Kad god tražimo mjesto za ugodan ručak ili opuštenu večeru u centru grada, a želimo biti sigurni da ćemo baš dobro i sezonski jesti, i kad god nas netko od prijatelja gurmana pita za preporuku, prvo mjesto koje nam pada na pamet je Mali bar u zagrebačkoj Vlaškoj ulici. Postoje već godinama, gotovo svaku večer su puni i već godinama, još otkad je ovdje kuhala Ana Ugarković, imaju svoje vjerne goste. Jednostavno, ovdje se zna što se dobiva, zna se da su cijene uglavnom korektne za kvalitetu namirnica (njihovog chefa često viđamo na tržnici kod provjerenih kupaca) i jela koja na kraju stižu pred gosta i zna se da, nakon što izađete iz dvorišta u Vlaškoj ulici, nećete osjećati grižnju savjesti zbog potrošenog novca ili unesenih kalorija.
I odmah ćemo vam pokvariti kraj recenzije – tako je bilo i ovog puta. Svratili smo na večeru krajem tjedna, uz obaveznu rezervaciju, sjeli u simpatičan lokal i krenuli proučavati mali meni. Za predjela, tu su bili njihovi sada već klasici – labneh i pašteta – koje smo ovog puta preskočili, jer smo u njima dosad već mnogo puta uživali. ‘Apšmalcane mahune‘ su nam zvučale dobro, ali smo htjeli izbjeći gorgonzolu koja se u njima nalazi, pa je odabir pao na hladnu juhu od graška i melise (8 €). Od glavnih jela, iskreno, poželjeli smo isprobati sve. Na kraju smo se odlučili za domaću paštu sa salsicciom i taleggio sirom (18 €), zatim cvjetove tikvica s kozicama (19,50 €) i hamu s beluga lećom, šparogama i jablanovačama (22 €). Za desert naručili smo njihovu interpretaciju ledenog vjetra i duplo pečenu čokoladnu tortu (oba deserta 7 €).
Naručili bismo mi još i odrezak crne slavonske svinje, ali osoblje nas je zaustavilo i preporučilo nam da ipak razmislimo još jednom, jer porcije su poštene i teško bismo mogli isprazniti sve tanjure. Također, u dogovoru s konobarom odlučili smo da je najbolje da nam juha i tikvice stignu odjednom, a u drugoj rundi tjestenina i hama. Deserti, naravno, za kraj.
Prva žlica juhe dala nam je naslutiti da se u Malom baru i dalje ništa nije promijenilo. Eksplozija okusa i svježine u ustima. Zeleno, istovremeno hrskavo i svileno, poput čaše savršeno ohlađenog sauvignona nakon dugog, teškog ljetnog dana. Apsolutni favorit večere. Na ovu juhu od graška rado bismo se vratili barem jednom tjedno.
Kod punjenih cvjetova tikvica samo punjenje od kozica nekako nam je palo u drugi plan, jer je već curry umak bio dovoljno moćan, pa smo ga poželjeli skupljati kruhom i ništa drugo nam, zapravo, nije trebalo. Općenito, svi umaci koji su nam posluženi bili su tehnički izvedeni na visokoj razini. Svilenkasti i eksplozivnih okusa. Ako nešto posebno volimo i cijenimo, to je kada se kuhinja ne boji začiniti, posoliti, zaigrati se začinima, što je svakako slučaj u Malom baru.
To nam je pokazala i tjestenina koju smo probali iduću. Salsiccia kobasica, taleggio sir, artičoke, šparoge, bob, grašak, menta, limun i pangrattato (tostirane krušne mrvice sa začinima) bili su glavni sastojci naizgled jednostavnog, ali toliko moćnog jela. Iako volimo slano, ovaj nam je tanjur bio na granici da bude preslan. Istovremeno, nismo se mogli zaustaviti prije nego što smo ga očistili i od zadnje mrvice.
Iako već gotovo siti, priliku smo dali i hami, koja nas također nije razočarala, ali je, kako je komentirao dio stola, možda ipak prikladnija za hladnije dane. Kombinacija hame, umaka café au lait, beluga leće, šparoga, gljiva jablanovača i maslaca od kave bila je odlična, kremasta, nježna, a duboka. Nešto poput zagrljaja onda kada vam najviše treba. Prava hrana za utjehu. Ali, kao što često izbjegavamo zagrljaje na +30 stupnjeva, tako bismo u ovim vrućim ljetnim danima ovo jelo idući put zamijenili nekim ipak malo laganijim.
Deserti su, po običaju, bili vrlo dobri. Ledeni vjetar na način ekipe iz Malog bara je nešto oblačastiji i laganiji od klasika, ali i dalje ukusan, s blagom kiselinom aceta od smokve i hrskavim tostiranim bademima, a duplo pečena čokoladna torta s kremom od vanilije je uvijek dobar odabir za klasičare i one koji obrok vole i moraju završiti čokoladom. Kandirane masline poslužene uz tortu bile su točka na i cijele večere, lijep pokazatelj onog zbog čega toliko volimo (a i poštujemo) maštu i hrabrost ekipe iz Malog bara.
Sve što smo zapisali na početku ove recenzije ostalo je isto i na kraju. Mali bar i dalje je jedan od najboljih bistroa u gradu. I to je sve što trebate znati idući puta kada birate posebno mjesto na koje ćete odvesti posebne ljude, u nadi da ćete zajedno uživati u posebnoj hrani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....