Nedjeljni ručak smo odlučili pojesti u vrlo hvaljenom murterskom restoranu Fine Food Murter, smještenom u malenoj uličici u centru Murtera. Stol smo rezervirali, ali nije za to bilo potrebe s obzirom na to da je na vruć dan restoran bio dosta slabo popunjen. Iako smo imali namjeru sjediti vani i uživati u atmosferi uske uličice koja je od početka do kraja ispunjena ugostiteljskim objektima, ipak smo poslušali sugestiju konobarice i ušli u klimatiziranu unutrašnjost. Današnji prostor restorana obuhvaća obiteljsku kuću vlasnice u čijem se prizemlju nalazila radionica za brodove, a proširenjem su obuhvatili i drugu kuću u prizemlju koje se nalazila trgovina odjećom.
Unutrašnjost je vrlo eklektično uređena, kombinira elemente obrta koji su prije bili u kućama uz brojne druge intervencije te je u njoj vrlo ugodno boraviti, a definitivno nije nešto što biste očekivali u malom mjestu poput Murtera. Da sve bude u redu, s police se brine kasica-prasica u obliku biste najvećeg sina naših naroda i narodnosti koju je 1981. godine proizvodila danska štedionica Bikuben u sklopu serije biste svjetskih državnika.
Jelovnik je relativno opsežan s 41 jelom i 10 priloga, pa smo se odlučili osvježiti jednom Pina Coladom (11 €) i jednim Moscow muleom (9 €) s liste od 14 koktela. Pina je bila dobra, dok je Moscow mule bio izvrstan, uz dodatak svježeg đumbira savršen napitak za osvježenje od ljetne vrućine.
Za predjelo smo naručili riblji pâté (14,90 €), kozice u tempuri (17,90 €), beef carpaccio (27,50 €), kruh s crnim maslinama i morskom vodom (3,90 €) i obje juhe s jelovnika, domaću juhu od pomidore (7,90 €) i murtersku gustu riblju juhu sa škampom i pjenicom od pošipa (9,90 €).
Riblji pâté poslužen je s crnom ikrom u tuljcima crnim od sipina crnila, položenim u crnu leću u bijeloj zdjelici na crnom tanjuru na čvoru crne smrče... No, sama pašteta je prilično blaga, po boji i okusu čini se da je rađena od bijele ribe, a tuljci u kojima je poslužena i koje sami rade su gotovo slatkasti. Voljeli bismo da je imala malo intenzivniji okus, ali osim toga nije bila loša. Ono što nam se nikako nije svidjelo je nekoliko listova rukole na tanjuru i ispod zdjelice koji su čisto bacanje hrane.
Kozice u tempuri dolaze sa slatkim umakom od čilija i wasabi majonezom. Tempura je u ovom slučaju ebi tempura, koja se inače koristi za kozice i de facto se radi o klasičnom pohu jer se kozice valjaju u brašno i jaja. Jedina razlika je što se u pravilu koriste panko mrvice koje se izrađuju od posebne vrste kruha koji se peče elektrokucijom, što rezultira kruhom bez korice koji se lista na fine listiće. Kozice su bile izvrsne, umaci dobri iako bismo voljeli da se wasabi malo više osjetio, a jedina zamjerka je da je temperatura ulja bila nešto niža kod prženja pa je poh bio nešto masniji.
Goveđi carpaccio je punjen tapenadom (pastom od maslina) i poslužen s maslinama, kaparima, listićima parmezana, ukiseljenim lukovicama, tostiranim pinjolima i kremom od češnjaka, sve na posteljici od rukole. Ono što nam je odmah upalo u pogled je marmoriziranost mesa koja se fino osjetila i u ustima, a jedino nam je žao što je krema od češnjaka kojoj smo se veselili, bila dosta blaga. Ali, sve u svemu, vrlo dobar carpaccio s odmakom.
Domaći kruh s morskom vodom i crnim maslinama nije loš, ali u okusu nismo uopće osjetili korištenje morske vode čak ni kao dodatnu slanost. Čak nam je bio bolji u tostiranoj varijanti koja je stigla uz paštetu i carpaccio, pa tu možda vidimo prostora za napredak kroz dodatnu fermentaciju kruha.
Juha od pomidore bila je izvrsna! Domaća rajčica na vrhuncu sezone, slatka i sočna, samo uz dodatak malo maslinova ulja, bosiljka i majčine dušice, bez kompliciranja. Juha je čak na pola puta između šalše i juhe, s komadima rajčice koji se nisu do kraja raspali, ali nam to nimalo nije smetalo.
Murterska gusta juha također je bila izvrsna, s koncentriranim okusom ribe, čak i školjkaša, a slatkoća pjene od pošipa fino je pasala juhi. Škamp koji je lebdio nad juhom naslonjen na grisini čak je bio višak, dobrodošao višak koji smo rado pojeli, ali i bez kojeg bi juha bila izvrsna.
Za glavno jelo odlučili smo probati Fine burger od 150 g (14,90 €) uz marinirani krumpir iz Jospera (7,50 €), jadransku tunu u korici od sezama (29,90 €), murtersku hobotnicu (26,90 €) i frigane lignje i tartar (23,50 €).
