Ručak s arhivskim vinima u restoranu Korak na Plešivici jedan je od rijetkih načina da se u jednom poslijepodnevu shvati zašto velika vina trebaju vrijeme. Ne zato što mlada vina nisu dobra, nego zato što tek odležavanjem vino počinje govoriti drugim jezikom, jezikom koji otkriva njegovu izvornu ljepotu. Nisam protivnik trošenja mladih ili, kako ih češće volimo nazivati, svježih vina, što u praksi kod bijelih i roséa znači od jedne do tri godine starosti, a kod crnih i jantarnih od dvije do pet. Mlađa vina su jasnija, jednostavnija, prepoznatljivija, razumljivija i na kraju popularnija. Međutim, činjenica je da tek starija vina mogu doseći dimenziju u kojoj svako vino postaje sasvim jedinstveno, koje može pružiti neponovljiv doživljaj i otkriti suptilnije strane tog božanskog nektara. U...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....