Ako ste mislili da vas mozzarella više nema čime iznenaditi, jedno je sigurno, još niste upoznali njezinu raskošniju, bezobrazno kremastu sestru, burratu, koja, kako bi opisali ljubitelji ove vrste sira, gotovo dramatično puca pod nožem i izlijeva se po tanjuru kao da vrlo dobro zna da je glavna zvijezda mediteranskih večeri.
U redakciji Dobre hrane stvari su vrlo ozbiljne kad je riječ o hrani. Pogotovo kad je riječ o siru koji se, sudeći po situaciji koju smo zatekli u hrvatskim trgovinama, rasproda brže od bilo kojeg drugog. Naime, testirali smo burrate gdje god smo ih uspjeli uloviti, što, da budemo iskreni, nije bilo nimalo lako. I dok smo tragali, kušali, rezali i debatirali (ponekad i žustro), jedna se ipak uspjela izdvojiti. Ali do toga ćemo tek doći.
Za početak, moramo odgovoriti na pitanje: što je zapravo burrata? Ime burrata potječe od talijanske riječi "burro", što znači maslac. Tehnički gledano, burrata pripada skupini pasta filata sireva. Izvana je obavijena čvrstim slojem sira dobivenim postupkom sličnim izradi mozzarelle, dok se u njezinoj unutrašnjosti krije kremasta kombinacija vrhnja i stracciatelle. Najčešće se proizvodi od kravljeg mlijeka, iako se može raditi i od mlijeka bivolice. Riječ je o talijanskom siru porijeklom iz Apulije. Navodno se prvi put pojavila oko 1920. godine, kada je jedan domišljati proizvođač sira, Lorenzo Bianchino Chieppa, odlučio iskoristiti ostatke mozzarelle i pretvoriti ih u nešto puno raskošnije, mekše i na kraju masniji od obične mozzarelle.
Iako, kako to već ide u Italiji, postoje i oni koji će vam s jednakom strašću tvrditi da je burrata zapravo rođena u Andriji. Istina? Vjerojatno negdje između, ali iskreno, dok vam se topi u ustima, to je posljednja stvar o kojoj razmišljate.
Naravno, takav užitak ima svoju cijenu. Cijene burrate nisu niske, što ne čudi s obzirom na način proizvodnje. Vanjski sloj mora biti dovoljno čvrst da zadrži oblik, dok unutrašnjost, spoj stracciatelle i vrhnja, ostaje savršeno kremasta, pa mnogi proizvođači doslovno ručno oblikuju malu "vrećicu" od sira i pune je tom mekanom, gotovo tekućom sredinom. Iako su danas veliki proizvođači uz pomoć tehnologije donekle olakšali proizvodnju, s obzirom na to da je riječ o izuzetno osjetljivom siru, put od sirovine do tanjura sve je samo ne lagan.
A lagan put nije bio ni pred kušačima. Naoružani žlicama, kruhom i ozbiljnim apetitom, krenuli smo u misiju pronalaska najbolje i najkremastije burrate koju u ovom trenutku možete pronaći u trgovinama. Neke su nestajale prije nego što smo stigli do njih, neke su bile dobre, neke vrlo dobre… ali jedna je ipak bila senzacionalna.
A kad burrata natjera redakciju da zašuti na nekoliko sekundi, znate da ste pronašli pobjednika.
Special Moments Burrata Meki sir 125 g/2,45 eura, Konzum
Na prvi pogled djeluje uredno i kompaktno, no već pri prvom rezu postaje jasno da ova burrata ne donosi ono što od nje očekujemo. Umjesto karakterističnog izlijevanja kremaste unutrašnjosti, dočekuje vas prilično kruta struktura koja više podsjeća na čvršći svježi sir nego na raskošnu, svilenkastu jezgru tipične burrate.
Izostaje onaj ključni kontrast između čvrste ovojnice i bogate, tekuće sredine, element koji burratu čini posebnom. Okusom se također ističe lagana kiselina koja dodatno naglašava dojam nedovoljno razvijene kremoznosti.
