Apollo Suite novi je prostor za uživanje u Rovinju, bijeli loft s četiri velika prozora koji gledaju na uvalu i otočić Sv. Katarina. Tako je ovaj apartman uredio omiljeni hrvatski kreator specijalnih interijera i atmosfera, Saša Šekoranja.
- Osim samog interijera, s budućim gostima želim podijeliti mjesta zbog kojih je taj grad postao moja omiljena destinacija, moj drugi dom - rekao nam je.
I nabrojao neke od tih čarobnih lokacija: duge šetnje uz plaže kroz šume Punta Corrente, obilazak malih antikvarijata, zalazak sunca s najljepšim pogledom na grad... I jedna atrakcija koja će uskoro biti u novom ruhu. I na terasi hotela Adriatic kad nedjeljom zasvira kvartet s repertoarom starih šlagera.
- Prvi kontakt s Rovinjom imao sam kad je na poziv studija 3LHD naš studio Franić/Šekoranja osmislio unutarnje uređenje tog hotela. Za mene je bio veliko otkriće jer sam dotad imao potpuno krivu sliku o tom gradiću, jer ga se medijski često označavalo kao svingerski raj. Rovinj danas vežem više uz doživljaj sličan Italiji i Veneciji, prostor koji se naslanja na sve što mi je u odrastanju bilo inspirativno i zanimljivo. Pastelne boje fasada, plavetnilo neba i mora, duge šetnje koje mi ipak ne bi bile toliko privlačne da se nije dogodila ponuda odličnih hotela i restorana - opisuje Šekoranja.
Zanimljivo je, dodaje Saša, da su vizure Rovinja kakvog poznajemo danas stvorili pojedinci, pomalo u svojim ekscentričnim vizijama, kao što je grof Milewski koji je na kamenoj stijeni otoka Sv. Katarine nasipao zemlju i stvorio mediteransku šumu, a nasuprot njemu barun Hütterott zasadio je park-šumu Punta Corrente. Niz nastavlja, dodaje, i Ante Vlahović, sa svojim vizionarskim idejama i projektima koje treba razvijati u gradu.
- Upravo u Portofinu odlučio sam da bih volio imati mali pied a terre u Rovinju, manji stan. Zašto? Zato što je mit o Portofinu ogroman, a Rovinj za mene nudi sto puta više mogućnosti - govori Saša.
S vremenom je, dodaje, naučio da treba biti praktičan, ekonomičan, živjeti u skladu s mogućnostima, jer postoje lijepa i još ljepša mjesta, ali važno je i da su lako dostupna.
- Istra je idealna, ovdje provodim svaki vikend, puno je prijatelja, dani pogotovo ljetni prolete u druženjima i lakoći neobaveznih i slučajnih susreta, rastezanjima po terasama, kavama, večerama, odlascima brodićem na kupanje, ponekad odem u staro kino Gandusio kad se prikazuje neki dobar film ili nastupa netko od naših prijatelja - opisuje.
Ribarske kuće dominiraju vizurom staroga grada pa su kvadrature stanova vrlo skromne, ipak ovaj se stan nalazi u građanskoj kući pa su tako i volumeni nešto raskošniji. Glavna je prednost u tome što je na samoj rivi i četiri prozora gledaju na pučinu i otočić Sv. Katarina.
- Kada sam zamišljao kako bi stan trebao izgledati, prvo sam skicirao poglede na glavne zidove, postavio sam velike slike. Znao sam da treba sačuvati sve što je staro i dobro, a to su bili parketi koje sam samo obojio u bijelo, poput palube broda. Prostorom dominira slika APOLLO, to je i naziv apartmana, jer Apolonije su bili starosjedioci ove kuće - opisuje.
Prozračnost, jednostavnost, ali i atraktivnost tog ljetnog stana zamislio je tako da napravi raskošnu kupaonicu kojom dominira zid u duboko modrim bojama marokanske keramike na kojoj su izložene ružičaste školjke i koralji koje je skupljao na putovanjima. Iza zida nalazi se tuš. Kako sama kupaonica ima dovoljno prostora, na zidove je objesio fotografije školjaka i koralja koje je snimio na otočiću Fanjove, a kao kontrapunkt na postamentu je postavljena rimska mramorna glava. Saša, kaže, zamišlja da je Apolonova.
Dnevna je soba zamišljena poput ateliera u kojem su odložene slike, skulpture, razni predmeti koje je izabrao i spojio u novi dijalog. Nekoliko je antiknih stvari, veliki fratino stol i barokna skulptura sv. Eufemije suprotstavljeni su suvremenim čistim formama. Umjesto malih stolica koristi bijele kutije, po uzoru na radni Le Corbusierov studio na Azurnoj obali. Upravo je sličnu kutiju imao u tom svom malom prostoru koju je koristio kao stolicu, a pogled koji je pucao iz njegove kućice je nestvaran.
- Ovakve slike koje zapamtim s putovanja inspiracija su mi za stvaranje nekog novog prostora, slike ili instalacije, za mene je to način življenja - dodaje.
Međutim, ovaj apartman nema kuhinju.
- Činilo mi se da nikada neću ništa skuhati uz ponudu restorana i zaista koristim sve gradske terase u tu svrhu. Ali u stanu postoji bar koji je važan dio stana i koristi se stalno, hladna pića, led i kave nekako dobro idu uz ljetna jutra i sumrake dok se nakon plaže spremam za izlazak u grad - opisuje.
U predsoblju su zidovi obloženi metalom, tako da se po njima mogu magnetima pričvrstiti razglednice, crteži, male crtice, poput ploče na kojoj se kreira nova slika.
- Naravno, uz slike i keramiku u stan sam dovukao i puno vaza jer ne mogu zamisliti da neki prostor lijepo živi ako u njemu nema cvijeća. Upravo cvijećem ili ponekad velikim granama s lišćem unosim promjene u ovaj prostor za sanjarenje i uživanje u ljepoti života - zaključuje.
