U samom baroknom središtu Vinkovaca, u prizemlju zgrade izgrađene oko 1780. godine za potrebe Gimnazije i Matematičke škole (i danas su kabineti kemije i fizike Gimnazije na katu iznad restorana), 2020., taman pred pandemiju, otvoren je restoran Lu. Iskusni vinkovački ugostitelj Vatroslav Luburić Vatro zamislio ga je ambiciozno i, vrlo metropolitski, po našem mišljenju lijepo, uredio ga u industrijskom stilu - s otucanim zidovima, vidljivim instalacijama i otvorenom kuhinjom.
Po otvorenju, Lu je donio dašak svježine na vinkovačku restoransku scenu, ne samo uređenjem nego i jelovnikom koji je kombinirao burgere i fast food s kompleksnim jelima. Pandemija i restrikcije su učinile svoje pa je restoran kratko vrijeme bio i zatvoren, no srećom su već neko vrijeme opet otvoreni i od ožujka imaju novi jelovnik, pa smo ih odlučili posjetiti.
Usprkos ograđenoj terasi preko puta parka na središnjem trgu, zbog vrućine odlučili smo sjesti u unutrašnjost restorana u kojem su u to kasno popodne bila zauzeta samo još dva stola. Vrlo ljubazna konobarica posjela nas je te brzo i profesionalno očistila stol koji su netom napustili gosti. Jelovnik je prilično proširen pa sada dio jelovnika, samozatajnog naziva Exclusive part, broji čak 32 jela, za razliku od prethodnih deset. Ostatak jelovnika uglavnom se nije mijenjao, osim što su dodani i burgeri s piletinom.
Na jelovniku su dvije juhe, pileća i krem, pa smo ih naručili, a za predjelo smo se odlučili za aromatizirane tikvice i nachose.
Pileća juha bila je korektna, malo nježnijeg okusa i na gornjoj granici slanosti, za razliku od krem juhe od povrća kojoj je falilo okusa - pretpostavljamo da se radi o povrću koje je prokuhano u vodi i zatim samo izblendano.
Nachose rade sami samo od pšeničnog brašna i sjećamo se vremena kada su stizali za stol kao amuse bouche, ali 2 eura je sasvim prihvatljiva cijena za ove ukusne grickalice. Šteta je što su bili malo odstajali pa nisu bili sasvim hrskavi, ali veći je problem bio umak, odnosno majoneza s dodanim gotovim roštilj-umakom. Zašto, kada su mogućnosti za razne umake pripravljene od nule gotovo beskrajne!
Aromatizirane tikvice zanimljiv su koncept, ali bojimo se da ni ovdje nije u potpunosti iskorišten potencijal. Tikvice bi trebale biti narezane na tanke ploške, grilane, rolane i punjene sirom aromatiziranim s hrenom i vlascem te poslužene s redukcijom aceto balsamica, parmezanom i tostom. Međutim, tikvice nisu baš bile grilane, nego više povenule, u siru nije bilo vlasca i trokutići tosta su bili sasvim suvišni (nachosi bi bili puno bolji pratitelj). Jelo je ukusno, kombinacija hrena i sira s tikvicama i slatko-kiselkastom redukcijom dobro funkcionira, ali mislimo da bi se iz ovog predjela dalo izvući puno više, pogotovo korištenjem domaćeg sira.
Za glavno jelo smo naručili Gazdin burger (9 €), punjenu piletinu u maramici (12,50 €), sous vide patku (13 €) i buncek šefa kuhinje (12 €).
Gazdin burger nam je najdraži burger iz ponude - sastoji se od brioche peciva koji sami rade, chipotle majoneze, salate, chedara, karameliziranog luka, pržene slanine i 150 g pljeskavice od junetine. Iako smo zaboravili napomenuti da bismo htjeli medium burger, meso je stiglo jedva well done, što je pohvalno. Uistinu nemamo primjedbi na ovaj ukusan burger, osim činjenice da se prilog posebno naručuje i plaća.
Punjena piletina u maramici poslužena je s domaćim, malo debljim pljukancima u umaku od pečenja i povrća. Piletina je sočna, a punjenje nikako ne škodi, tako da se radi o jednostavnom i ukusnom tanjuru.
