Dobar azijski restoran u Đakovu!? Gradiću od cca 16.000 stanovnika s bogatom poviješću, prvim spomenom imena 1239. godine, neraskidivo vezanim uz Rimokatoličku crkvu, sjedištu biskupije s jednom od najljepših katedrala u Hrvatskoj, s ergelom od 1506. godine i domu jednog od najboljih i posljednjih aktivnih kovača u Hrvatskoj Franje Vinkovića? U tom Đakovu?
Da, upravo u tom Đakovu.
Jer nedaleko od đakovačke ergele, blizu željezničke stanice u istočnom dijelu Đakova s obiteljskim kućama, u malenoj mirnoj ulici na čijem ulazu će vas pozdraviti veliki natpis koji oglašava usluge Auto servisa Tuna, smjestio se Omakase by chef Goran Kunce, novootvoreni restoran azijske hrane u Đakovu.
Restoran se nalazi u prizemlju obiteljske kuće vlasnika restorana tako da nema terase, što je šteta. Ali malen prostor maksimalno je i vrlo učinkovito iskorišten. Iza pregrade koja se nalazi iza ulaza prostor restorana podijeljen je na veću prostoriju u kojoj je i šank i na manju intimniju prostoriju za privatniju atmosferu, za koju smo se odlučili. Uređenje je nenametljivo pa je boravak u restoranu ugodan, a pohvale idu za glazbu idealne glasnoće. Iako izvrstan izbor rock glazbe 60-ih - 80-ih nema baš veze azijskom kuhinjom, nama je savršeno odgovarao.
Posluživao nas je Dražen, jedini konobar u restoranu, ali s obzirom na broj mjesta i sasvim dovoljan. Moramo ga posebno pohvaliti zbog vrlo profesionalnog, ali istovremeno opuštenog pristupa koji nam je ovo iskustvo učinio još ugodnijim.
Jelovnik se sastoji od 30-ak jela, najviše japanskog utjecaja. U ponudi je i degustacijski meni po cijeni od 50 €, odnosno 80 € ako se odlučite i za vinsku pratnju. Kako se degustacijski meni mora naručiti minimalno za dvije osobe, odustali smo od njega kako bismo pokrili što veći dio jelovnika.
Dok smo se odlučivali, pijuckali smo jako dobre koktele: Hennessy penicilin s Ardbegom (7,00 €) i Pornstar Martini (7,50 €). Iz ponude sushija odlučili smo se za Hosomaki Maguro (7,50 €), Crispy roll (5,50 €) i Nigiri (3,50 €)
Hosomaki je rađen sa svježom jadranskom tunom pristiglom dan ranije i bio je jako dobar, pogotovo poslužen s malo ukiseljenog daikona i wasabija. Riža je bila malo više slatkasta, ali je tuna to dobro balansirala.
Crispy roll je vrsta uramaki sushija razvijenog u starom japanskom gradu Los Angelesu 60-ih godina 20. stoljeća i punjen je prženom kozicom, avokadom i sezamom. Poslužen je zajedno s hosomakijem i bio je dobar kontrast okusom punijem hosomakiju. Na žalost, kozica se gotovo nije osjetila pa je dojam bio da se radi o povrtnoj rolici, ali je svejedno bila ukusna.
Nigiri smo htjeli s jeguljom, ali kako je nije bilo, uzeli smo onaj s guščjom jetrom i nismo nimalo požalili. Preporučujemo svim ljubiteljima guščje jetre koja je bila idealno termički obrađena, a sol s vanilijom dala je sjajan teksturalni i okusni kontrapunkt.
Od predjela smo odlučili probati obje vrste gyoza, miso juhu (5,50 €) i bao bun (6,50 €).
Gyoze s piletinom i kozicama (10,50 €) poslužene su s umakom od soje s narančom i bile su vrlo ukusne, ali u potpunosti su ih zasjenile fantastične gyoze sa svinjetinom punjene mljevenom lopaticom, mladim lukom i gorgonzolom posute prženim komadićima slanine i ukiseljenim rotkvicama (11,00 €). Tijesto za obje vrste gyoza je tehnički bilo perfektno, ali punoća okusa onih sa svinjetinom nas je oduševila, tako da bismo samo zbog njih bez razmišljanja ponovno posjetili Omakase.
Miso juha bila je krepka i puna okusa, baš kakva miso juha i treba biti.
Bao ban nas je malo razočarao jer smo navikli da u porciji dobijemo dva komada, no u Omakaseu su se odlučili za jedan po porciji. Punjen je kofitiranom patkom s hoisin umakom, ukiseljenim daikonom i ljutom papričicom. Punjenje je bilo jako ukusno, ljutkasto i puno okusa. Ali samo pecivo nas je razočaralo jer umjesto svilenkastog jastučića imali smo dojam da se radi o parenoj pa prženoj lepinjici. I nije da pecivo nije bilo ukusno, ali to jednostavno nije bao bun pecivo kakvo bi trebalo biti.
