Stari šarmantni drveni most koji vodi do impozantnog dvorca iz 13. stoljeća prvi je prizor kojeg vide posjetitelji hotela Grad Otočec. Tek 40-ak minuta vožnje od Zagreba, u Sloveniji, smješteno je ovo posebno zdanje u kojem će vas osoblje ugostiti uz žive legende o svojem kraju i bajke za vaše nepce.
No, i prije osoblja dočekat će vas obitelji labudova koje mirno plove po rijeci kojom je dvorac okružen. U romantičnom okruženju hotela Grad Otočec brojni su parovi izrekli svoje sudbonosno ‘da‘, a atmosferi doprinose upravo i ove životinje, koje su simbol ljubavi jer vole samo jednom u životu.
Ipak, razlog zbog kojeg smo se mi uputili tamo nisu vjenčanja, već novi degustacijski meni hotelskog restorana, koji je nedavno dobio i Michelinovu preporuku. Njihov se restoran velikim dijelom snabdijeva iz vlastitog organskog vrta u kojem, između ostalog, rade i zaposlenici i gosti, pa su dva najvažnija epiteta kojima se može opisati njihova hrana održivo i ukusno.
"Meni se mijenja ovisno o sezoni te je već nekoliko puta impresionirao Michelinove kušače. Uvjerili su se u autentične, pune okuse koji odražavaju karakteristike kraja i godišnjih doba te maštovitost kuhara. Meni je zasnovan primarno na namirnicama koje trenutno imamo u vrtu. Nemoguće je da baš sve bude iz njega, no velika većina stvari jest. Svježina i lokalni proizvodi su naš imperativ. Što se tiče mesa, ribe, jaja i drugih proizvoda, njih nabavljamo s lokalnih farmi", pričaju nam iz kuhinje hotela Grad Otočec.
Rapsodija za nepce
Novi degustacijski meni sastoji se od šest jela. Iz kuhinje ističu kako žele biti dostupni široj populaciji, a ne biti skoncentrirani samo na elitne goste. Vrata restorana su, kažu, otvorena svima koji žele čuti njihovu priču i vidjeti njihov pitoreskni grad.
"Evo, baš smo ovih dana pravili njoke od špinata iz našeg vrta. Prošli tjedan smo ubrali kamilicu, dehidrirali je i napravili prah koji posipamo po slatkišima. Mentu koristimo za čajeve, a izradili smo i gel koji ide na slatkiše i drugu hranu. Filozofija je da svi sudjelujemo u svemu. Redovno se događa da mi iz kuhinje donesemo sjemenke i posijemo nešto u vrt. Smatramo da je važno da svi znaju sve što se događa u cijelom hotelu i restoranu, između ostalog i kako bismo mogli to adekvatno prezentirati gostima. Želimo biti gostoljubivi", pričaju nam iz kuhinje, dodajući da im je cilj u svakome trenutku dati najbolju verziju sebe i svoje priče.
Kao hladno predjelo na meniju se našla tjestenina sa zrelom riccotom, crvenim kupusom i prokulicama. Potom ide koraba s ciklom, bistrom juhom od krušaka/consommé i dimljenom rabarbarom, onda riba trilja sa slaninom krškopoljca, mladim špinatom i motarom.
"Riba trilja je jedina stvar na degustacijskom meniju koja je iz uvoza, ali htjeli smo priuštiti gostu da osjeti i jedan morski okus. More je more. Išli smo na to da morska riba doda dinamiku u sljedove, da učini cjelokupni dojam još zanimljivijim", govore chefovi.
Sve je lokalno
Priča se nakon ribe nastavlja s riječnim rakom s bijelim i zelenim šparogama, a potom i patkom koja je poslužena u listu mladoga kelja te s dodatkom čičoke te medvjeđeg luka. Ovo jelo izgledom podsjeća na sarmu, a okusom je jedna od najukusnijih stvari koje smo probali u posljednje vrijeme. Za desert je pak poslužena kruška poširana u martiniju uz gel od citrusa i slatku čipku.
"Hranu nikada ne držimo smrznutu po hladnjacima, već je beremo ili dobivamo svježu. U blizini imamo dva ribogojilišta s pastrvom, farmere od kojih uzimamo teletinu, govedinu i patke..." nabrajaju nam.
Osim na hranu, veliki naglasak ovdje stavljaju i na vinsku kartu. Osim pairinga uz degustacijski meni, gosti hotela mogu posjetiti i vinski podrum u kojem je dostupan tasting. Cilj je promovirati lokalnu gastronomiju, ali i vinare.
"90 posto naše karte čine slovenska vina. Kad nam stranci dođu u posjetu, uvijek žele probati nešto lokalno. Ljudi iz cijeloga svijeta su već probali sva francuska i talijanska vina pa ih zanima što je naše. Kad me traže lokalno, kažem im da je u Sloveniji sve lokalno jer si za dva sata vožnje na drugom kraju zemlje", govori nam sommelier Miha Uršič.
Priče iz podruma
Dodaje da će uskoro na vinskoj karti imati oko dvije stotine etiketa, a za svaki meni traže najbolje parove i u vinu.
