Dolazak u šibenski restoran Pelegrini već je samo po sebi doživljaj. Smješten je u samom središtu starog grada, u prekrasnom ambijentu, a osoblje koje vas ovdje dočekuje iznimno je srdačno, pa se u prvoj minuti već osjećate kao najposebnija osoba na svijetu. Mi smo tamo svratili početkom rujna, u petak navečer, kada je terasa restorana već bila popunjena i ljudi su, odmah nam se učinilo, baš uživali u svemu što ovaj restoran nudi. Mirno, elegantno, ugodno i toplo - tako bismo opisali ugođaj koji nas je u Pelegriniju dočekao.
Osoblje nas je smjestilo za stol i odmah ponudilo pjenušcem poznatog, danas umirovljenog, slavonskog zubara Sibera, pri čemu smo sa simpatičnim konobarom upravo to i komentirali. Ta nas je situacija opustila i postalo nam je jasno da ovo neće biti još jedna uštogljena večera u otmjenom restoranu. To nam se svidjelo.
Ubrzo zatim na stol je počela stizati hrana. Pozdravi iz kuhinje, kako to već ide, stigli su prvi. Krasno dimljeni zalogaj s pastrvom, fina patka, iznenađujuće hrskavi i orašasti golci i krumpir salata u trećem zalogaju, juneći carpaccio s paprikom u četvrtom. Svako od ovih malih jela imalo je svoj faktor, nešto po čemu smo ih zapamtili. Dodatan plus je i lijepa prezentacija.
Iduće jelo - rizi-bizi s čokalicama u juhi od algi. Prva dva elementa odlična, juha od algi pomalo zbunjujuća i nama nepotrebna, ali ne i neukusna. U svakom slučaju, neobično.
Onda kreću sljedovi. Uz prvi u čaše dobivamo Pelegrini & Grabovac Sauvignon, a na tanjurima sva čudesa koja možete zamisliti. Zajednički naziv - marenda. Na stolu su mini sendviči s dodatkom maslinova ulja, tripice od bakalara s ječmom, profiterol sa satarašem i ribom, taco u listu salate, palenta sa sabljarkom i povrćem i fina, domaća pogača. Od svega što nam je ponuđeno, najviše nas oduševljavaju tripice od bakalara, koje su moćne, raskošne, ljutina nas blago škaklja po grlu, a okus je toliko pun i jelo toliko slasno da bismo najradije zamolili repete. Ipak, već je i ovo puno hrane, a što nas sve tek čeka...
Drugi slijed: jastog, cikla, kefir, morsko grožđe. Zvuči zbunjujuće, jer kako upariti tešku, zemljastu ciklu s nježnim jastogom. Izgleda lijepo, krema od kefira diže stvar, ali slatkasti jastog kao da se gubi u gustoj kremi od cikle. Nakon ovog jela još uvijek pričamo samo o tripicama.
Onda se stvari mijenjaju, jer na stol, uz čašu Pelegrini & Grabovac Kujundžuše, stižu i uredni, bogato punjeni ravioli s patkom i sirom, consomme od patke, žličnjaci s čičokom i daikonom. Kakva dubina okusa, kakva tekstura tijesta i kakav lijep, zaokružen tanjur. Šarmirani smo.
Zatim je na redu prekrasno pečena, maslačasta orada u kombinaciji s rogačem i dagnjama. Još jedan lijep, krasno izbalansiran tanjur. Samo, mi smo sad već siti. Teško završavamo tanjur, a čeka nas još i janjetina. S druge strane, fino nam je i ne predajemo se. Uzimamo gutljaj Kuvija, još jednog vina nastalog u suradnji Pelegrinija i Grabovca, i idemo dalje.
A janjetina je vrhunska. Pohana, što nas iznenađuje, dolazi u kombinaciji s nekoliko dodataka simpatično posloženih oko glavne namirnice. Moćan jus, paprika i sir, holandez i tikvica koja na kraju osvježava cijelu kombinaciju. Još jedan favorit večere. Ukusno, utješno, da smo barem malo više gladni pa da u ovom jelu možemo uživati još više. Uz janjetinu, poslužen nam je jednako moćan Sankrat, vino koje je Pelegrini napravio u suradnji s Kamnikom.
Stigli smo do deserata. Panna cotta i sorbet od kaktusa na trenutak nas osvježavaju. Ugodan val nježne slatkoće. Iako nam je u ovom trenutku hrane doista previše, nekako pronalazimo mjesta za još jedan desert. Skorup i sladoled od breskve. Sreća da jesmo, jer ovo nas baca s nogu. Karamelasto, nježno, a moćno, prekrasno. Breskva punog okusa, koja diže stvar i stvara neki potpuno novi trenutak. A sve se tako lijepo nadopunjuje. Desert čiji okus još sada možemo osjetiti u ustima.
Ovdje smo gotovi. Imamo osjećaj da u usta ne možemo staviti više ni mrvicu. Na stol stižu i petit fours - mali zalogaji u kojima u kuhinji kombiniraju kokos i ananas, zatim profiterol sa šljivom i mini tres leches s kavom. Ovaj zadnji nas intrigira pa onda dajemo priliku svim pobrojanima. Bili smo u pravu, tres leches je odličan. S time završavamo večeru i osjećamo se zadovoljno. Presito, ali zadovoljno.
Moramo priznati, nakon teškog početka večere, bili smo pomalo skeptični, ali do sredine stil i okusi su se iskristalizirali i jela su postajala sve bolja i bolja. Porcije su nam pak bile malo preobilne i u jednom smo trenutku ostali samo zasićeni svime i umorni od hrane, što nas je, zapravo, poprilično rastužilo. Jer uživati u takvom ambijentu, hrani i u ugodnim razgovorima s osobljem ne bi trebalo narušiti baš ništa, a smiješno je da je to učinila upravo količina hrane u jednom fine dining restoranu. Svejedno, iskustvo večere u Pelegriniju, kada smo zbrojili dojmove o svakom jelu, zapamtit ćemo kao toplo i ugodno. Ponajviše zbog hrane, ali i osoblja, koje je dalo sve od sebe da se osjećamo opušteno, kako prezentacijom jela, tako i malim razgovorima koji često za gosta naprave velik posao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....