Ovaj je restoran osvježenje u ponudi otoka, posebice ako ste ljubitelj istočnjačkih okusa i drugačijih vina te koktela

Posljednjih godina širi se trend otvaranja restorana koji svoju ponudu baziraju na malo poznatim kuhinjama i egzotičnijim okusima. Najčešće se tu radi o istočnjačkim gastronomijama, a među najpopularnijim restoranima su oni koji domaćoj publici približavaju japanske okuse, prvenstveno „sushi“ zalogaje odnosno jela i njihove izvedenice. U toj šumi raznolike ponude, može se pronaći sve i svašta - unaprijed pripremljena „gotova jela“, loše skuhana riža i premasne tempure te priučeni kuhari. Srećom, neki restorani su izvan te „fast food“ kategorizacije. Njih nema previše, a jedan od njih je korčulanski Bordo Sushi - Wine & Food.

Restoran se nalazi na Trgu korčulanskih kipara i klesara na zapadnim zidinama grada, a koncipiran je kao minimalistički uređena terasa na kojoj je ugodno sjediti, posebice u večernjim satima. Doduše, ponekad ugođaj može pokvariti jaki maestral po kojemu je Pelješki kanal poznat, odnosno restoran ne možete posjetiti kada je loše vrijeme.

Gastronomski gledano, Bordo je koncipiran u dva segmenta: tijekom jutarnjih sati u ponudi imaju doručak bogatih porcija, s raznim jelima, od „zdravih“ kombinacija koje su orijentirane na voće i granole pa do onih privlačnijih kaloričnijih – raznih omleta ili toastova koji više odgovaraju ako ste imali burniju noć. S obzirom na to da na terasu sunce dolazi kasnije, rado ćete u Bordo sjesti negdje pred podne, naručiti neki toast i zamoliti barmena da vam smiksa neki od koktela, koji su izvrsni. Tu je preporuka da ne birate koktel s karte, nego se treba prepustiti barmenu. Zamolite ga da napravi neki, koji po njegovom mišljenju, odgovara vašem karakteru i raspoloženju – zabavna igra prije nego što nastavite dan.

Predvečer se koncept mijenja i dolazite u drugi restoran koji je orijentiran na sushi i dobra vina. Bacivši pogled na kartu jela prvo smo naručili tri vrste nigirija od lososa (4,50€/kom), tune (4,50€/kom) i dimljene jegulje (5,50€/kom). Zalogaji su stigli uz ukiseljeni đumbir i wasabi te umak od soje u koji možete umočiti nigiri. Izgledom je sve bilo privlačno, ali što je važnije okusom besprijekorno dobro izvedeno – riža jako dobro skuhana, riba svježa, dimljena jegulja jako zanimljivog okusa. Važno je spomenuti da sam umak od soje nije bio preslan (uobičajena praksa) nego umjeren taman da upotpuni sve okuse.

Potom stižu gyoze punjene patkom uz slatkasti umak od mrkve i malo salate od algi. Gyoze su s donje strane bile zapečene i hrskave, punjenje od patke mekano, bogatog okusa i sočno. Jako fino jelo pa smo naručili još jednu porciju.
Slijede edamame odnosno grahorice od soje (9,50€) koje su marinirane te malo prepržene uz tiger kozice u tempuri (14€) koje prati slatko-kiseli umak. Okusi zaokruženi, ljutkasti, a tempura hrskava, bez masnoće i mirisa ustajalog ulja.

Naručili smo uramaki sushi (doslovce izokrenuti sushi – nadjevi su iznutra, a omotač je riža) od orade (9€/4kom), tune (9€/4kom) i lososa (9€/4kom) i sve je bilo rađeno po pravilima struke, bez zamjerki. Za kraj dolazi tanjur s lepršavim prženim takoyaki kuglicama (podrijetlo vuče iz Osake) punjenima hobotnicom te prekrivenima listićima dimljene tune uz malo japanske majoneze od prepeličjih jaja i okonomi umaka (predak Worcestershirea). Za takoyaki, sve riječi pohvale.

Kako je večer odmicala, glavni sushi majstor Ivan Vesnić došao je provjeriti je li sve u redu pa smo kratko popričali o tajnama ove vrste kuhinje. Ivan kaže da je školovanje započeo kod „senseia“ Voje Milutinovića, jednog od prvih kuhara s japanskom diplomom na ovim prostorima te dodaje kako je kasnije kuhao s „pravim Japancima“ i da nema razlike od onoga što ga je on učio i kako rade izvorni majstori. A na pitanje što je tajna dobrog sushija uz smijeh kaže da je najvažnije znati skuhati rižu pa odmah ozbiljnije dodaje da je važno u riži imati tri okusa – slano, slatko i kiselo.

Vinska karta Bordoa nije prevelika, ali je dojmljiva. Na njoj nalaze etikete iz raznih predjela cijele regije s naglaskom na rjeđe vinarije ili „otkačene“ etikete, poput vina slovenskog Keltisa.
Iako nismo prošli cijelu kartu jela, posebno nam je za oko zapeo njihov tanjur koji nazivaju 42 zalogaja, što je zapravo istočnjačka verzija plate za dvoje. Za Bordo slobodno možemo reći da je osvježenje u ponudi otoka, posebice ako ste ljubitelj istočnjačkih okusa i drugačijih vina te koktela. A kada dobro promislite riječ Bordo je anagram od Dobro - što ovaj restoran uistinu jest.