Lovranski Ganeum Roberta Benzije odavno je važniji od statusa dobrog restorana na opatijskoj rivijeri. Riječ je o adresi koja je snažno utjecala i na kvarnersku gastronomiju i na hrvatsko shvaćanje ambicioznog bistroa. Malogdje se može tako ukusno jesti za ne puno novca, pogotovo kada je riječ o njihovu degustacijskom jelovniku, gdje se uostalom i Benzija i chef Jurica Obrol mogu istinski poigrati s namirnicama.
Prošle smo godine u Ganeumu bili vrlo zadovoljni, kada je kuhao upravo Benzia, iako smo tada zaključili da bi hrana mogla biti nešto uzbudljivija. Restoran je, naime, itekako poznat po svježim namirnicama i dnevnoj nabavi, pa je degustacijski jelovnik svakog dana promjenjiv. Pomalo je bila razočarala i vinska pratnja - s obzirom na to da je Ganeumova ekipa među ključnima u organizaciji Lovran Unfiltereda, festivala posvećenog prirodnim vinima, bilo je šteta što takvih etiketa nije bilo više.
Ganeum uz degustacijski jelovnik (kraći od četiri slijeda (60 €) i dulji od šest (78 €)) nudi naravno i à la carte ponudu, koja je, čini se, ovdje popularnija. Ponovili smo i vinski pairing (55 €), a večerali smo u punoj sali, jer je toga dana kiša zatvorila njihovu vrlo ugodnu terasu. No atmosfera je bila odlična, restoran je bio krcat, a gosti su sjedili čak i za šankom.
Za početak smo odabrali čašu Piquentum pjenušca, čini se našeg najčešćeg aperitiva ove godine. Ali kako nam je rekao Alen Vukić, glavni sommelier restorana, sve su boce pjenušca rasprodane. Za razliku od lani, osoblje nas je odmah upitalo jesmo li za klasičniju vinsku pratnju ili prirodnu, što je pametno.
Večera je počela pozdravom iz kuhinje, blagom marinadom od grdobine ugodno izražene kiseline i veoma čista okusa. Uz nju je poslužen kruh od kiselog tijesta riječke Babushke, najbolje gradske pekarnice.
Prvi slijed nastavio je sezonski i kiselkasto. Carpaccio od brancina poslužen je sa salatom od jabuke, lagano kuhane cikle, pistacija i kopra. Bilo je to vrlo dopadljivo, nježno i osvježavajuće jelo. Brancin je riba nenametljiva okusa, pa se s blagom slatkoćom cikle upario gotovo prirodno, a možda bi jelu jedino dobro došlo malo ljutine.
Uz carpaccio smo pili Štemberger Zelen, originalno vino koje zbog minimalne, a katkad i nikakve upotrebe dodanog sumpora zna biti nepredvidljivo; nikad ne možete biti potpuno sigurni u kakvom će stanju boca doći na stol. Srećom, naš je Zelen bio u izvrsnoj formi pa se super snašao uz kiseline jela.
Drugi je slijed bio i najbolji, kvarnerski škampi kakve nismo jeli ove, a vjerojatno ni posljednjih nekoliko godina. Tu se zapravo vidi glavni razlog zbog kojeg je hrana u Ganeumu kontinuirano odlična, jer Benzia i Obrol iz dobre namirnice izvlače maksimum.
Na crnom pladnju stigla su dva lica škampa. Tartar je poslužen natur, praktički bez intervencije osim malo maslinova ulja i papra, dok je poširani škamp došao s očišćenim repom, sa strane emulzijom meda i citrusa. Bio je to božanstven, vrlo čist prikaz najpoznatije kvarnerske namirnice. Oba su pristupa s maksimalnom lakoćom istaknula jedinstvenu, gotovo voćnu slatkoću svježeg kvarnerskog škampa. Jedina sasvim sitničava primjedba odnosi se na prezentaciju, ovako bi seksi jelo još ljepše izgledalo na svijetlom tanjuru.
Vinska pratnja bila je idealna. Tomac Rockstar 2024, s kremoznom teksturom i ponajprije kristalnom mineralnošću te napetim kiselinama, lijepo je nosio slatkoću škampa
Zatim su stigle male jadranske lignje s keljom i krumpirom. Dvije lokalne namirnice surađivale su vrlo skladno, a lignje su bile neobično, ali ugodno, kao i škampi, zavodljivo slatkaste. Lignje s krumpirom i keljom vrlo su jednostavna, gotovo svakodnevna kombinacija, pa nam se baš zato svidjelo što ovakvo jelo poslužuju, u znatno dotjeranijem izdanju naravno.
Uz jelo smo pili velemajstorski sauvignon Seppa Mustera, izrazito mineralan i slankast. Vino ipak zadržava visoku svježinu i kiselinu, pa je fino podiglo slatkoću lignji.