Patka, odnosno batak i zabatak, na jelovniku je od otvaranja restorana i dolazi na stol ispod staklene kupole ispunjene dimom koju konobarica uz kružne pokrete tratralno podiže pred gostom. Ovo je jelo idealno za ljubitelje dima, jer naravno da dim dominira u svim elementima jela. Kod patke to nije problem jer joj dimna aroma lijepo paše, a samo meso je tehnički perfektno odrađeno s još hrskavom kožicom, no rimski njoki tu izvlače deblji kraj. Nismo osjetili muškatni oraščić koji se tradicionalno dodaje ovom jelu, a koji bi mu ipak pomogao da dobije dozu nekakvog karaktera koji bi se mogao nositi s aromom dima - ovako smo pak imali dojam da jedemo griz s okusom dima.
Buncek šefa kuhinje nam se jako svidio. Radi se o kuhanom i na komadiće nakidanoj dimljenoj svinjskoj koljenici koja se s kremom od feta sira panira i poha. Priznajemo pristranost svemu pohanom, ali ovo je stvarno ukusno, moćno jelo. Pohanje nije isušilo buncek, koji je ostao sočan, a krema od feta sira dodatno je naglasila slanost ovog jela uz blagu dozu mliječne svježine. Nije nam se, ipak, svidio prilog. Na tanjuru, naime, uz buncek dolazi salata od rukole, borovnice i rajčice s redukcijom aceta balsamica, opet. Namjera kontrapunkta snazi bunceka je jasna, no nije uspjela jer rezultat je slatkasta salata koja buncek više ometa nego što mu doprinosi. Ovako odvažno jelo zaslužuje jednako odvažan prilog, ne salatu!
Za desert smo odlučili probati lava cake, tart od bijele čokolade i crème brûlée - svaki stoji 5 eura.
Tart od bijele čokolade najmanje nam se svidio jer se radi o dosta slatkom desertu kojem ni domaći preljev od jagode ni džem od borovnica ne pomažu puno, a pogotovo jer baza nije klasični tart od pečenog prhkog tijesta, već od mljevenih plazma keksa, pa ima vrlo mekanu i pomalo ljepljivu teksturu.
Lava cake je korektan, dobro pečen tako da je sredina bila tekuća, ali bismo voljeli da je i sladoled bio domaći, ne samo preljev od jagoda. Crème brûlée nam se također svidio, krema je bila svilenkasta i dobra okusa. Jedino je malo pokvario dojam predebeo sloj šećera u kojem se karamelizirao samo gornji dio (pohvalno je što konobarica karamelizira šećer na licu mjesta pred gostom), dok je ispod ostao sloj nekarameliziranog šećera koji je dao neugodnu dozu hrskavosti.
Kao aperitiv ovom ručku popili smo lozu od muškata vrlo uspješnog i dobrog proizvođača rakija Jedna iz Osijeka, a uz obrok smo pili vrhunsku graševinu Zlatno brdo 18 (4,50 €/1 dl, 30 € /0,75 l) i cabernet sauvignon istog proizvođača (po istoj cijeni). Graševina je izvrsna, dok je s cabernetom problem nastao zbog neugodne topline i oksidacije - boca je neko vrijeme bila otvorena i vrlo blizu svjetla, no konobarica se ispričala i rekla da su upozorili vlasnika na problem koji još nije riješen i, naravno, nije ni pokušala naplatiti ovu čašu. Osim toga, izbor vina je solidan, baziran uglavnom na regionalnu ponudu, no ne bismo imali ništa protiv malo bogatije pivske liste s obzirom na kvalitetne burgere.
Restoran Lu vrlo je zanimljiv koncept s fantastičnom lokacijom, iznimno ugodnim uređenjem i kvalitetnom (pre)srdačnom uslugom, međutim čini nam se da ne koriste sve mogućnosti kuhinje i namirnica na raspolaganju. Ipak, radi se o jednom od boljih restorana u Vukovarsko-srijemskoj županiji koji ima dosta prostora za razvoj punog potencijala.