. (A netko sklon teorijama zavjere mogao bi se zapitati tko zapravo stoji iza svih tih serija?)

Ni druge vrste kriminalističkih serija nisu potpuno bezazlene. Širenje motiva zavjere u glamuroznim trilerima podudara se s nestajanjem jednog drugog žanra: senzacionalističkih priča o ubijenim ženama, čije su smrti služile kao odskočna daska muškim detektivima da dokažu svoju vrijednost. Posljednjih godina, govore ljudi iz industrije, neki scenaristi i producenti postali su oprezniji prema tom ustaljenom obrascu pa radije pišu snažne ženske likove (špijunke, agentice i ubojice), nego žene svedene na dekorativna tijela u mrtvačnici.

Motiv "mrtve djevojke" otkriva nedostatak mašte, kao i površan pogled na žene. No paranoidni stil današnjih kriminalističkih serija i trilera na svoj je način jednako uznemirujuć. Na televizijskom stolu u mrtvačnici više nije samo žensko tijelo. Sada tamo leži kompletno društvo.