Spoj Petrinjske ulice i glavnog zagrebačkog trga postao je lokacija do koje možeš došetati i bez rezervacije očekivati stol za kojim ćeš pojesti ok hranu, popiti dobar koktel, opušteno, bez puno razmišljanja, sjesti u jedan od lokala i iz njega izaći dobro raspoložen. Sol – tapas na hrvatski u tom pogledu nije iznimka. Njihov meni za ručak košta 25 eura i zahtijeva barem dvije osobe za stolom, što je sasvim dobra cijena. S druge strane, ako očekujete više od dobrog raspoloženja, moguće je da ste promašili u svom odabiru. Sunčani poslijepodnevni ručak, frekventna, ali ne prenapučena ulica, opuštena atmosfera i jako ugodan konobar koji nas dolazi poslužiti. Naručili smo nekoliko hladnih i nekoliko toplih tapasa uz butelju Bibich R3 Debita. Stiže nam pozdrav iz kuhinje, domaći kruh i maslac s vlascem, jedno i drugo jako ukusno. Kad tome pribrojimo izrazito simpatičnog, a nenametljivog konobara, sve je krenulo u više nego pozitivnom tonu.
Pet hladnih tapasa koji su nam prvi posluženi jako variraju, kako okusom, tako i konceptom, a smisao restorana ovog tipa bio bi da uz vino kušamo razna jela i ne šokiramo se kad prelazimo s jednog okusa na drugi. Cikla i skuta jedino je vegetarijansko jelo među hladnim tapasima koje smo naručili. “Raviol” od cikle ispunjen skutom i posut granolom od bučinih sjemenki zaslužuje pohvalu. Iako cikla nije u “stađunu”, bila je svježa, a jedina zamjerka je što nije svaki raviol bio jednako ispunjen, no to je greška koju smo spremni previdjeti.
Najbolji hladni tapas koji smo probali je neretljanski ceviche od gofa. Emulzija soka od mandarine i limuna, maslinovo ulje, šipak, tvore ne osobito jaku, ali laganu i dobru kombinaciju za koju ne treba resetirati osjetila da bi se krenulo na iduće jelo. To pak ne možemo reći za istarski tartar u kojemu svaki sastojak pokušava dominirati i ostavlja dojam nepromišljenosti. Tartar, tartuf, sir, confit žumanjka i krumpir u ustima rade konfuziju boreći se za pažnju. Tekstura je teška i zasitna, a krumpir koji bi svojom hrskavošću mogao unijeti kontrast postaje suvišno mastan nosač umjesto ravnopravnog elementa. Tartuf je također nepotreban, gotovo i neprimjetan, smisao donosi samo nazivu jela, ne i jelu samom.
Tartar brudet od tune, s druge strane, ima sve što njegov mesni pandan nema. Glatki brudet umak ukusan je i blag, tako da komplimentira svježoj tuni. Nosač, kad smo se već odlučili tako ih nazivati, tanka košarica od vučenog tijesta, u ovom slučaju doprinosi hrskavom teksturom. Ljutika, kapari, majoneza od vlasca i nasjeckani vlasac ne oduzimaju glavnim sastojcima na važnosti, lijepo se slažu.
Pršut od race dobro je jelo krivog naziva. Ukusno, savršeno prozračno tijesto obilno je punjeno jetrenom paštetom finog okusa koja obilježava ovaj tapas u tolikoj mjeri da bi svaki narezak, bio on običan pršut, ili bilo koji drugi - u ovom slučaju pačji - funkcionirao jednako, odnosno neprimjetno. Ljutika i dunja skladno se nadovezuju, ali opet nedovoljno hrabro. Jelo je moglo biti manje pretenciozno, a ostati jednako ukusno.
Slijede topli tapasi. Među onima za koje smo se odlučili posebno se ističe tournedos od cvjetače, jedino vegansko jelo koje smo probali. ‘Odrezak’ grilane cvjetače zadržao je strukturalnu cjelovitost i ugodnu hrskavost, a istovremeno je dovoljno omekšan da ne djeluje sirovo. Namaz od iste namirnice ima orašast okus i jako se lijepo nadovezao na grilanu cvjetaču, dok se cous cous u ružičastoj nijansi prvenstveno vizualno isticao na tanjuru.
Skradinski arancin od telećeg ragua poslužen uz kremu od sira s ribanim muškatnim oraščićem jelo je koje bismo mogli zamisliti kad kažemo tapas na hrvatski, što ga već samog po sebi čini smislenim jelom na meniju. Vanjski sloj arancina optimalno je pržen, dobio je zlatnu koricu i potrebnu hrskavost kao kontrast mekšoj unutrašnjosti. Krema od sira s naribanim muškatnim oraščićem podsjeća na brašnaste bešamel umake i mogla bi biti svježija, što nije ozbiljnije narušilo cjelokupni dojam.
Dalmatinska pašticada u njoku oslanja se na tradicionalnu recepturu, a umak je izveden sasvim precizno. Duguljasti, veći njoki zamišljeni su kao nositelji mesa pašticade, što oduzima od njihove očekivane mekoće. Kravlji sir kojim je jelo obilno prekriveno ne preuzima dominaciju nad okusom umaka ni njoka, ne guši nego nadopunjava jelo.
Jelo koje nas je ipak najviše razočaralo jesu štrukli gyoza punjeni svježim, a prelivene karameliziranim sirom. Okusom lošiji od običnih štrukli, istovremeno im vrlo nalik, ispostavlja se da je transformacija u gyozu prednost dala formi nasuprot sadržaja, što je definicija banalnosti. Sjećamo se nekih puno kreativnijih primjera tapas gyoza, kao što su one od tripica iz obližnjeg restorana.
Za kraj smo se odlučili probati sva tri deserta i shvatili da svaki sadrži orahe, što jednom od nas zbog alergije nije odgovaralo. U svakom slučaju, bilo bi promišljenije da isti sastojak ne bude u baš svakom od jela s istog slijeda. Spasio nas je naš konobar koji je u kuhinji zamolio da kremu za šnenokle od vanilije s orahovcem i ribanom čokoladom pripreme bez oraha. Desert je bio balansiran između pjenušavosti šnenokli i guste kreme, a ni jedno ni drugo nije bilo preslatko, što je mudra odluka s obzirom na zasitnost gotovo svih tapasa koje Sol nudi.
Koncepcija koju je u Soli predstavio chef Mate Janković, nazvavši ih "tapasima na hrvatski", zanimljiv je poligon za drukčija rješenja i moderniji dizajn tradicijske kuhinje. Ipak, riječ je samo uvjetno o tapasima, jer stupanj elaboracije ovih malih jela ipak je previsok za žanr zalogaja uz čašu vina. Neke su interpretacije uspjele, neke malo manje, ali zapravo bi svatko ovdje mogao pronaći nešto za sebe. Inače, ponuda vina prilično je konvencionalna, malo ih je na čaše, ali cijene butelja nisu nabrijane. Primjerice, ne znamo ni jedno drugo mjesto gdje ćete Enjingijevo Venje 2006 platiti 43 eura, što nije ni dvostruki iznos maloprodajne cijene.
Turistički potencijal ovog mjesta je velik, na njega se tu i računa, pa bi domaćeg gosta, osim ako se odluči za dnevnu ponudu petosljednog ručka, mogle neugodno iznenaditi cijene pojedinih jela. Gosti navikli na takve cijene lako će pronaći nešto za sebe, a oni koji ipak više paze na budžeta vratit će se eventualno na ručak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....