Posjetili smo obiteljski restoran u Osijeku - puno toga oduševljava, ali ostaje prostora za više

Postoje restorani koji vas iznenade, postoje oni koji razočaraju, i postoje oni koji vas ostave u nekoj ugodnoj zoni između - zadovoljni ste, ali s osjećajem da je moglo biti i bolje. Lumiere u Osijeku spada u tu treću kategoriju, i to na način koji nije nimalo beznačajan. Jer solidan restoran, restoran koji se trudi, koji ima ambiciju i koji je svjestan da gost danas više ne može biti zadovoljan pukim stiskom ruke vlasnika i obilnom porcijom, to je već nešto.

Lumiere se nalazi u suterenu Art Nouveau zgrade kina Urania, u srcu Osijeka, svega nekoliko koraka od Drave, osječke Promenade, parkova i gradskih znamenitosti. Više od dvadeset godina gradi priču o okusu, posebnosti i toplini, kao obiteljski restoran gdje se moderna kuhinja susreće s pažljivo biranim vinima. Zvuči privlačno, a i jest ali s jednom napomenom koja se ne smije preskočiti.

Kada silazite u Lumiere, prođite kroz terasu - ugodnu, uz cestu, ali dobro ograđenu staklenim pregradama i bujnim zelenilom, što joj daje osjećaj intimnosti unatoč prometnoj okolici - i zakoračite unutra. Interijer je uredno održavan, industrijsko elegantne estetike s toplim detaljima. Stolice od tapeciranog sivog platna, drveni stolovi, prigušena rasvjeta, zanimljive fotografije na zidovima od kojih jedna, crno-bijela kabaretska scena, dominira prostorom i daje prostoru karakter koji seže izvan uobičajenih gastro klišeja. Na drugoj strani, velika fotografija ikoničnih očiju i platinaste kose podsjeća da su vlasnici vodili računa o scenografiji. Ali i tu ne možemo biti neiskreni. Kad se uđe, u pozadini se, onaj prvi trenutak, osjeti nešto što suterenska mjesta nose kao nasljeđe, lagani miris vlage, starih zidova, onaj tihi šapat zdanja koje ima povijest. Nije neugodan, nije dominantan, ali je tu. Oni koji su osjetljivi na takve nijanse, primijetit će. Prevladava industrijski stil s puno detalja koji ga čine mekšim i udobnijim. Stolice su udobne, ima dovoljno svjetla za svakim stolom, a opet ga nema previše pa pomalo naginje romantici.

Na stol dolazi guščja pašteta s đžemom od crnog voća i odmah je jasno da pašteta nije foie gras, bez obzira na sugestivnost naziva. Radi se o pašteti od obične, nešopane guščje jetre, i to je potpuno legitimno, ali bi trebalo biti jasno naznačeno. Sama pašteta je ukusna, mekane, fine, gotovo svilenkaste strukture, slatkasta tona koji je zaokružen džemom. Lepinje uz nju su tanke, gotovo kao somuni, s jedva vidljivom gornjom i donjom koricom i gotovo nikako tijestom između.

Tatarski biftek bio jedan od boljih koje smo probali u zadnje vrijeme. Meso sitno rezano, ne mljeveno, minimalno začinjeno, gotovo asketski čisto. Nema previše kapara, nema agresivnog senfa, paprike, nema nastojanja da se jelo prekrije umacima. Samo dobro meso, dobro narezano, dobro posloženo. Uz njega čips i putar u elegantnim okruglim ploškama, sve točno i na svom mjestu. Gotovo izvanredna izvedba.

Carpaccio od svježih jadranskih kozica iznenadio je na pozitivan način. Rijetko fine izvedbe, tanko rezane, mekane, slatkaste svježe arome mora. Okus kozica doslovno se lijepi za nepce, a maslinovo ulje još pojačava okus. Vrlo dobra kuhinja koja razumije delikatnost morskih plodova. Uz predjela ponuđena je Graševina Belje, vrhunska, svježa, s onim baranjskim karakterom koji je između mineralne čvrstoće i voćne elegancije. Odlična pratnja.