Milbona Burrata 125 g/2,35 eura, Lidl
Već na prvi rez ova burrata daje ono što od nje i očekujemo, mekanu, kremastu unutrašnjost koja se lijepo razlijeva. Tekstura je ugodno svilenkasta, s izraženom mliječnom notom koja joj daje svježinu i pitkost.
Okus je blag, bez suvišne slanosti, što je čini izuzetno zahvalnom za kombiniranje, bilo da je poslužite uz maslinovo ulje i rajčice ili kao dodatak raznim salatama gdje neće dominirati, nego zaokružiti jelo.
Maldera Burratina 125g/3,80 eura/Delicatesse O La La
Na prvi dodir jasno je da je riječ o vrlo mekanoj burratini, što se potvrđuje već pri vađenju iz pakiranja, zbog izražene mekoće lako gubi oblik i djelomično se raspada. Unutrašnjost je izdašna i obilna, s punjenjem koje obilno curi i daje dojam raskoši, iako ponešto otežava rukovanje.
Iako joj nedostaje malo strukturalne stabilnosti, ova burratina svidjela nam se zbog svoje punoće punjenja, ostavljajući dojam izdašnog i ukusnog, ali pomalo nespretnog zalogaja. Svakako bismo je ponovno kupili kao dodatak omiljenim ljetnim salatama.
Burratina Sabelli, 125 g/3,59 eura, Mrkvica
I kod ove burrate se već pri vađenju iz pakiranja vidi da je riječ o vrlo nježnoj burratini, zbog mekane strukture lako se otvara i djelomično raspada, a bogato punjenje odmah dolazi do izražaja. Unutrašnjost je izdašna i kremasta, s naglašenom količinom nadjeva koja daje onaj tipičan, raskošan dojam burrate.
Iako joj nedostaje čvrstoće u formi pa nije najzahvalnija za serviranje, okusom ostavlja korektan dojam: blaga je, mliječna i ugodno zaokružena.
POBJEDNIK KUŠANJA - La Malga Bianca, 150 g/3,49 eura, Eurospin
Ova burrata se od početka izdvaja, već pri prvom zalogaju jasno je da je riječ o uravnoteženom, promišljenom proizvodu, ima dovoljno soli da ne bude blaga do bezličnosti, ali ne toliko da preuzme kontrolu nad okusom.
Tekstura je izrazito kremasta, bogata i puna, s lijepo izraženom masnoćom koja daje onaj "pun" osjećaj u ustima zbog kojeg burrata i ima svoju reputaciju. Okus je čist, mliječan, fino začinjen i dovoljno izražajan da se može jesti sama, bez ikakvih dodataka. Toliko je dobra da bez problema opravdava i višu cijenu od one na polici. Jedna od onih koje biste bez razmišljanja ponovno kupili.
SPECIJALNE BURRATE
Burrata affumicata Prelibata, 125 g/2,49 eura, Eurospin
Ova dimljena burrata ide u smjeru koji zvuči zanimljivo na papiru, ali u izvedbi ostaje negdje između dva svijeta. Umjesto jasno izraženog kremastog karaktera burrate, dimljena nota dominira i vuče je više prema klasičnim svježim dimljenim sirevima nego prema raskošnoj burrati na kakvu smo navikli.
Okusom podsjeća na kombinaciju svježeg sira i standardnog dimljenog sira, bez onog prepoznatljivog "wow" trenutka koji dolazi iz kremaste unutrašnjosti burrate.
SPAR PREMIUM Burrata s tartufima 100g/2,69, Spar
Ova burrata s tartufima na papiru zvuči kao mali luksuz, no ni ona u praksi ne uspijeva opravdati očekivanja. Umjesto skladnog spoja kremaste baze i decentne aromatike tartufa, okusom dominira kiselkast dojam koji narušava cjelinu i potiskuje ono što bi trebalo biti njezina jača strana, mliječna, svilenkasta burrata.
Tartufasta nota prisutna je, ali ne djeluje prirodno, već više kao dodatak koji se ne uspijeva povezati s osnovnim okusom. Umjesto elegancije i dubine, rezultat je pomalo neskladan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....