LED žarulje u samo nekoliko desetljeća gotovo su potpuno promijenile način na koji osvjetljavamo svijet oko sebe. Nalaze se u stanovima, uredima, školama, bolnicama, trgovinama i uličnoj rasvjeti, a njihov je uspon imao vrlo racionalno objašnjenje, troše neusporedivo manje električne energije od nekadašnjih žarulja sa žarnom niti, traju mnogo dulje i velik dio energije pretvaraju u vidljivu svjetlost umjesto u toplinu.
U vremenu u kojem države pokušavaju smanjiti potrošnju energije takva je tehnologija djelovala kao gotovo očit izbor, pa se pritom relativno malo govorilo o pitanju koje danas postavlja profesor neuroznanosti Glen Jeffery s University College Londona, što se događa kada iz našeg svakodnevnog okoliša uklonimo velik dio valnih duljina svjetlosti kojima je ljudski organizam tijekom evolucije bio redovito izložen?
Jeffery pritom ne bira blage riječi. „LED rasvjeta oštećuje mitohondrije i stoga nema sumnje da narušava sustavno zdravlje“, rekao je u razgovoru za The European, dodajući kako je, prema njegovu mišljenju, riječ o „jasnoj i neposrednoj javnozdravstvenoj krizi“. Upravo je iz tog razgovora potekla i provokativna usporedba LED rasvjete s „novim azbestom“, koja je zatim završila u brojnim medijskim naslovima, pa i New York Postu.
Potencijalni zdravstveni rizici
Takvu usporedbu, međutim, zasad ne podupire razina znanstvenih dokaza kakva postoji za azbest. Azbest je dokazani ljudski karcinogen, dok stručni odbor Europske komisije koji je analizirao potencijalne zdravstvene rizike LED rasvjete dolazi do bitno drukčijeg zaključka. „Nema dokaza o izravnim štetnim zdravstvenim učincima LED rasvjete pri normalnoj uporabi kod opće zdrave populacije“, zaključio je Scientific Committee on Health, Environmental and Emerging Risks (SCHEER). Odbor istodobno upozorava da određena pitanja, uključujući utjecaj svjetlosti na cirkadijalni ritam, zahtijevaju dodatna istraživanja.
Tvrdnja da je dokazano kako LED žarulje u našim stanovima izazivaju bolesti bila bi pogrešna, ali bilo bi jednako pojednostavljeno iz toga zaključiti da spektar umjetne svjetlosti nema nikakvu biološku važnost. Svjetlost nije samo sredstvo koje omogućuje vid. Ona je jedan od glavnih signala pomoću kojih organizam usklađuje svoj unutarnji biološki sat s izmjenom dana i noći, a posljednjih godina sve se intenzivnije istražuje mogu li pojedine valne duljine djelovati i na druge fiziološke procese.
Pronašli smo najljepšu skulpturalnu rasvjetu: Neke modele ne možemo izbaciti iz glave, pogledajte
Provedena dodatna istraživanja
U središtu Jefferyjeva istraživanja nalaze se mitohondriji, stanične strukture koje sudjeluju u proizvodnji energije i nizu metaboličkih procesa. Njegova skupina posebno proučava crveno i blisko infracrveno svjetlo, koje je obilno zastupljeno u Sunčevoj svjetlosti, ali mnogo manje u spektru standardnih LED izvora. U radu objavljenom 2025. u časopisu Scientific Reports Jeffery i suradnici pokazali su da dugovalno crveno i blisko infracrveno svjetlo može prodirati kroz ljudska tkiva, uključujući i kroz odjeću, što otvara pitanje mogu li te valne duljine imati fiziološke učinke i izvan oka.
Godinu poslije Jeffery i Edward Barrett objavili su novo istraživanje u kojem su odrasle osobe tijekom dva tjedna izlagali različitim vrstama umjetnog osvjetljenja. Jedna skupina boravila je pod standardnom LED rasvjetom, dok je druga bila izložena svjetlosti šireg spektra. Kod ispitanika izloženih širem spektru zabilježeno je poboljšanje određenih mjera razlikovanja kontrasta boja, dok u LED skupini takvo poboljšanje nije zabilježeno. Rezultat je zanimljiv jer podupire mogućnost da spektar umjetnog svjetla može imati mjerljive biološke učinke, ali ni ta studija ne pokazuje da LED rasvjeta uzrokuje dijabetes, rak ili neku drugu kroničnu bolest.
Ključ je u mitohondrijima
Posebno je zanimljiva tvrdnja da bi problem mogao biti povezan upravo s mitohondrijima. Jeffery smatra da njihov odgovor na svjetlost nije ograničen na pojedinačno osvijetljeno tkivo. „Mitohondriji šalju poruke putem krvi“, objasnio je za The European, povezujući taj proces s promjenama u profilima citokina. Prema njegovoj hipotezi, mitohondriji u različitim dijelovima organizma ponašaju se poput svojevrsne komunikacijske mreže, zbog čega bi lokalno djelovanje svjetlosti potencijalno moglo imati šire posljedice.
To je, međutim, upravo ona točka na kojoj treba razlikovati hipotezu od klinički dokazane zdravstvene posljedice. Eksperimenti na životinjama pokazali su da intenzivna ili dugotrajna izloženost određenim valnim duljinama može mijenjati mitohondrijsku aktivnost, metabolizam i neke pokazatelje funkcije jetre. Takvi rezultati mogu biti razlog za daljnja istraživanja, ali pokus na mišu nije dokaz da će normalna LED žarulja u dnevnom boravku izazvati isti učinak kod čovjeka.
Europski SCHEER upozorava na oprez pri prenošenju laboratorijskih rezultata u svakodnevni život. Negativni učinci pronađeni su u nekim eksperimentima na stanicama i životinjama, ali uvjeti i intenzitet izlaganja u laboratoriju ne moraju odgovarati izloženosti ljudi pri normalnom korištenju rasvjete. Zato je zaključak odbora ostao relativno umirujući kada je riječ o izravnoj šteti LED rasvjete, ali znatno oprezniji kada je riječ o spavanju i cirkadijalnom ritmu.
Potrebno više prirodnog svjetla
Jeffery zato zagovara veću izloženost prirodnoj dnevnoj svjetlosti, osobito ujutro i tijekom dana, te upozorava da suvremeni život velik dio populacije drži u svjetlosnom okolišu koji se dramatično razlikuje od onoga u kojem je ljudska fiziologija nastala. Njegova najdramatičnija upozorenja tek trebaju biti potvrđena velikim i kvalitetno kontroliranim istraživanjima na ljudima, ali temeljno pitanje koje postavlja nije bez znanstvenog interesa: jesmo li pri velikoj tranziciji na energetski učinkovitu rasvjetu optimizirali žarulje prema potrošnji električne energije, cijeni i količini svjetla, a zanemarili činjenicu da je svjetlost istodobno biološki signal?
Za sada nema uvjerljivog razloga za izbacivanje LED žarulja iz domova niti dokaza koji bi opravdali njihovo stavljanje u istu kategoriju s azbestom. Postoje, međutim, dobri razlozi da se nastavi istraživati kako spektar, intenzitet i vrijeme izlaganja umjetnom svjetlu utječu na ljudsku fiziologiju. Možda se na kraju pokaže da budućnost zdrave rasvjete nije povratak starim žaruljama sa žarnom niti, nego nova generacija LED izvora čiji će se spektar tijekom dana mijenjati u skladu s našim biološkim potrebama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....