Krem juha od rajčice sa svježim bosiljkom i kapljom vrhnja jaka, koncentrirana, bez naglašene kiseline, pomalo slatkasta. To je osječka škola juhe od rajčice. U kontinentalnoj tradiciji, gdje se rajčici redovito doda prstohvat šećera u pripremi, i ta tradicija ovdje nije negirana nego prihvaćena. Klasik koji radi ono što treba.

Filet smuđa pržen u sezamu bio je korektan, s finom zlatno-tamnom koricom od sezama koja daje teksturu i vizualni identitet, na krumpir salati s bučinim uljem. Filet smuđa impresionira sokovitošću, i ovdje smuđ ispunjava svoju ulogu, ali ne i više od toga. Solidan, pouzdan, bez grešaka i bez uzbuđenja.

File lososa s bijelim šparogama i holandskim umakom klasik koji se traži, klasik koji je dobro napravljen, ali i klasik koji, po definiciji, ne iznenađuje. Holandski umak je svilenkast i dobro balansiran. Jedini prigovor: šparoge su bile malo previše blanširane, izgubivši onaj blagi "krc" i travnatu svježinu koja ih čini posebnima. Dobro jelo, prosječna izvedba.

Naručili smo još odležani biftek u umaku od gorgonzole i tartufate, i tu smo morali stati. Na bijelom tanjuru leže rezovi bifteka plivajući u kremastom bijelom umaku. Meso je vidljivo dobro pečeno, rupičasto, ružičasto iznutra, ali umak je preuzeo kontrolu. Niti se osjeti biftek, niti gorgonzola, niti tartuf zasebno. Sve je izmiješano u jednoj kremastoj masi koja nije loša, ali koja je anonimna. Prezentacijski skromno, bez zelenog akcenta, bez hrskavog elementa, bez ikakve igre na tanjuru. Biftek koji treba biti premium jelo zaslužuje više pažnje i na tanjuru i u umaku.

Uz glavna jela, opet Graševina Belje, i opet pouzdana pratnja koja nije dala pogriješiti.

Za desert odabrali smo toplu čokoladnu knedlu s bijelom čokoladom, punjenu pekmezom od šljiva, uz umak od muškata i doživjeli pravi završni udar. Nježna, složenih okusa, s kontrastom između topline tijesta, slatkaste šljive i aromatičnog muškatnog umaka. Izvrsno.

Topli čokoladni sufle u kremi od bijele čokolade uz sladoled od bourbon vanilije također osvježavajuća, bogata, punokrvna kombinacija. Sufle je bio dobro napuhan, kremast, topao iznutra. Sladoled je bio savršen kontrapunkt. Deserti su bili, nedvosmisleno, najjači dio večeri.

Lumiere se ističe konzistentnošću i nepretencioznom, ali profinjenom gastronomijom. To je fer ocjena, ali i mekana. Ovo je restoran koji ima dobrih trenutaka, koji zna kuhati, koji ima ambiciju i koji 20 godina ustraje u Osijeku. Tatarski biftek i carpaccio od kozica bili su pravi pokazi vještine. Deserti su bili na razini pravog bistro restorana. Vinska pratnja bila je bez zamjerke.

Ali menu je skroman, izvedba neujednačena, a biftek, centralni adut svakog bistro restorana koji sebe smatra ozbiljnim, nije opravdao svoju poziciju na jelovniku. Interijer je zanimljiv, ambijent je ugodan, osoblje je profesionalno i nenametljivo. Sve je tu za jedan dobar, solidan osječki ručak ili večeru, samo ne i za senzaciju. Lumiere je restoran koji vreba za tanjur koji će definitivno odrediti tko je i što želi biti. Taj tanjur još nije stigao.