Određena mjesta nose šarm koji ne duguju samo hrani koju nude. Tip-top (nekadašnje Blato) svakako je jedno od takvih mjesta, koje je u svojoj dugoj povijesti prošlo kroz razne mijene i – preživjelo. Ako je Trg bana Jelačića s okolnim uličicama žila kucavica ovoga grada, Tip-top komotno bismo mogli proglasili njegovim ugodno napunjenim želucem. Atmosfera je na tom mjestu oduvijek bila malo pomaknuta, a osmišljavanjem nešto modernijeg jelovnika i ponude ništa se nije izgubilo, naprotiv, puno se dobilo. Tamo i dalje bevandu ili gemišt ispijaju radnici u kombinezonima, stol do stola sa zvijezdama domaćeg show-biza, dok gospođe s velikim šeširima uživaju u tradicionalnim dalmatinskim jelima.
Goveđi jezik
Nije nam bilo lako izabrati iz velikog, ali istodobno vrlo konzistentnog jelovnika. Krenuli smo s malim “pozdravima iz kuhinje”, neglamuroznim, ali pametno postavljenim jelima. Dalmatinski pršut mirisao je domaće, marinirane srdele iz saura bile su savršene u svojoj jednostavnosti, a posebno nas je razveselio hladan goveđi jezik, koji prerijetko nalazimo na jelovnicima naših restorana.
Iako u ponudi dominiraju jela s ribom i morskim plodovima, nismo mogli propustiti priliku da kušamo njihovu pašticadu, za koju smo kasnije doznali da je pripremaju prema svim uzusima dalmatinske kuhinje, četiri dana. Iznimno rapoložena konobarica odgovorila nas je od kreativno zamišljenog fileta orade i nagovorila nas da uzmemo tunu, na koju je upravo završio lovostaj. Obećala je da nećemo požaliti i mi smo joj povjerovali, iako smo željeli iskušati manje klasične kreacije s jelovnika.
Precizno kuhanje
Koliko god cijenili apsolutno poštovanje tradicije, što je na najbolji način došlo do izražaja u pripremi pašticade, tuna nas je uvjerila da promjene jelovnika nisu bile samo kozmetičke. Korištenje modernih kuharskih tehnika, uz maksimalno poštivanje namirnice čini taj nužni odmak koji klasičnu konobu razlikuje od modernog restorana, kakav Tip-top, bez obzira na breme svoje povijesti, svakako može biti. Iako nismo naglasili kako tunu želimo pečenu, na stol je došla srednje pečena, sočna i puna okusa. Uz julienne povrće poslužen je umak od soja-sosa i sezamova ulja, koji nije mogao bolje istaknuti okuse ribe i lagano grilanog povrća. Ništa revolucionarno, reći ćete, ali na mnogim, “puno finijim” mjestima, odrezak od tune često ispadne fijasko. U pašticadi smo osjetili duboke zemljane okuse korjenastog povrća ispremiješane sa slatkoćom šljive, dok se mekano meso moglo rezati vilicom. Domaći njoki topili su se u ustima. Ovaj posjet potvrdio je dojam o jasnim okusima i preciznom kuhanju prethodnog posjeta, kada smo jeli crne papardele sa sipom i Gligorinim ovčjim sirom te rižoto od liganja.
Štrudl od višanja bio je dobar pogodak za završetak, dok se rožata prilikom kuhanja raspala i završila konzistencije kajgane umjesto glatke kreme, što je česta sudbina restoranskih rožata. No, nismo im mogli zamjeriti, s obzirom na to koliko smo se dobro tamo osjećali, na čemu imamo zahvaliti i iznimno srdačnoj i duhovitoj konobarici.
Osmijeh s lica nije sišao ni nakon što smo dobili račun. Upravo zbog tog odličnog omjera tradicije i kreativnosti, cijena, kvalitete i atmosfere, Tip-top je naš novi omiljeni restoran u centru grada Zagreba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....