TUŽNA LISTA

U Zagrebu i Splitu ove godine zatvoren je prilično velik broj restorana, ali ova četiri posebno nam nedostaju

Od malih ribljih bistroa i popularnih restorana do pizzerija, mjesta za gablece i ozbiljne vinske programe, zatvoreni lokali ostavili su praznine koje neće lako popuniti nova mjesta

Piše:

Šimun Župarić

Objavljeno: 30. kolovoza 2026. 10:00

Čini se da je prva polovica ove godine bila posebno teška za ugostiteljstvo. Zatvarali su se restorani, bistroi i barovi, a među njima i mjesta koja nisu bila tek još jedna adresa za ručak, večeru ili piće. Neki su godinama oblikovali navike svojih gostiju, drugi su donosili svježinu gradskoj ponudi, a treći su bili udobni prostori s jasnom idejom, osobnošću i publikom koja im se vraćala.

Zatvaranje lokala uvijek je dio ugostiteljskog ciklusa, ali nije svako zatvaranje isto. Ponekad iza njega ostane praznina koju neće popuniti novi vlasnik, interijer ni još jedan novi koncept. Ovo su restorani, bistroi i lokali kojih ćemo se, barem još neko vrijeme, sjećati i koji će nam nedostajati.

Zdravica

Zdravica u Vinogradskoj itekako će nam faliti, možda i zato što je njezin nekadašnji mali, pomalo neugledan, ali šarmantan prostor danas preuzeo Chubby Chuck’s, koji je degradirao šarm prostora. Antonio Jambrečić, vlasnik, pokretač i jedini čovjek iza Zdravice, ondje je od proljeća 2024. svakodnevno kuhao jednostavna, zasitna i vrlo povoljna jela, zapravo gablece. Variva koja su vraćala vjeru u gradski gablec te odlične tacose.

U posljednjim mjesecima rada prerasla je i vlastite gabarite. Serija događanja koju su predvodili Tomislav Šango iz Pizza Shanga i Luka Žuljević sa svojim projektom RUKE spojila je pizzu, koktele, gostujuće chefove i opuštenu atmosferu kakva do tada nije bila viđena u gradu. WTF Pizza Shango + Ruke Gin, kao dio oproštajnog programa, bio je dobar sažetak onoga što je Zdravica postala, mali prostor s vrućom energijom koja je tih večeri okupila cijelu generaciju, od gastroznalaca do hipstera.

Njezino zatvaranje nije šteta zato što je Zagreb ostao bez još jednog mjesta za ručak. Šteta je jer je ostao bez lokala koji je pokazivao da za dobar dnevni restoran ne trebaju velik budžet, dizajnerski interijer ni razrađena marketinška priča, samo karakter vlasnika, ukusan tanjur i izražajna atmosfera.

Plantea

Plantéa će nam faliti jer je bila prva stvarno ozbiljna vegetarijanska pizzerija u Zagrebu, a gotovo sve njihove napoletane mogle su se naručiti i u veganskoj varijanti. Nije bila riječ o pizzi koja se prodaje kao zdrava alternativa, nego o dobro napravljenoj napoletani s ozbiljnim tijestom i sastojcima. Radili su pizze s veganskim sirevima i mesnim zamjenama, ali i vegetarijanske varijante s burratom, povrćem i tartufima. Tijesto koje su u Plantei nudili bilo je tada među boljima u Zagrebu.

Plantéa je bila i neobično velik lokal u City Islandu u Buzinu, gdje se nalazila i vlastita pržionica specialty kave. Vodio ju je Oliver Oljica, iskusni pržioničar i poznavatelj kave koji danas radi u Cynicu. Ideja da se na jednome mjestu spoje dobra vegetarijanska pizza i vlastita specialty pržionica bila je ambiciozna i dosta rijetka za Zagreb. Plantéa se zatvorila nakon samo pet mjeseci rada. Nažalost, od početka je cijeli projekt djelovao nemogućim za održati, a šteta je tim veća što su vegani izgubili mjesto s najboljom veganskom pizzom u Hrvatskoj.

Pinku

Pinku je trajno zatvoren prošle godine, krajem kolovoza, baš u ovo doba godine, nakon prerane smrti Frane Delića Cipe. Njegov odlazak teško je pogodio Split, ali i mnogo širi krug ljudi koji su ga poznavali kroz ugostiteljstvo, glazbu, noćni život i gradske događaje. Cipa nije bio samo vlasnik restorana, nego jedno od onih lica koja su Split činila življim, otvorenijim i zabavnijim.

Mali riblji bistro kraj Peškarije bio je mjesto gdje se jela svježa riba bolja nego u većini većih splitskih restorana, pripremljena jednostavno, ali majstorski. Pinku nije imao klasičnu kuhinju, no ondje se jeo jedan od najuzbudljivijih ribljih fine (ili fun) dininga u gradu. Recepte je potpisivao chef Karlo Kaleb, koji danas vodi fantastični Krug, a riba se nabavljala neposredno s obližnje Peškarije.

Pinku je bio nepretenciozan, ali nikad običan. Dolazilo se zbog ribe, vina i atmosfere, ali i zbog Cipe, koji je svakom gostu davao osjećaj da je došao na pravo mjesto. Zato se ne žali samo za zatvaranjem jednog dobrog lokala. Žali se za čovjekom i prostorom koji se ne mogu jednostavno zamijeniti.

Sopal

Sopal se zatvorio krajem ožujka, a novu lokaciju i dalje čekamo. Katarina Vrenc i njezin tim najavili su veći prostor negdje u centru Zagreba, s otvaranjem do kraja godine, no adresa zasad nije poznata. U međuvremenu je u Teslinu uselio Pizza Shango, ali Sopal ipak nedostaje.

Ljudi su na Sopalovu kuhinju reagirali različito, no otkad je Katarina Vrenc preuzela kuhinju, ondje se kuhalo precizno, maštovito i sve bolje. Sopal je imao jela koja nisu uvijek pokušavala biti univerzalno dopadljiva, ali su imala jasan identitet, što je u Zagrebu rijetko. Sopalovih mušula i danas se često sjetimo. Posebno ćemo pamtiti Sopalov vinski program, odlučno okrenut ekološkim i prirodnim vinima, za koji se nadamo da će se u novom prostoru nastaviti jednako jasno. Posebno cijenimo to što je ekipa Sopala Hrvatsku publiku upoznala s vinima Oskara Maurera.

Sopal je bio najvažniji zagrebački bistro takvog tipa, mjesto na koje su uz domaće goste rado dolazili i turisti koji su tražili nešto drukčije od standardne ponude centra. Vjerujemo da novi prostor neće imati problem s ventilacijom i mirisom dima koji je često ostajao na odjeći i kosi nakon večere u hladnijim mjesecima. To nam ipak neće nedostajati, ali sve ostalo, ponajviše vatrena hrana, itekako hoće. Vrenc sada vodi priču oko pekarnice i kafića Charlie.