Fine burger je ‘‘povijesno‘‘ jelo na jelovniku Fine Fooda iz vremena kada je tek otvoren 1994. godine kao restoran brze prehrane. Radi se o "klasičnom"‘ hamburgeru u hambi pecivu, ne briochu, koji po riječima vlasnice vuče korijene iz burgera iz zagrebačkog Ham-hama i ako volite taj tip burgera, sigurni smo da će vam se svidjeti. Pljeskavica je kompaktna, umaci dobri, uistinu klasičan burger koji bismo rado pojeli na kraju noćnog izlaska i nekoliko pića previše.
No krumpir iz Jospera (baskijska tvrtka koja proizvodi roštilje i pećnice na drveni ugljen) je priča za sebe. Radi se o mladom krumpiru koji je pečen u Josper pećnici i poslužen sa salsom od povrća. Krumpir je istovremeno pečen i grilan s dubokim dimnim okusom, a kiselkasta salsa ga balansira. Jako dobro jelo koje gotovo da bi moglo funkcionirati samostalno.
Jadranska tuna u korici od sezama poslužena je uz brdo pire krumpira s wasabijem i ponzu umakom koji dolazi u jednokratnoj plastičnoj pipeti zabodenoj u tunu. Za početak pohvaljujemo što nas je konobarica pitala kako pečenu tunu želimo, nešto što je na žalost postala rijetkost u mnogim restoranima koji poslužuju tunu. Naručili smo medium i tako je stigla, perfektno pečen svjež odrezak tune koji se prekrasno listao, a ponzu umak (umak od soja sosa, citrusa, rižinog octa, fermentirane ribe, algi i rižinog vina) dao je dodatnu svježinu i umami. Pire krumpir je također bio jako dobar, ali ga je bilo apsolutno previše.
Murterska hobotnica su tanko narezani kraci hobotnice s domaćom rajčicom s povrćem i maslinama posluženi na palenti, sve zajedno zapečeno. Ovo je također jako dobro jelo, hobotnica se osjeti, ali ne dominira i jako se lijepo slaže sa slatkoćom rajčice, dok slanost i kiselina masline daju kontrast. Jako dobar balans okusa i preporuka za sve koji nikada nisu probali hobotnicu ili one koji je baš ne vole, a htjeli bi to promijeniti.
Frigane lignje i tartar su također jedne od boljih koje smo probali, s dosta krupnim komadima jadranske lignje i domaćim krumpirima. Naravno da se radi o jednostavnom jelu, ali pripremljeno je od domaćih sastojaka i jako dobro tehnički odrađeno tako da tu nemamo što prigovoriti.
Za desert smo odlučili riskirati i naručiti sva četiri deserta dana, odnosno pitu od jabuke s kremom od vanilije, čokoladni brownie sa sladoledom od pistacije, desert u čaši od čokolade i maline i snickers u čaši (sve po 9,90 €).
Pita od jabuke je ‘‘starinska‘‘ verzija s biskvitom i jabukama. Krema od vanilije je bila jako ukusna, kao i sama pita, ali bismo voljeli da je bilo više cimeta.
Čokoladni brownie bio je jako dobar, s cijelim orasima i lješnjacima, topao i čokoladan, a sladoled od pistacije lijepo se slagao s kolačem.
Desert u čaši koji se sastojao od pirea od malina ispod kojih su se nizali slojevi krema i keksa bio je također vrlo ukusan, ali bili bismo puno sretniji da je poslužen kao torta ili kolač, jer dosta je nespretno u jednom zalogaju doći do svih slojeva u dosta dubokoj posudi.
Snickers u čaši nam se najviše svidio, s izvrsnom karamelom i kremom, te okusom kikirikija koji je bio prisutan, ali nije dominirao.
Vinska lista je solidna i obuhvaća 70-ak vina i pjenušaca, većinom iz svih regija Hrvatske uz poneke boce iz Italije i Francuske, a šteta što se više vina ne služi na čaše. Svidjela nam se i vinska skripta u nastavku karte pića na hrvatskom i engleskom koja pojašnjava dosta toga o vinu i idealna je za mlađu publiku i one koji žele doznati više o vinu. Mi smo pili jako ukusnu prošlogodišnju berbu Deklićeve malvazije (5 €/1 dcl) i Rizmanov tribidrag (6,50 €/1 dcl). Tribidrag je nažalost bio vrlo topao, gotovo na granici nepitkosti, pa nam ga nisu naplatili.
Ovdje se svakako moramo osvrnuti i na osoblje restorana. Hrana je nedvojbeno dobra, ali ovako ugodno i profesionalno osoblje već dugo nismo susreli. Naša je konobarica bila iznimno ugodna i profesionalna, prijateljski raspoložena, ali nimalo nametljiva, i bez problema je rješavala sve eventualne probleme. I ostatak osoblja bio je iznimno opušten, ali i dalje profesionalan te su definitivno učinili boravak u Fine Foodu puno boljim iskustvom. Nadamo se da će vlasnici u što skorije vrijeme omogućiti ostavljanje napojnice i putem kartice, jer ovakvo je osoblje to definitivno zaslužilo.
Fine Food Murter vrlo je zanimljivo mjesto, razigrano i s hranom i uređenjem, ali prije svega vrlo ugodno i opušteno. Uspjeli su spojiti tradicionalne i lokalne namirnice s međunarodnom kuhinjom i hitovima brze prehrane u bešavan spoj koji jednostavno traži povratak kada god poželimo pojesti dobru hranu i otići iz restorana siti i zadovoljni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....