Očito putujemo Jadranom, jer je zatim stigla tuna iz zadarskog područja. Kratko kuhana u temeljcu, zadržala je prepoznatljivu, bogatu aromu i umami mesa topive teksture. Poslužena je na pikantnoj caponati uz kremu od paprike. U tom se slijedu već osjeća naznaka jeseni, intenzivniji je i puniji od prethodnih jela, što nam se posebno svidjelo. Slično smo jelo jeli i lani, kada je tuna dolazila uz salatu od graha, ali ova nam se varijanta, s caponatom i paprikom, čini uspjelijom.
MPV rosé Trapan, s gotovo mesnatom strukturom i za rosé neobično izraženim taninima, uredno je pratio intenzitet jela.
Ipak, vrhunac ručka - uz već spomenute škampe - došao je nakon tune. Fregola sarda, tradicionalna sardinska tjestenina, ovdje je kuhana izravno sa sipom i pružila je istinski užitak. Sama fregola ima gotovo orašast, već sam po sebi intenzivan okus, dok je mekana sipa donijela dubok, prepoznatljiv okus mora. Sve je zaokružilo ulje od bosiljka. Ovo ćemo jelo pamtiti kao jedno od najboljih koje smo jeli u restoranima ove godine.
Još nas je više uzbudila vinska pratnja. Sv. Lovro 2024, kupaža većinom (maceriranih) pinota sivog i nešto pinota bijelog garažne vinarije Orange from the Garage, kao da je stvoren za spomenuto jelo. Riječ je o vrlo potentnom vinu koje traži veliku čašu - kakvu smo i dobili - kako bi se moglo razviti i pratiti intenzitet ovakvih jela. Koliko znamo, Ganeum je pritom jedino mjesto na kojem se ovo vino može kušati, pa je pairing bio zasigurno najveće iznenađenje godine.
Posljednji slani slijed bio je također vrlo dobar: filet grdobine na žaru, uz cvjetaču, pastrnjak i riblji umak. Filet je bio preslan, ali je grdobina ipak ostala nježna, sočna i vrlo ukusna, dok je cvjetača bila ugodno pečena. Tanjuru bi, umjesto veće količine soli, dobro došlo malo više okusa vatre.
Uz jelo smo pili Pico 2023 Nikolasa Juretica, danas već gotovo kultnog predstavnika modernijeg prirodnog vinarstva u Italiji. Vino je vrlo dobro pratilo jelo, a njegova izražena svježina i struktura dobro su podnijele, čak i donekle ublažile jaču slanoću grdobine.
Prije deserata moramo pohvaliti cjelokupnu uslugu. Osim izvrsnog Alena Vukića, koji je uglavnom posluživao naš stol, svi su konobari bili spretni, brzi i komunikativni. Unatoč punoj sali, šanku i pokrivenom dijelu terase, nigdje nismo dugo čekali ni hranu ni piće. Osoblje se, koliko možemo primijetiti, već neko vrijeme gotovo ne mijenja, što obično znači da su i ljudi koji ondje rade zadovoljni.
Preddesert od šljiva i kreme od mascarponea bio je preukusan. Još je slasniji bio glavni desert, koji je sa stola nestao takvom brzinom da smo ga propustili fotografirati. Radilo se o zapečenim palačinkama s kruškom i jabukom, ugodno prirodne slatkoće i prozračne teksture. Bio je to topao, utješan i vrlo domaćinski kraj večere.
Uz deserte smo pili Bikicki Makan, slatki traminac s Fruške gore medenog, raskošno aromatičnog izričaja. Vino smo pili polako, jer nam je toliko ugodno bilo u Ganeumu uz dobro raspoložene goste toga dana.
Iako ni ovaj put nismo ulovili Juricu Obrola u kuhinji, iznimno smo zadovoljni Benzijinim kuhanjem. U pojedinim bismo jelima možda i dalje voljeli malo jači, odlučniji potpis, no njegova je kuhinja očito osobna, dosljedna i dostojno predstavlja kvarnersku gastronomiju. Škampi i fregola sa sipom, primjerice, maestralna su jela. To više što sva izlaze iz veoma male kuhinje.
Ove nam se godine posebno svidjela vinska priča. Malo koji restoran u Hrvatskoj nudi ovako promišljen i kvalitetan pairing za pristojnih 55 eura, a čini se da su dva izdanja Lovran Unfiltereda dodatno potaknula širenje karte prema prirodnim, ali i manje viđenim vinima, što pohvaljujemo.
Ali povrh hrane i pića, Ganeum ostaje rijetko gostoljubivo mjesto gdje se čovjek osjeća zbiljski ugodno. Na momente kao kod kuće.
Ime mu zato savršeno pristaje. Ganeum: mjesto gozbe, užitka i dobrog provoda. I istinske gostoljubivosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....