Od glavnih jela smo naručili Piletinu (11,00 €), naziv iza kojeg se skriva karaage (japanski tori no karaage) zabatak s wasabi majonezom, salatom od svježih krastavaca i korijandera, uz sushi rižu kao prilog. Okusi su bili tu, piletina je bila vrlo ukusna, ali čini se da nije bila dva puta pržena jer je nedostajalo hrskavosti i sočnosti. Karaage, japanska riječ za duboko prženu hranu, je tehnika u kojoj se meso sa ili bez oblaganja i sa ili bez začinjavanja prži u dubokom ulju. Najčešća marinada za piletinu je soja umak, sake, đumbir i mirin.
Crna slavonska svinja (19,00 €) su dva komadića karea crne slavonske svinje, s kroketom od dimljenog tofua, kimchijem od mrkve i umakom od češnjaka, misa i jogurta. Meso je pripremljeno bez zamjerki, mekano i puno okusa, više nalik lungiću nego kareu. No šteta što se radi o stvarno malim komadićima mesa. Kroket od tofua je vrlo ukusan, a kimchi je mogao biti i pikantniji tako da bi u tom slučaju hladeći i osvježavajući umak imao više smisla.
Biftek teriyaki (15,00 €) je kao što mu ime govori biftek narezan na trakice i pripremljen u woku s povrćem i poslužen s mladim lukom, sezamom i sushi rižom. Za ovo glavno jelo nemamo nikakvih zamjerki, meso je bilo mekano, povrće hrskavo i sve je skupa bilo jako ukusno.
Posljednje glavno jelo, ujedno i najskuplje, bio je Wagyu odrezak (40,00 €), odnosno dva mala komadića istog, posluženog s povrćem na miso maslacu i uz domaći demi glace. Odrezak je ribeye, A4 kvalitete, japanska wagyu govedina i perfektno je pripremljen. Meso se topi u ustima i prava je zvijezda tanjura, a demi glace je nešto blaži tako da ne zasjenjuje ovaj ekskluzivni komad mesa. Smatramo kako ovaj tanjur opravdava cijenu jer radi se o stvarno skupoj namirnici, ali nam je drago da je iskorištena na dobar način. Jedini po našem mišljenju nepotreban element ne tanjuru je cvijetu nalik ukras od meda koji svojom slatkoćom nikako ne doprinosi, ali s druge strane smo dosta konzervativni kada su ukrasi tanjura u pitanju pa nekome drugom to možda ne bi smetalo.
Sa skromnog popisa deserata od čak dva, odlučili smo se probati oba, Vaniliju i kavu (6,50 €) i pohani sladoled za koji smo doznali da je maknut s jelovnika, ali smo zato rado prihvatili Tiramisu s machom (5,50 €).
Vanilija i kava je verzija šnenokli s espumom (pjenom) od vanilije i kave u ulozi kreme od vanilije, parenim bjelanjkom u ulozi kuhanog bjelanjka, karamelom od kave u ulozi karamela od kave i prženih hijiki algi u ulozi prženih hijiki algi. Vrlo lagan i ukusan desert, ali jedino što nam se nije svidjelo jest tekstura algi. Zemljast, blago slan okus je iznenađujuće odgovarao, ali alge su bile "žvakave" što se nikako nije slagalo s pjenastom teksturom ostatka deserta.
Tiramisu s matchom nam se također svidio, pogotovo jer je krema bila izvrsna. Travnatost matche na trenutke je imala blagu gorčinu kakvu bi dala kava, tako da je u kombinaciji sa slatkom kremom bila vrlo dobro izbalansirana. Definitivno bolji od mnogih regularnih tiramisua koje smo probali.
Vinska lista je pristojna, većinom se sastoji od vina zapadne Slavonije i Baranje, uz nešto francuskih, talijanskih i njemačkih vina, te pjenušaca i šampanjaca. Posebno pohvaljujemo i činjenicu da su u ponudi i dva bezalkoholna vina. Količina vina koje se toči na čaše je također pristojna, tako da smo se odlučili za Josićev Sauvignon blanc limited edition (7,00 € dcl/35,00 € 0,75 l) čija je svježina izvrsno odgovarala predjelima i sushijima, a uz deserte smo pili Adžićevu izbornu berbu graševine (6,70 € 1 dcl/33,00 € 0,75 l). Pohvaljujemo razumne cijene vina, jer isti Sauvignon u restoranu i vinariji Josić stoji tek euro manje.
Usprkos sitnim tehničkim nedostatcima, dojma smo da je Omakase (u prijevodu s japanskog: prepustiti se u ruke kuhara, dati mu povjerenje) vrlo dobro koncipiran projekt. Cijene su uglavnom razumne, a porcije su pristojne, iako niti blizu količina koje su standard u Slavoniji. Omakase ne cilja samo na Đakovo već i na publiku iz Osijeka, Vinkovaca i Slavonskog Broda od kojih je udaljen oko 40-ak minuta. E sad, koliki je omjer hrabrosti i ludosti potreban za otvaranje ovakvog tipa restorana u malom slavonskom gradiću pokazat će vrijeme, ali sudeći po reakcijama publike i činjenici da se radi o stvarno solidnoj kuhinji koja će mnogima omogućiti da probaju nešto novo i otvore kulinarske horizonte, preporučujemo posjet Omakaseu jer su definitivno opravdali povjerenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....