Nakon što su paklene vrućine ipak malo popustile, posjetili smo jednu od najljepših zagrebačkih terasa - onu restorana Okrugljak, koji svoja vrata gostima drži otvorena već više od stoljeća. Ova kultna destinacija, prostranom terasom okruženom bujnim zelenilom uz potok Medveščak, pruža ugodnu i opuštajuću atmosferu, idealnu za bijeg od gradske vreve.
Rezervirali smo stol za tri osobe nekoliko dana unaprijed, a konobari, zabrinuti zbog moguće kiše, smjestili su nas uz sam restoran kako bismo se, bude li potrebno, mogli brzo preseliti unutra. U restoranu su tada trajale pripreme za svadbu koja se trebala održati kasnije tog dana, pa su konobari užurbano obavljali svoje zadatke u ovom prostranom ambijentu.
Po dolasku, na stolu nas je dočekao couvert (sirni namaz s komadićima šunke/špeka), koji je bio ukusan i klasičan (imajte na umu da će vam ga naplatiti). Bili smo pomalo razočarani kada smo vidjeli da je stol do nas dobio paštetu od telećih jetrica, koju bismo i sami radije kušali. No, nećemo cjepidlačiti. Za predjelo smo se lako odlučili - domaća bučnica s vrhnjem i tatarski biftek.
Konobar nas je ljubazno upitao želimo li da nam ga pripremi blago, srednje ili jako ljutog. Odlučili smo se za srednje, a on nam ga je donio na probu prije konačnog posluživanja kako bi mogli doraditi okuse ako bude potrebno. Nije bilo. Tatarski je doista jedan od boljih koje smo probali u gradu - okus mesa prevladava, boja je idealna, a začini mesu samo komplementiraju, nikako ne preuzimaju. Svakako preporučujemo da ga isprobate, iako moramo istaknuti da se cijena od 44 eura čini pretjeranom. Još više će nas pak šokirati cijene glavnih jela. No, zasad smo na predjelima: bučnica (8 €) je također bila očekivano ukusna - dovoljno začinjena i savršeno pečena.
Za vino smo odabrali Enjingi Graševinu (45 €), trpko i osvježavajuće vino koje uvijek rado popijemo, pogotov ljeti. Za glavna jela odabrali smo patku s ražnja (28 €) s mlincima (4,65 €), osso bucco s pireom od celera (37 €) i teletinu iz krušne peći s francuskim krumpirom (23 €). Svako od jela bilo je klasično dobro pripremljeno, ali svako je imalo i jedan element koji nije bio potpuno dobro izveden. Patka je bila sočna, mekana i divno pečena, premda bismo preferirali nešto hrskaviju kožicu. Mlinci su, nažalost, bili ispod svih očekivanja - potpuno nezačinjeni, bezukusni i prekuhani, pa su gotovo svi ostali na tanjuru. Teletina je bila najbolje pripremljeno meso, a francuski krumpir, lagano slatkast i kremast zahvaljujući slatkom vrhnju, savršeno je funkcionirao.
Za osso bucco, konzistencija umaka trebala bi biti znatno gušća, okusi dublji i izraženiji, a povrće u manjim komadima. Bit je u tome da koštana srž iscuri u umak, stvarajući onaj fini "njam njam" moment i lijepljenje usnica dok ga jedete. Iako je teleća koljenica došla u jednom komadu i meso se nije raspalo, što je poželjno pri restoranskom posluživanju, ipak je trebala biti mekša i manje zahtjevna za žvakanje. Pire od celera bio je najbolji prilog od svih tanjura.
Deserti su nam pružili nekoliko opcija za biranje, uključujući savijače od jabuka i marelica, panna cottu i čokoladnu tortu. Odlučili smo se za tortu od čokolade (8 €) i savijaču od marelica (6 €). Savijača je mogla je biti puno bolja, s hrskavijim korama umjesto tvrdih i gumenastih, koje su zahtijevale puno žvakanja. Punjenje je bilo osvježavajuće, ali često smo morali zalijevati zalogaje vinom i vodom. Čokoladna torta, s druge strane, bila je klasično kremasta i ukusna, bolji izbor od savijače.
Cijene iznad 30 eura po porciji za glavna jela (plus manja porcija miješane salate za 7 eura), koje su namijenjene jednoj osobi, doista djeluju previsoke, posebno kada postoje elementi jela na kojima bi se moglo još raditi. Ukupni račun od gotovo 250 eura za subotnji tradicionalni ručak nešto je s čime se nismo mogli potpuno pomiriti prilikom odlaska iz Okrugljaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....