U ovom latinoameričkom restoranu se i dalje dobro jede, ali pamtimo i njihove bolje dane

Iz El Tora nikada nismo izašli razočarani, niti ponudom, niti uslugom, pa ga uvijek rado preporučujemo. Logično je stoga da su pri svakom novom posjetu naša očekivanja još mrvu viša. Tako je bilo i nedavno, kada smo u El Toro svratili jedne sparne subote u popodnevnim satima.

Restoran je po našem dolasku bio dobro popunjen, atmosfera je bila dobra i bilo nam je drago da smo ipak odabrali sjediti unutra, a ne na prostranoj terasi ispred restorana. Ljubazno osoblje posjelo nas je za stol, neprestano nam je bilo na raspolaganju pa smo, odmah nakon što su nam na stol stavili vinsku kartu, naručili čašu Košutićeva škrleta (5,50 €). Potom je na stol stiglo malo iznenađenje i prvo jelo večeri: pozdrav iz kuhinje - mala pržena loptica od rižina brašna i algi (3,50 €).

Nakon toga, za predjelo smo naručili njihove nachose (6 €), tacose s kozicama (9,50 €), dumplingse sa svinjskim obrazima (10 €) i jelo pod nazivom lignje i dagnje (16 €). Nachose rade od prženog tortilja tijesta, a dodaju im i prženu casavu i čips od plantane te poslužuju uz ljutkastu salsu od rajčice i umak na bazi creme fraichea s limetom i začinima. Dobra su uvertira u večeru, dok čekate da konkretnija jela stignu na stol - hrskavi su i slani, umaci su lijepo izbalansirani i sve se skupa dobro slaže uz čašu ohlađenog pića po izboru, pa ovu grickalicu uvijek rado biramo, bez obzira o kakvom tipu večere se radi.

Budući da u El Toru baš uvijek na meniju možete pronaći tacose, nismo ih htjeli preskočiti ni ovog puta pa smo naručili kombinaciju s prženim kozicama, aji amarilo (peruanska čili papričica) majonezom i salatom. U porciji se dobiju dva tacosa s mekom tortiljom, superhrskavim nadjevom i velikom količinom lijepo začinjene salate, koja jelo na trenutke čini nešto kompliciranijim za konzumaciju. No, ako vam nije problem umazati bradu i obraze, naša je preporuka da ove tacose ne preskočite.
Predjela su na stol stigla u isto vrijeme kad i tacosi pa smo odmah navalili i na tanjur jela koje je opisano kao hrskavi dumplingsi punjeni svinjskim obrazima. Iako je bilo očito da su dumplingsi zapečeni na tavi, dok su u umaku od gustog, kremastog zelenog curryja, graha, kokosova mlijeka i limete stigli do našeg stola, izgubili su na hrskavosti. Osim toga, bili su bogato punjeni pikantnim, mekim mesom, a u kompletnom jelu posebno je do izražaja došla citrusna nota koju smo, uz bogatu aromu curryja, uglavnom jedino osjetili.

Grilane lignje i velike dagnje došle su u kombinaciji s laganim, prilično ukusnim umakom od mente, ali i velikim komadima hrskave brokule koja je, zbog količine, pomalo zasjenila more na tanjuru. Naime, uz četiri velika cvijeta brokule i pokoju grilanu lignju, dobili smo tek pet dagnji pa smo većinu vremena uglavnom žvakali povrće kojim smo s dna tanjura skupljali umak.

Za glavna jela odabrali smo Mojo kubansko malo pile (15 €) te sporo pečeni file romba (25 €). Pile dolazi u kombinaciji s rižom s grahom i paprikom, a na tanjuru je pola manjeg pileta koje ovdje mariniraju u agrumima i peku u pećnici. Jelo je izgledalo primamljivo i slasno, riža je bila dobro začinjena i ukusna, ali bismo voljeli da je meso ipak pečeno malo kraće kako bi ostalo još sočnije.

S druge strane, romb s aiolijem od vlasca i pečenim slatkim čilijem bio je odličan, mekan, sočan, dovoljno začinjen, a porcija je bila više nego dovoljno velika, posebice nakon zasitnih predjela. Romb je, uz tacose, bio naš favorit večeri.

Na kraju, za desert smo, među nekoliko različitih slastica kojih nema na karti, izabrali cheesecake s pistacijom (7 €). Sam kolač bio je dobar, ne presladak, ali gusta krema od pistacije bila je dosta škrto raspoređena po vrhu i pri svakom zalogaju jedva se osjetila.

Budući da smo ručak, uz dvije čaše vina i bocu vode, platili 111 eura, rekli bismo da je za ovakvo mjesto to pristojna vrijednost za novac, ali i da smo kao redovni gosti od nekih jela ipak očekivali bolje izbalansirane, pažljivije posložene i jače okuse. Hrana je ovdje i dalje ukusna, ali u El Toru smo prije jeli i daleko pamtljivija jela (okus prvog cevichea koji smo u El Toru pojeli prije nekoliko godina još pamtimo!).