Proljeće u Zadru uvijek sa sobom donosi i novo buđenje gradske gastronomske scene. Vikend kada nas je put odveo u ovaj dalmatinski grad bio je obilježen raznim gastronomskim događanjima, no unatoč ranoj sezoni odlučili smo rezervirati stol u Labraxu, ribljem bistrou chefa Saše Begana, bivšeg šefa kuhinje poznate Foše.
Smješten u maloj uličici u samom srcu poluotoka, Labrax odmah osvaja lokacijom. Dovoljno je intiman da pruža osjećaj odmaka od gradske vreve, a opet dovoljno vidljiv i živ. Istina, stigli smo svega nekoliko dana nakon otvorenja i prije pravih ljetnih gužvi, pa je atmosfera bila nešto mirnija nego što će vjerojatno biti usred sezone.
Na terasi smo u početku bili jedini gosti, što je prostoru dalo dodatnu dozu opuštenosti. U nekoliko navrata prišla nam je simpatična i vrlo srdačna konobarica koja nam je predstavila meni. Ono što odmah veseli jest činjenica da Labrax ne pokušava impresionirati količinom jela. Kratak meni često je najbolji znak svježe namirnice, fokusirane kuhinje i dovoljno prostora za kreativnost. Tome smo se barem nadali.
Pozdrav iz kuhinje bio je savršen uvod u proljetnu večer: osvježavajući gazpacho poslužen uz hrskavi zalogaj paniranog oslića s chilli majonezom - jednostavno, efektno i ukusno.
Kako volimo dijeliti hranu i isprobati što više jela, za hladna predjela odabrali smo tapase za dvoje (28 €) i buttermilk kozice (16 €). Kozice su, baš poput gazpacha, donijele pravi val svježine. Kombinacija kozica, mlaćenice, hrskavog đumbira, krastavca te ulja bosiljka bila je iznimno dobro izbalansirana. Kiselkastost mlaćenice sjajno je pratila svježinu krastavca i aromatiku bosiljka, dok je sama kozica ostala u prvom planu.
Tapasi su vizualno bili vrlo atraktivni. Taco s kozicom i hollandaise umakom bio je pravo comfort food iskustvo, dok je brioche sa srdelom, tehnički dobro izveden, podsjetio na činjenicu da nas tradicionalna dalmatinska kuhinja neće zaobići. Srdela je bila savršeno pečena, a cijeli zalogaj imao je toplu, ljetnu mediteransku notu.
Ganache od foie grasa, bogata i kremasta emulzija, imao je lijepu teksturu i fino izbalansirane okuse, no nije bio jedan od favorita večeri - zapravo nas je podsjetio tek na kvalitetniju paštetu.
Dok smo čekali glavna jela, odlučili smo naručiti i krokete od hobotnice s majonezom od bosiljka (7,80 €). Dobili smo četiri kroketa: izvana hrskava, iznutra mekana i aromatična, dok je majoneza od bosiljka donijela mali twist. Ukratko, mali zalogaj, ali vrlo korektno izveden.
Nakon niza zanimljivih predjela stigla su glavna jela. Linguine s plavim rakom (21 €) bile su ukusne, s lijepo izraženim okusom raka i pomidora, no upravo nas je to jelo najviše udaljilo od fine dining dojma koji Labrax povremeno gradi. Umjesto toga, vratilo nas je ravno u tradicionalnu dalmatinsku kuhinju. Ako ste ikada kod bake ili nekog starijeg člana obitelji u Dalmaciji jeli paštu s pomidorama i ribom, ovo jelo probudit će upravo tu emociju. Ali iskreno, nije nešto čemu bismo težili u restoranu ovakvog tipa.
Ipak, pravi highlight večeri bio je dry age brancin za dvoje (60 €). Riječ je o odležanom butterfly ikejime brancinu pečenom na grillu, posluženom uz pire od dimljenog krumpira i sezonsko povrće. Brancin je bio fantastičan, intenzivnog, čistog okusa i savršeno pripremljene teksture. Iskreno, uz ovakvu ribu prilog gotovo da nije ni potreban. Malo kvalitetnog maslinovog ulja i komad dobrog kruha bili bi sasvim dovoljni za jednu od boljih večera na obali.
Naravno, u Dalmaciji uvijek volimo staviti na test i meso pa smo probali juneću tagliatu (30 €). Meso je bilo mekano, sočno i precizno pečeno medium rare, posluženo uz krumpir, rikolu i grana padano. Vrlo dobro jelo, no upravo se na glavnim jelima najviše osjetio zanimljiv zaokret restorana - što smo više odmicali prema “ozbiljnijim” tanjurima, to smo se više udaljavali od fine dining estetike, a približavali tradicionalnoj kuhinji.
Za kraj smo odabrali desert (8 €) koji je izgledom podsjećao na spoj paradižota i raffaella. Ideja zvuči zanimljivo, no intenzivan okus kokosa ipak je malo preuzeo cijeli desert i ostavio nas podijeljenih dojmova.
Sveukupno, iskustvo u Labraxu bilo je vrlo dobro. U pojedinim trenucima nismo bili sigurni želi li restoran biti fine dining destinacija ili moderna interpretacija tradicionalne dalmatinske kuhinje. No posluga je bila ugodna i izuzetno uslužna, iako povremeno pomalo nesigurna, što je možda razumljivo s obzirom na to da su pri našem dolasku tek lagano uplovljavali u sezonu.
Malo nas je iznenadio i uniseks toalet, no jasno je da je riječ o kompromisu zbog manjeg unutarnjeg prostora. Kako god bilo, Labrax pokazuje potencijal. Ako uspiju zadržati kvalitetu tijekom intenzivne ljetne sezone, pojedina jela bez problema mogu stati uz bok već dugo etabliranim zadarskim restoranima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....