Restoran Kneja u Malom Mihaljevcu čest je izbor za obiteljski ili ručak udvoje kako domaćih, tako i gostiju koji u Međimurje dolaze na odmor i poslovno. Kako i ne bi kada je okružen zelenilom i u jelu se može uživati i na ugodno uređenoj, prostranoj terasi s koje pogled puca na obližnju šumu. Veliku ulogu zasigurno igraju i prostrani parking, dječje igralište, ali i cijene, koje su ovdje dovoljno pristupačne, pa je ovo mjesto čest odabir i za proslave različitog tipa.
U Kneju smo stigli na kasni subotnji ručak, oko 16 sati, kada je restoran bio poluprazan, s pokojim zauzetim stolom u lokalu i na terasi. Ljubazno osoblje odmah nam je uručilo meni, a kada smo pitali za preporuke, iznenadilo nas je što nam usred Međimurja nude jelo dana - salatu s hobotnicom. Odabrali smo na kraju bistru juhu s krpicama (2,50 eura), njoke od heljde u umaku od vrganja (7,50 eura) za predjelo te pačja prsa s umakom od divljih kupina (17 eura) i "čudesan" pileći odrezak sa slaninom i kozjim sirom s krumpir salatom i bučinom majonezom (13,50 eura), jelo za koje smo također dobili preporuku.
Juha je bila dobra, puna sitnih krpica za koje ipak nismo sasvim sigurni jesu li bile domaće, ali je porcija bila obilna, a sama juha ukusna. Njoki su bili ukusni, nježni i meki, ali ih je težak umak na bazi vrhnja gotovo u potpunosti pokrio i zasitio nas ranije nego što smo očekivali. Voljeli bismo da je napravljen na jednostavniji način, s malo maslaca, temeljca, gljivama i začinima, kako bi bio laganiji i kako bi njoki, ako su već domaći, mogli doći do izražaja.
Glavna jela također su bila prilično zasitna i, nakon predjela, jedva smo pojeli pola od onog što nam je posluženo. Pileći odrezak ostao je sočan, krumpir salata bila je dobra, a majonezi od buče nedostajalo je kiseline i jača aroma bučina ulja ili koštica. Pačja prsa također su bila sočna, umak od divljih kupina nije bio presladak, a uz ovo jelo naručili smo i heljdu (3,50 eura) koja je bila dobro začinjena i lijepo se slagala uz meso.
Uz jelo, na stol je stigao i kruh. Na naš upit rade li ga sami, izrazito pristupačno osoblje objasnilo nam je kako trenutačno nemaju domaći, ali su nam ponudili nekoliko kriški jučerašnjeg, tek da isprobamo. Prihvatili smo, a onda je na stol stigao odličan, još uvijek dovoljno mekan, aromatičan bučin kruh koji bismo svakako voljeli ponoviti. Pa čak i ako je od jučer! Kruh nam nisu naplatili.
Iako već siti, pronašli smo mjesta i za desert, pa smo umjesto zapečenih i klasičnih palačinki, knedli, pogača sa sirom i jabukama i kolača od jagode, na kraju ipak odabrali klasik - međimursku gibanicu (4 eura). Na stol je stigla topla, ali očito naknadno podgrijana i, iako je bila bogato nadjevena, tijesto se gotovo stopilo s nadjevom i kao da ga nije ni bilo, što nam je na trenutak ipak zasmetalo.
Osim pobrojanih jela, na meniju Kneje nalaze se i jela kao što su carpaccio, čvarci, domaće kobasice i naresci, trganci u različitim kombinacijama (čak i s lososom), krem juhe, sous vide janjeća koljenica, biftek, divljač, lungić punjen mozzarellom i sušenim rajčicama, brancin s vrganjima i lignje. Meni je, dakle, širok i na prvi pogled prilično zbunjujuć. Naime, iako vam okruženje govori da ste došli u tradicionalni međimurski restoran, na njemu možete pronaći sve, od morskih do domaćih specijaliteta.
Uz čašu vina i gemišt, ručak smo ovdje platili 50-ak eura, što je svakako dobra vrijednost za novac, nismo ostali razočarani hranom, ali restoran nismo niti napustili oduševljeni. Voljeli bismo da su jela ovdje ipak tradicionalnija, jer međimurska kuhinja je bogata i jela koja podrazumijeva mogu biti itekako dobra inspiracija za stvaranje novih. Nedostajao nam je, primjerice, picek s mlincima, izvedenice jela s mesom ‘z tiblice ili kakva fina zlevanka. Ipak, ako tražite mjesto za slavlje na koje dolazi šarolika ekipa, ovo bi mogao biti dobar odabir kojim ćete udovoljiti baš svima prisutnima.