"Imamo mnogo slovenskih sorti vina. Rebula, Frankovka, Cuvee... Slovenija je kolijevka dobrih vina. U degustacijskom meniju obično biramo nešto svježe za početak, da bismo išli prema težim crnim vinima i završili slatkim vinom", kaže Miha Uršič.
Pitamo ga koje je od spomenutih vina njegov osobni favorit.
"Mislim da je s Rebulom nemoguće pogriješiti. Ipak, ne bih išao u preporuke vinara, već samo u sortu. Imamo ih hrpu koji su sjajni", kaže Miha Uršić.
Ističe kako im je u Otočecu uvijek cilj napredovati. Nuditi novu hranu, vina, iskustvo: "Zato posebno volim degustacije za goste u našem podrumu. Tu se ne priča samo o vinima, već i o povijesti kraja, životu".
Posebno mjesto
A spomenuta povijest kraja je posebno zanimljiva tema. Dvorac u kojem je smješten hotel bio je kroz povijest u vlasništvu brojnih bogatih obitelji, da bi bio prilično uništen u drugom svjetskom ratu, pa potom 1961. pretvoren u restoran, a onda 2008. godine i u hotel s pet zvjezdica.
"Prva obnova se događala kao dio gradnje autoputa Bratstvo i jedinstvo, tako da je ovaj dvorac svojevrsni simbol prijateljstva Slovenije i Hrvatske", govori nam voditeljica hotela Laura Cvelbar.
Ideja pri obnovi je bila spojiti staro i novo, tradiciju i trend.
"Imamo 16 soba, a sve su uređene prirodnim materijalima. Imamo namještaj od drva oraha, prekrasan kamen iz okolne prirode. Uz to, u sobama nema plastike ni, primjerice, papirnatih ručnika. Trudimo se biti što održiviji", kaže Laura Cvelbar.
Priča nam i dvije zanimljive legende o ovome mjestu. Jedna je vezana za obitelj Margeri, čija je glava bio čovjek koji je volio lov i žene.
"Priča kaže da je imao čak 90 djece koja su imala narančastu kosu kakvu je imao i njihov otac", priča voditeljica hotela.
Stijena slavnih
A druga je priča pak puno romantičnija.
"Imamo i mjesto koje zovemo kamen ljubavi. Kći iz jedne obitelji koja je živjela u dvorcu nije znala plivati, ali je svakodnevno češljala kosu na obali. Jednom je pala u rijeku, a na tom ju je mjestu spasio jedan ribič, za kojeg se na koncu i udala. Tako su se njih dvoje zaljubili i oženili, a nama se i danas tamo često održavaju svadbe", govori Laura Cvelbar.
Osim kamena ljubavi, imaju i stijenu slavnih. Posjetila su ih dva Jamesa Bonda - Pierce Brosnan i Roger Moore - Kelly Family, Matthew Perry, Tito.
"Nerijetko su se tu održavali i razni državni sastanci. Sve u svemu, gost kod nas može dobiti baš sve. Jednom smo čak nabavljali i vrlo specifičan model Lamborghinija. Naravno da smo uspjeli", priča voditeljica.
Ističe kako u blizini hotela imaju u golf terene. Slovenija ima šest golf terena, od kojih je najpoznatiji na Bledu, a ovog u Otočecu projektirao je isti arhitekt.
"Igralište je zahtjevno, ali primjereno za sve golfiste. Imamo 18 rupa, a najbolje od svega ja što je u prirodi pa igrači stalno slušaju pjev ptica", kaže Laura Cvelbar.
Wellbeing kao temelj
U obližnjem sestrinskom hotelu Šport su i termalni bazen, sauna i razni tereni za sportove. S njima dijele i već spomenuti vrt, u kojem nas dočekuje Uroš Žibert, voditelj hotela Šport. Vrt je važan resurs za kuhinju, ali i neka vrsta agro fitnessa za goste i zaposlenike u Otočecu.
"Nerijetko nam gosti žele pomoći u vrtu. Inače imamo ljude koji ga svaki dan obiđu i zalijevaju, a povremeno su tu i radne akcije u kojima sudjeluju i zaposlenici iz ureda. Takvi se pothvati odvijaju unutar radnog vremena, obično kad treba kopati ili saditi veću količinu bilja", priča nam Uroš Žibert.
Brojni se gosti dolaze i samo odmoriti u vrt. Tamo čitaju knjigu, popiju piće, uživaju u tišini.
"Recimo, Nizozemci nam uvijek pričaju kako kod njih nema toliko zemlje koja bi se mogla obrađivati, a smatraju da je to važno za čovjeka. Zanimljivo je i da Šmarješke Toplice imaju detox i slimfit programe pa sudionici isto dođu ovdje i uberu povrće koje će poslije ručati ili večerati", kaže voditelj hotela Šport.
Provodi nas kroz gredice uredno popunjene špinatom, rikolom, salatom, tikvicama. Dio gredica ima i staklenički poklopac koji služi da bi uzgoj bio uspješan i zimi.
"Zanimljivo je gledati kako se priroda mijenja, kako svaka sezona donosi nešto svoje i kako onda ti plodovi završavaju na tanjuru. Po novom smo u vrtu počeli saditi i cvijeće uključujući i jestivo cvijeće, a mislim da će ga iduće ljeto biti još više. Svima u životu treba malo cvijeća", zaključuje Uroš Žibert.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Termi Krka.