Da smo na ručak u Zijavici vozili iz Zanzibara, a ne iz Zagreba, dojam i osjećaj zadovoljstva na odlasku bili bi jednako izvanredni. U ovaj se restoran isplati doći i s kraja svijeta. Zijavica svojim minimalističkim, ali izrazito maštovitim pristupom prezentaciji jela i genijalno balansiranim okusima, jednostavno impresionira. Svježina i autentičnost ovdje dolaze do izražaja kroz promišljene kombinacije, koje rijetko prelaze tri do četiri pažljivo odabrane namirnice na tanjuru. Zijavica je bez sumnje jedno od najboljih mjesta na kojima smo ovog ljeta uživali u hrani, gdje nismo imali ni jednu jedinu zamjerku na svih dvanaest tanjura koji su nam posluženi.
Ako išta trebate zapamtiti iz ovog teksta, neka to bude: Rezervirajte stol u Zijavici! Na njihovoj terasi s pogledom na more (možda bolje nešto sitno izvan sezone, da vam lijep pogled ne blokiraju entuzijastični kupači). Baš kao što smo mi napravili ove nedjelje za ručak. Vožnja od Zagreba do Moščenićke Drage traje skromnih dva i pol sata - sitnica za sve ljubitelje ceste i hrane, koji već zamišljaju okuse koji ih čekaju na odredištu. Kad smo stigli, dočekao nas je ljubazni konobar i smjestio nas za naš stol na terasi, a naše druženje otvorio duhovitim razgovorom, začinjenim rakijom od nekoliko tajanstvenih trava i kapljicom medice - detalje nam nije želio otkriti, ostavljajući nas da uživamo. Odabrali smo degustacijski meni od osam sljedova (89 €) i dodali još jedan poseban slijed za 8 eura, čime smo došli do ukupno devet sljedova, uz tri deserta, koji su zajedno činili čak dvanaest tanjura. I da, na kraju smo doslovce oblizali tanjure - ne pretjerujemo, imamo i fotografije kao dokaz!
Već od prvog zalogaja, pozdrava iz kuhinje, bilo nam je jasno da nas očekuje prava gastro avantura. Pohana loptica od salate od mrkača s aioli umakom bila je savršeno hrskava izvana, dok je unutrašnjost bila meka i puna bogatih, dubokih aroma. Gelirana loptica salate od graha pršti u ustima, stvarajući zanimljiv kontrast tekstura, a okusom je vjerna dobroj staroj grah salati. Nakon pozdrava, uslijedio je tartar od sirovih škampa, gdje ulje od peršina i citrusni sorbet donose svježinu, dok mrvice sirutke i čips od kruha dodaju hrskavu dimenziju koja balansira jelo. Definitivno jedan od favorita ovog ručka.
Ceviche koji je došao na red nakon tartara bio je prava citrusna eksplozija - trlja, hobotnica i kozice marinirane u citrusima genijalno pašu uz marinirani krastavac i bisque od škampa u kojem je bila samo mrvica čilija. Svaka komponenta na tanjuru doprinosi nevjerojatno slojevitom i vibrantnom profilu ovog jela, pun pogodak za ljetne dane i sve one koji vole živahne okuse. Tartar od cikle možda ne zvuči "nešto", ali ovaj je "nešto drugo". Spravljen je u vlastitoj majonezi i oduševljava svojom kremoznošću, dok umak od dimljenih srdela i nježno marinirane srdele, koje su uz tartar poslužene, donose intenzivan "morski" dojam koji, neočekivano, paše. Uh, uh - evo jedne prave poslastice! Domaća rajčica (od Šaptača!) s cvijetom soli, na kremi od patlidžana i bosiljka, jelo koje svojom jednostavnošću i prirodnom slatkoćom odnosi sve medalje - da, da i da!
Nakon odličnih hladnih tanjura na red su došli oni kombinirani. Bakalar na bijelo u panko mrvicama, poslužen na toploj salsi s bosiljkom, ima nježnu, gotovo putrastu teksturu iznutra, dok hrskave panko mrvice daju savršen kontrast. Da budemo jasni, ovdje smo već znali da na koncu nećemo moći prstom uprijeti u tanjur koji nam se najviše svidio. Nakon bakalara, stižu jakobove kapice, dimljene i poslužene na kremi od kukuruza, uz holandez umak i prah od kukuruza te grilani poriluk. Ovo se jelo istaknulo svojom suptilnom dimljenom notom i malo nas, pozitivno, razmrdalo.
Poširanje nam je jedan od omiljenijih načina pripreme ribe - iako možda zvuči pretenciozno, zapravo je sve samo ne to. Sokovi koji se zadržavaju u ribi na taj način su izvanzemaljski, a takav je slučaj bio i s poširanom ražom na coulisu od špinata s uljem od češnjaka. Ovo nježno, ali iznimno (zbog špinata!) utješno jelo savršeno prikazuje umijeće balansiranja okusa i tekstura, gdje nemamo uopće hrskavi element, ali ga na tanjuru ni ne želimo.
Velute od škampa i brancin sa žara sa sotiranim lisičarkama i kremom od pečenog češnjaka stigli su nakon raže i završili ovaj slani dio menija s bogatim, dubokim, lagano dimljenim notama koje su bile krasna točka na "i". Da ne zaboravimo, dok s tipkovnice brišemo sline i razmišljamo o "days long gone", vino koje je pratilo ove sjajne tanjure bio je Bire Grk, nama jedno od dražih vina.
Ručak smo završili poširanom breskvom na biskvitu od limuna, s kompotom od marelica i umakom od skute i kozjeg mlijeka. Sve što se ovdje rade s različitim sirevima je baš odlično, možete ga jesti u slanim i slatkim kombinacijama, a i ova je bila odlična - genijalan, svjež završetak (kozji sir vas onako lagano škaklja po nosnicama!) odličnog ručka. I kako to obično biva kod degustacijskih menija, na stol su nam stigla još dva deserta - karamela s lješnjakom i prahom od lovorovog lista, te sladoled od mente i bijele čokolade. Neobične i svježe arome koje stvaraju iznimno zadovoljavajući kraj.
Zijavica nas je oduševila kreativnim jelima, činjenicom da se na tanjuru uvijek nalazi samo par (lokalnih) namirnica, preciznim tehnikama i genijalnim okusima. Ovo je restoran koji od svakog tanjura stvara iskustvo. Ima osoblje kakvim se može pohvaliti samo šačica restorana u Hrvatskoj. A i kruh im je briljantan!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....